U ovo moderno doba velika većina populacije ima problema sa gojaznošću. Skoro svako ima pokoji kilogram viška a stoga ljude jako zanima koju to dijetu da primjene da bi skinuli višak masnih naslaga. U nastavku vam donosimo jednu veoma rigoroznu dijetu a vi prosudite da li je za vas.
Kada je 2019. godine u kinima prikazan “Joker”, malo ko je mogao predvidjeti da će film sa tako mračnom atmosferom i nestabilnim antiherojem postati globalni fenomen. No, upravo to se dogodilo – publika je bila očarana, kritičari oduševljeni, a Joaquin Phoenix odnio kući zlatni kipić za najbolju mušku ulogu. Njegova interpretacija Arthura Flecka bila je toliko snažna i uznemirujuća da je redefinirala način na koji gledamo psihološke portrete na filmu.
Godine 2025., Phoenix se vratio u nastavku pod naslovom “Joker: Ludilo za dvoje” (Folie à Deux), u kojem mu se na ekranu pridružila i muzička megazvijezda Lady Gaga. Premda film nije izazvao istu euforiju kao prethodnik, jedna stvar nije mogla proći neprimijećeno – Phoenixov fizički izgled. Njegova silueta, izuzetno mršava i gotovo sablasna, šokirala je gledaoce.
Ova dramatična transformacija nije došla slučajno. Poznat kao glumac koji ulazi u ulogu do samog dna duše, Phoenix je i ovoga puta otišao do krajnjih granica. Kako bi što uvjerljivije prikazao mentalno rastrojenog, emocionalno razorenog Jokera, drastično je smanjio tjelesnu težinu – izgubio je nevjerovatnih 24 kilograma, i to u rekordnom roku.
No, to nije bila obična dijeta kakvu poznate ličnosti često koriste da bi zasijale na crvenom tepihu. Ne, Phoenix je prošao kroz rigorozan režim koji je nadgledao tim nutricionista i ljekara. Svaki zalogaj bio je planski kontroliran. Njegova svakodnevna ishrana svela se na nekoliko listova zelene salate, skromne porcije kuhanog povrća i povremenu jabuku – sve precizno odmjereno do posljednjeg grama.
Kalorije su bile strogo ograničene, bez prostora za grešku. Organizam je doslovno doveden na minimum, a da bi uopće izdržao takvo opterećenje, morao je unositi i veliku količinu vode, kako bi očuvao bar osnovnu ravnotežu u tijelu i spriječio kolaps metabolizma.
Ali više od gladi, više od fizičke iscrpljenosti – ono što je Phoenix iznio pred kamere bio je psihološki portret koji boli. Jer transformacija nije bila samo u kilogramima. Bila je u pogledu, u pokretu, u svakom trzaju lica. Joker nije bio samo lik – bio je stanje, poruka i rana, a Joaquin Phoenix ga je oživio na način koji nadilazi granice obične glume.
Joaquin Phoenix nije išao utabanim stazama kada se pripremao za svoju najnoviju inkarnaciju Jokera. Dok većina glumaca pribjegava intenzivnim treninzima u teretani i izgrađivanju mišićne mase, Phoenix je izabrao suprotan put – onaj koji iscrpljuje, troši i slabi tijelo. Njegov pristup fizičkoj aktivnosti bio je minimalan, ali ciljan. Umjesto dizanja tegova, posvetio se blagim oblicima kretanja – brzom hodanju, povremenom trčkaranju i jednostavnim kardio aktivnostima koje su palile kalorije, a da ga ne dotuku potpuno. To je bila igra tankog balansa – ostati živ, ali oslabiti dovoljno da izgleda kao sjena čovjeka.
Taj proces, iako sračunat, nosio je cijenu. Phoenix nije krio koliko ga je takvo stanje iscrpilo. Jednostavne stvari, poput penjanja uz nekoliko stepenica ili hodanja po kući, postale su mu pravi izazov. Tijelo mu je slalo signale da gubi snagu, a on je to prihvatio kao dio uloge – jer i njegov lik, Arthur Fleck, jedva se drži. Fizička slabost mu je, paradoksalno, pomogla da još dublje uđe u psihički portret osobe na ivici pucanja. Nije glumio iscrpljenost – on ju je živio.
Iza svega je stajao tim stručnjaka koji je pomno pratio svaku promjenu na njegovom tijelu. Ipak, koliko god nadgledana bila ta transformacija, ljekari upozoravaju da ovakve metode nisu za svakoga. Nagli gubitak kilograma može izazvati ozbiljne posljedice – usporen metabolizam, hormonski disbalans, pad imuniteta, pa čak i psihičke tegobe poput depresije i anksioznosti. Takve dijete, bez medicinskog nadzora, mogu više nauditi nego pomoći.
