Skakanje sa padobranom je jedna od onih aktivnosti koja nije za svakoga. To je aktivnost koja je namijenjena isključivo za one koji vole adrenalin a danas vam donosimo jednu duhovitu priču na tu temu. A zatim i malo više zanimljivosti o skakanju padobranom.
– Muuujoooo, j…m tiiii teeetkuuuuuuuuuuuuuuuuuu…
SKAKANJE S PADOBRANOM – TRENUTAK KADA ČOVJEK ZAKORAČI U NEBO
Postoje trenuci u životu kada čovjek poželi pobjeći od svakodnevnice, ostaviti čvrsto tlo iza sebe i doživjeti nešto što će dugo pamtiti. Za neke je to putovanje, za druge planinarenje ili vožnja velikom brzinom, a za one najhrabrije – skok iz aviona. Skakanje s padobranom jedno je od iskustava koje u samo nekoliko minuta može spojiti strah, uzbuđenje, slobodu i nevjerovatan osjećaj da se čovjek nalazi između neba i zemlje.
Prije samog skoka sve djeluje gotovo nestvarno. Čovjek sjedi u avionu, opremljen padobranom i sigurnosnom opremom, dok se ispod njega postepeno smanjuju kuće, ceste i polja. Kako avion raste, tako se mijenja i pogled kroz prozor. Ono što je maločas bilo poznato i svakodnevno odjednom izgleda poput makete. Gradovi postaju tačke, rijeke tanke linije, a putevi se pretvaraju u jedva vidljive tragove.
A onda dolazi trenutak koji većina skakača nikada ne zaboravlja – otvaranje vrata aviona.
U tom trenutku instinkt govori čovjeku da ostane unutra. Ipak, nakon nekoliko sekundi dolazi odluka da se zakorači u prazninu. Prvih nekoliko trenutaka slobodnog pada mogu biti potpuno nestvarni. Vjetar snažno udara u tijelo, a osjećaj propadanja ubrzo se pretvara u nešto drugačije – osjećaj letenja.
Tokom slobodnog pada tijelo se nalazi u stalnom strujanju zraka. Iskusni padobranci mogu kontrolisati položaj tijela, mijenjati pravac i izvoditi različite manevre. Početnicima je, međutim, najvažnije da pravilno prate upute instruktora i zadrže položaj tijela koji su prethodno uvježbali.
Nakon nekoliko desetaka sekundi dolazi trenutak otvaranja padobrana. Naglo se usporava i odjednom nastaje gotovo potpuna tišina. Umjesto snažnog udara zraka, skakač sada mirnije lebdi visoko iznad zemlje. I upravo tada mnogi prvi put zaista shvate gdje se nalaze.
Ispod njih je čitav pejzaž.
Padobran omogućava da se posljednji dio spuštanja odvija mnogo sporije, a skakač zajedno s instruktorom može uživati u pogledu na krajolik. Za razliku od nekoliko sekundi slobodnog pada, ovaj dio skoka često djeluje gotovo spokojno. Čovjek više nema osjećaj da pada – ima osjećaj da plovi kroz nebo.
Skakanje s padobranom ipak nije samo potraga za adrenalinom. Za mnoge ljude ono predstavlja svojevrsni susret sa vlastitim strahom. Strah od visine duboko je usađen u čovjeka, pa odluka da se iz aviona zakorači u prazninu zahtijeva određenu psihološku pripremu. Upravo zbog toga mnogi nakon prvog skoka govore da su doživjeli nešto više od običnog uzbuđenja.
Tandem skok posebno je popularan među početnicima. U tom slučaju osoba je pričvršćena za iskusnog tandem-instruktora koji upravlja najvećim dijelom postupka. Početnik tako može doživjeti slobodni pad i let pod padobranom bez potrebe da samostalno izvodi sve složene radnje koje zahtijeva solo skakanje.
Zanimljivo je da se padobranstvo razvijalo iz potrebe za sigurnim napuštanjem letjelice, ali je s vremenom postalo i sport. Danas postoje različite discipline – od klasičnog preciznog slijetanja do formacijskog padobranstva i akrobacija u slobodnom padu. Neki padobranci pokušavaju formirati složene figure u zraku, dok drugi uživaju u dugim letovima ispod posebno konstruisanih padobrana.
Ipak, iza svakog spektakularnog skoka nalazi se ozbiljna priprema. Padobranstvo nije sport u kojem se prostor za improvizaciju ostavlja slučaju. Oprema se pažljivo provjerava, vremenski uslovi se procjenjuju, a početnici prolaze obuku prije nego što uopšte dobiju priliku da skoče. Upravo disciplina i poštovanje procedura omogućavaju da iskustvo koje izgleda ekstremno bude organizovano i kontrolisano.
Možda je upravo u tome posebna čar padobranstva. Čovjek ne pobjeđuje strah tako što ga potpuno izgubi. Naprotiv, nauči ga kontrolisati. Zakorači prema otvorenim vratima aviona i, uprkos tome što zna koliko je visoko, odluči vjerovati opremi, instruktoru i vlastitoj pripremi.
A kada se noge ponovo nađu na zemlji, često ostaje osjećaj koji je teško opisati.
Nebo je izgledalo drugačije nego ikada prije, zemlja je bila nevjerovatno daleko, a nekoliko minuta bilo je dovoljno da običan dan postane uspomena koja se pamti cijeli život. Zato za mnoge ljude prvi skok s padobranom nije samo spuštanje s velike visine – to je trenutak kada su, makar nakratko, osjetili kako izgleda prepustiti se nebu.
