Ratni filmovi su oduvijek bili jako popularni, ljudi vole scene akcije kao i scene koje prikazuju historijske velike događaje koji su se odigrali. Najpopularniji na našim prostorima su bili partizanski filmovi koje su ljudi jako voljeli gledat. Jedna duhovita anegdota nam dolazi na ovu temu.
Fata se suzdržavala cijeli film, ali kad na ekranu krenu eksplozije i pucnjava, iskoristi trenutak i s olakšanjem pusti jedan glasniji prdac.
Nakon kratke pauze, Haso iz zadnjeg reda dobaci:
– A vala, pogodili pravo u kanal, nema šta!
Ratni filmovi: Priče koje nas podsjećaju koliko rat čovjeka može promijeniti
Ratni filmovi pripadaju među najposebnije filmske žanrove. Oni ne govore samo o bitkama, vojskama, oružju i velikim pobjedama. U svojim najboljim izdanjima govore o čovjeku koji se našao u okolnostima koje nikada nije birao. Govore o strahu, hrabrosti, gubitku, prijateljstvu, izdaji, preživljavanju i onoj neobičnoj sposobnosti ljudi da pronađu snagu čak i onda kada se čini da je više nemaju.
Kada gledamo ratni film, često imamo osjećaj da posmatramo istoriju. Međutim, filmska kamera gotovo nikada ne može prikazati rat u njegovoj potpunosti. Ona bira jedan trenutak, jedno mjesto i nekoliko ljudi kroz čije sudbine pokušava objasniti nešto mnogo veće. Umjesto miliona vojnika i civila, gledamo nekoliko glavnih likova. Umjesto godina sukoba, pratimo nekoliko dana ili sedmica. Upravo zbog toga ratni film može istorijski događaj učiniti nevjerovatno ličnim.
Jedan od najvažnijih elemenata ratnih filmova jeste prikaz straha. U klasičnim pričama o ratu često se govori o hrabrosti, ali prava hrabrost nema mnogo smisla bez straha. Vojnik koji ne osjeća strah nije nužno hrabar. Mnogo je snažnija priča o čovjeku koji se boji, zna da može poginuti, ali ipak nastavlja dalje jer pored njega stoji neko koga ne želi napustiti.
Zbog toga su najbolji ratni filmovi često priče o prijateljstvu. U rovovima, skloništima, tenkovima i na bojnom polju ljudi postaju zavisni jedni od drugih. Čovjek koji je prije nekoliko mjeseci bio potpuni stranac može postati osoba kojoj vjerujete vlastiti život. Takve veze teško je prikazati u drugim filmskim žanrovima, jer rat stvara situacije u kojima se povjerenje između ljudi testira do krajnjih granica.
Posebno zanimljivo jeste to što ratni filmovi ne moraju uvijek imati velikog heroja. Ponekad je glavni junak običan čovjek koji samo pokušava preživjeti. Možda nije najhrabriji vojnik, možda ne zna donositi velike odluke i možda nema nikakvu posebnu vještinu. Ali upravo takav lik publici može biti najbliži. Gledajući ga, gledalac se počinje pitati kako bi se sam ponašao kada bi se našao u istoj situaciji.
Veliki ratni filmovi često prikazuju i apsurd rata. Na jednoj strani postoje naredbe, planovi, karte i strategije. Na drugoj strani nalazi se stvarni čovjek koji pokušava pronaći zaklon dok oko njega padaju granate. Za komandante rat može izgledati kao niz vojnih operacija, dok je za običnog vojnika često pitanje hoće li dočekati jutro.
Upravo taj jaz između velikih istorijskih događaja i malih ljudskih sudbina daje ratnim filmovima posebnu snagu.
Ratni filmovi također imaju sposobnost da pokažu kako rat ne završava uvijek kada prestane pucnjava. Čovjek može napustiti front, vratiti se kući i pokušati nastaviti normalan život, ali ono što je vidio može ostati u njemu godinama. Zato su sve češće priče koje se ne završavaju pobjedom ili potpisivanjem mira, nego pitanjem šta se događa s ljudima nakon svega.
Zanimljivo je i kako se način snimanja ratnih filmova mijenjao kroz decenije. Stariji filmovi često su imali jasnije podjele između junaka i neprijatelja. Kasniji filmovi postajali su mnogo složeniji. Umjesto jednostavne priče o dobrima i lošima, počeli su prikazivati obične ljude sa obje strane fronta, njihove porodice, strahove i dileme.
Takav pristup često je mnogo snažniji jer podsjeća gledaoce da rat nije sastavljen samo od uniformi i zastava. Iza svake uniforme nalazi se čovjek koji je prije rata imao porodicu, prijatelje, posao, planove i običan svakodnevni život.
Neki ratni filmovi posebno ostaju u sjećanju zbog scena koje nemaju mnogo dijaloga. Tišina nakon eksplozije, vojnik koji pronalazi fotografiju porodice, prazna kuća, napušteni grad ili trenutak kada neko shvati da se njegov prijatelj neće vratiti mogu biti snažniji od bilo kojeg dugog monologa.
Možda je upravo zbog toga ratni film jedan od rijetkih žanrova koji istovremeno može biti spektakularan i duboko tužan. Velike scene borbi privlače pažnju, ali ono što čovjek pamti često su mali detalji. Pogled vojnika prije napada. Pismo koje nikada nije poslano. Fotografija porodice u džepu. Posljednji razgovor dvojice prijatelja.
Ratni filmovi imaju i jednu posebnu odgovornost. Kada obrađuju stvarne događaje, granica između umjetnosti i istorije postaje veoma tanka. Filmski autori moraju odlučiti šta će prikazati, šta će izostaviti i iz čije perspektive će ispričati priču. Zbog toga jedan isti rat može izgledati potpuno drugačije u filmovima nastalim u različitim državama.
Ipak, bez obzira na zastavu, uniformu ili istorijski period, neke stvari ostaju iste. Strah od smrti je isti. Bol zbog gubitka bliske osobe je isti. Čežnja za porodicom je ista. Želja da se čovjek vrati kući ista je.
Zbog toga najbolji ratni filmovi nisu samo filmovi o ratovima. Oni su filmovi o ljudima.
Oni nas mogu odvesti u rovove Prvog svjetskog rata, na plaže Drugog svjetskog rata, u vijetnamske džungle, na Bliski istok, Balkan ili neka izmišljena ratišta. Ali iza svih tih različitih scenografija često se krije ista priča: šta se događa s čovjekom kada se normalan život raspadne i kada preživljavanje postane najvažniji zadatak.
Možda je najveća vrijednost ratnih filmova upravo u tome što nam omogućavaju da o ratu razmišljamo izvan udžbenika. Istorijske knjige mogu nam dati datume, imena generala, broj vojnika i podatke o bitkama. Film nam može pokazati lice čovjeka koji je tog dana bio tamo.
A kada istorija dobije lice, postaje mnogo teže posmatrati je kao običan niz godina i događaja.
Zato će ratni filmovi vjerovatno još dugo ostati važan dio kinematografije. Sve dok postoje generacije koje žele razumjeti šta se dogodilo prije njih, postojat će i potreba da se te priče ponovo ispričaju. Ne samo da bi se pamtilo ko je pobijedio, nego i da bi se razumjelo koliko je rat skupa riječ za nešto što se na kraju uvijek plaća ljudskim životima.