Phoenixova posvećenost ulozi nije samo dokaz profesionalizma – to je primjer glumačke predanosti koja ulazi u zonu žrtve. On nije samo promijenio svoj izgled – on je izgubio snagu, svakodnevnu funkcionalnost, komfor. Sve to kako bi lik Jokera dobio dodatnu dimenziju – onu u kojoj mu tijelo, kao i duh, pokazuje znakove raspadanja. U njegovoj mršavoj silueti nisu bile samo kosti i koža – bila je to metafora za usamljenost, tjeskobu i tihi pakao koji Arthur Fleck živi iz dana u dan. Phoenix nije odglumio Jokera. On ga je proživio.
U najnovijem poglavlju Jokerove priče, “Ludilo za dvoje”, Joaquin Phoenix ulazi u novi psihološki vrtlog, ovog puta rame uz rame s Lady Gagom, koja utjelovljuje zloglasnu Harley Quinn. Njih dvoje ne donose samo likove – oni donose hemiju. Njihova prisutnost na ekranu pulsira tenzijom, emocijama i nepredvidivošću, dodajući dublji sloj ionako intenzivnoj atmosferi filma. Iako ovaj nastavak nije dočekan s istim kolektivnim oduševljenjem kao prvi dio, Phoenixova izvedba ponovo je dobila naklonost mnogih kritičara – hvaljen je zbog svoje duboke uronjenosti u lik, kako kroz emociju, tako i kroz radikalnu fizičku transformaciju.
Uloga koju je odigrao nije bila samo posao – bila je to opsesija. Phoenix je još jednom dokazao da ne glumi, već živi svoje likove. On ne simulira bol, zbunjenost ili ludilo – on ih pretvara u stvarnost, makar na setu. Njegova predanost je više od profesionalnosti – ona je žrtva ličnog komfora, zdravlja, pa čak i svakodnevnog identiteta.
U svijetu gdje se površnost često prodaje kao talenat, Joaquin Phoenix ide suprotnim putem – on guli sve slojeve i ostaje ogoljen, sirov, stvaran. Njegova transformacija u ovom filmu nije bila samo pitanje izgleda, već duboka metamorfoza čovjeka koji ulazi u tamu lika, ne znajući hoće li se lako iz nje vratiti. Biti Joker za njega nije bila uloga, već iskustvo – ono koje mijenja i glumca i publiku.
JOKER (2019): PORTRET DRUŠTVENE PROPAGANDE, LUDILA I ČOVJEKA KOJI JE PUKAO
Film Joker iz 2019. godine, u režiji Todda Phillipsa, nije samo još jedna priča o supernegativcu iz stripova. To je jedno od najsnažnijih, najuznemirujućih i najintimnijih filmskih djela moderne kinematografije koje je razorilo sve predrasude o tome šta jedan stripovski film može biti. Umjesto da publici servira klasičnu priču o dobru i zlu, Phillips nas vodi u svijet jednog marginalizovanog, psihički labilnog čovjeka – Arthura Flecka – i prikazuje njegov spust u ludilo, koje nije samo individualno, već i društveno, sistemski izazvano i neminovno.
ROĐENJE JOKERA – NASTANAK IKONE KROZ RANE SVAKODNEVICE
Arthur Fleck, kojeg nevjerovatno portretira Joaquin Phoenix, nije rođen kao čudovište. On je čovjek sa snovima, željom da bude voljen i da širi radost kao stand-up komičar. Ali svijet ga udara sa svih strana – fizički, psihički i emotivno. Živi sa svojom bolesnom majkom u trošnom stanu u Gothamu, fiktivnom gradu koji je u ovom filmu prikazan kao prljava, trula verzija New Yorka iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Grad je prepun nasilja, siromaštva, korupcije i indiferentnih bogataša koji, poput Thomasa Waynea, predstavljaju oličenje hladne elite.
Arthur je mentalno nestabilan. Pati od više psiholoških poremećaja, uključujući nekontrolisani smijeh – rijetki neurološki simptom koji ga dodatno marginalizuje. Dok pokušava da funkcioniše u tom društvu, biva konstantno ponižavan, odbačen i ignorisan. Njegova terapija, koja ga drži na ivici normalnosti, biva prekinuta zbog rezanja socijalnih službi. Lijekovi prestaju dolaziti. A kad društvo prestane da brine o onima koji su najranjiviji – posljedice su smrtonosne.
JOAQUIN PHOENIX – ČOVJEK KOJI JE POSTAO LUDILO
Joaquin Phoenix je ovom ulogom napisao glumački testament. On nije samo glumio Jokera – on ga je disao, osjećao, proživio do posljednje ćelije. Uložio je cijelog sebe, smršao skoro 24 kilograma, transformisao svoje tijelo u kostur obavijen napetim nervima i uzburkanim emocijama. Njegova izvedba nije bila samo gluma – to je bila fizička i mentalna izložba boli, odbacivanja i potpune dezintegracije ličnosti.
Phoenixov Joker nije glamurozni zločinac. On nije genijalni manipulator. On je čovjek slomljen do kraja. Njegov smijeh je bolan. Njegov pogled je prazan i jeziv. A njegovo ponašanje varira između djetinje nevinosti i brutalnog nasilja. Gledati Phoenixovu izvedbu je kao prisustvovati psihičkom raspadu u realnom vremenu – neprijatno, sirovo i istinito.
TODD PHILLIPS – REŽIJA KOJA JE RAZORILA OČEKIVANJA
Todd Phillips, ranije poznat po komedijama kao što su The Hangover, ovdje demonstrira da je sposoban da stvori mračan, politički nabijen i estetski izbrušen film. Njegov Joker je vizuelna posveta Scorsesejevom Taxi Driveru i King of Comedy, ali ne kao kopija, već kao reinterpretacija. Svaki kadar je pažljivo komponovan – sivi tonovi, simetrija, kamerom koja često prati Arthura s leđa, dajući osjećaj izolacije.
Muzika Hildur Guðnadóttir dodatno produbljuje atmosferu. Njeni mračni violončelni tonovi djeluju kao unutarnji glas Arthurove psihe – stalno napet, tužan, prijeteći.
DRUŠTVENA KRITIKA U SRCU FILMA
Joker nije samo priča o jednom čovjeku. On je alegorija društva koje gubi empatiju. Film brutalno iskazuje poruku: ako stalno odbacujete slabe, jednom će vam se vratiti – ne tražeći razumijevanje, nego haos.
Film postavlja pitanje: Da li je Joker rođen lud, ili ga je svijet takvim napravio? I odgovor je: oboje. Arthur je bio ranjiv, ali ga je sistem slomio. Zatvorio mu vrata pomoći, ismijavao njegove slabosti, gurnuo ga u ćošak i onda se čudio kad je eksplodirao.
Njegovo ubistvo trojice bogatih yuppieja u vozu postaje simbol otpora i haosa – i nehotice ga pretvara u ikonu pobune. Ljudi u Gotham maskiraju se kao Joker, ne shvatajući da on nije revolucionar – on je simptom bolesti, a ne lijek.
KONTROVERZE I ODAZIV JAVNOSTI
Joker je odmah po izlasku izazvao buru. Neki su ga slavili kao remek-djelo, drugi su ga optuživali da slavi nasilje i opravdava zločine. U nekim bioskopima širom svijeta pojačane su mjere sigurnosti zbog straha da bi film mogao inspirisati stvarne napade. Ali istina je da film nikoga ne poziva na nasilje – on ga prikazuje kao produkt raspada sistema. On ne slavi Jokera – on ga objašnjava.
Publika je reagovala emotivno. Mnogi su prvi put na velikom ekranu vidjeli čovjeka koji nije moćan, nego slab – i kojem je život doslovno ukrao razum. Nije bilo lako gledati Jokera, ali bilo je neophodno.
ZAVRŠNA SCENA – KADA LUDILO DOBIJE MIKROFON
Jedan od najšokantnijih trenutaka filma je gostovanje Arthura u talk show emisiji Murraya Franklina (kojeg glumi Robert De Niro). Arthur koristi taj trenutak ne da bi ispričao vic, nego da bi pokazao koliko je svijet izgubio dušu. U tom segmentu – jezivom, šokantnom i srceparajućem – film kulminira u filozofsku kritiku modernog društva koje se smije tuđoj patnji sve dok ta patnja ne dođe pred njihove oči.
Njegove riječi:
“What do you get when you cross a mentally ill loner with a society that abandons him and treats him like trash?”
odjekuju kao uzvik očaja generacija koje se osjećaju nevidljivima.
JOKER KAO OGLEDALO NAŠEG VREMENA
Film Joker iz 2019. nije superherojski spektakl. On je psihološki triler, društvena kritika i umjetničko djelo u jednom. To je studija o tome kako se tihi ljudi pretvaraju u eksplozivne simbole, kako se sistemska nepravda akumulira u obliku bijesa, i kako se u savremenom svijetu lako može desiti da “čudovište” zapravo nastane zbog naše nezainteresovanosti.
Ovaj film nije za svakoga. Neki će ga odbaciti zbog nasilja. Drugi će ga voljeti zbog istine. Ali jedno je sigurno: Joker ne ostavlja nikoga ravnodušnim. On nas tjera da pogledamo pravo u lice svijeta koji smo stvorili – i da se zapitamo ko je zapravo lud.
