Prepucavanja između žena i muškaraca često nemaju granica i žene se znaju jako nadmudrivati s muškarcima i obrnuto. Često jako nepotrebno. U današnjoj priči glavni junak je letio balonom i izgubio se. Tražio je pomoć od žene ali njihova priča je prerasla u jedno tipično nadmudrivanje između muškarca i žene.
„Zapravo,“ kaže žena smireno, „vi ni sami ne znate gdje stojite, niti u kojem smjeru idete. Na tu ste poziciju dospjeli zahvaljujući prenaglašenom samopouzdanju i praznom napuhavanju. Obećali ste prijatelju nešto što ne znate ni kako ispuniti, pa sada očekujete da ljudi ispod vas riješe ono što ste sami zakuvali. Istina je da ste jednako izgubljeni kao i prije nego što ste me sreli, ali se sada čini kao da želite mene okriviti za vlastiti haos.“
Baloni koji lete oduvijek su imali neku posebnu čar – onu vrstu magije koja izgleda jednostavno, ali zapravo u sebi nosi nevjerovatnu kombinaciju nauke, simbolike, emocija i ljudske maštovitosti. Kad god se negdje u daljini pojavi šareni balon što lebdi prema nebu, bilo da je riječ o maloj dječjoj igrački ili ogromnom letećem balonu na vrući zrak, u nama se probudi osjećaj koji gotovo da podsjeća na tiho, skriveno čudo. Kao da se odjednom sjetimo da je nebo dostupno, da je visina dostižna i da je čovjeku dovoljno tek malo laganiji teret da se vine iznad svakodnevice.
Pojava koja se ne zaboravlja
Prvi put kada čovjek vidi kako balon poleti, bez obzira na to koliko ima godina, osjećaj je gotovo isti – mješavina iznenađenja, blagosti u grudima i radosti. Na rođendanima, u parkovima, na ulici ili uz obale mora, djeca grčevito stežu kanap balona kao da drže komadić svijeta koji ih vodi prema oblacima. Odrasli, pak, gledaju balone sa dozom nostalgije. Podsjeća ih na vrijeme kada je sve djelovalo lakše, a snovi manje zastrašujući.
Balon je, u svojoj suštini, simbol nečega što slobodno odlazi, diže se, uzdiže i kreće u nešto nepoznato, ali nevjerovatno privlačno. Možda zato svako puštanje balona u nebo nosi laganu tugu i veliko oduševljenje u isto vrijeme – kao da pratiš nečiju malu avanturu, svjestan da je nećeš moći ponoviti.
Kako baloni zapravo lete
Priča o letećim balonima nije samo romantična, nego i naučno fascinantna. Obični gumeni baloni vinuli su se u nebo zahvaljujući plinovima lakšim od zraka – najčešće heliju, koji je siguran, bez mirisa i toliko lagan da se prirodno penje. Upravo zato balon punjen helijem može izmaknuti ruci i u trenu krenuti prema nebu, noseći sa sobom cijeli jedan prizor veselja.
Baloni na vrući zrak, oni ogromni košuljasti baloni kakve viđamo na slikama i turističkim razglednicama Kapadokije ili Alpa, lete zahvaljujući jednostavnom principu – topli zrak u balonu postaje lakši od hladnog zraka izvan njega. Na dnu ogromne šarene kupole nalazi se plamenik koji zagrijava unutrašnji zrak. Kada postane dovoljno vruć, balon se počne dizati kao lagana planina koja oživljava i polako klizi prema visinama.
A tu su i specijalizirani meteorološki baloni, napravljeni od tankog lateksa, koji mogu podnijeti ekstremne visine. Oni se penju sve dok se ne približe rubu atmosfere, a onda pucaju i padaju natrag na Zemlju. Zbog njih smo naučili kako funkcionišu vremenske promjene, kako se kreću oblaci, kakvi su vjetrovi iznad nas, i kako izgleda tanki sloj atmosfere koji nas štiti.
Baloni kroz historiju
Leteći baloni pojavili su se mnogo prije nego što su ljudi uopće znali da je let moguć. Još stari kineski ratnici koristili su lampione od papira, poznate kao “nebeske svjetiljke”, koje su, zahvaljujući vrućem zraku svijeće, polako uzlijetale u noć, stvarajući prizor nalik na roj svetaca koji penju prema zvijezdama.
Pravi veliki skok dogodio se 1783. godine, kada su braća Montgolfier lansirala prvi balon na vrući zrak u Francuskoj. Narod je gledao taj prizor kao nešto natprirodno – kao da su dvojica braće uspjela osvojiti elemente. Taj dan označava trenutak kada je čovjek prvi put napustio tlo na krilima nečega što nije ptica, nije avion, nije stroj, nego golema vreća ispunjena toplim zrakom.
U narednim godinama, baloni su korišteni u istraživanjima, ratovima, nauci, a kasnije i u turizmu. Postali su prepoznatljivi u svemu – od romantičnih vožnji iznad dolina do vojnih promatranja iznad ratišta.
Turistički hit – baloni koji slikaju svijet odozgo
Mnogi danas sanjaju vožnju balonom, naročito iznad pejzaža koji izgledaju kao da su napravljeni posebno za taj prizor: turska Kapadokija sa svojim kamenim tornjevima, afričke savane na kojima se vide žirafe i lavovi iz ptičje perspektive, francuske vinogradske doline, austrijski Alpi i beskrajne ravnice Toskane.
U zraku, sve što ti je u mislima postane manje važno. Tišina je toliko potpuna da se čuje samo povremeni “šuš” plamenika. Zemlja ispod izgleda kao maketa, a boje se čine još življim. Mnogi pričaju kako se tek u balonu čovjek iskreno susretne sa osjećajem slobode. Ne upravljaš letom precizno – vjetar te nosi. Ne juriš nikuda – sve se kreće lagano. Ne možeš požuriti ni usporiti – balon ide svojim ritmom. To je putovanje koje te prisiljava da budeš prisutan, i ništa više.
Baloni u umjetnosti, emocijama i simbolima
Baloni se pojavljuju u književnosti, filmovima, pjesmama i slikama. Često su simbol radosti, puštanja, oslobađanja tereta, odrastanja ili sjećanja. Na nekim mjestima ljudi ih puštaju u čast voljenih osoba koje više nisu tu. Na drugim mjestima predstavljaju početak novog puta – vjenčanja, godišnjice, rođendane.
Dijete koje pusti balon slučajno, pa počne plakati, doživljava jedan od prvih malih gubitaka u životu. Odrasli koji gledaju balon kako se diže možda razmišljaju o tome kako je vrijeme da puste nešto iz svog srca, neku misao, neku brigu, neku osobu.
U vizuelnoj umjetnosti, balon je idealan motiv jer je jednostavan, ali snažan. Jedna crvena tačka u plavom nebu može biti metafora stotina emocija.
Naučni rekordi – kada baloni prelaze granice
Možda zvuči nevjerovatno, ali baloni su se penjali do visina koje avioni ne mogu dostići. Meteorološki baloni često dosegnu i više od 30 kilometara visine, gdje je nebo tamno, a Zemlja ispod izgleda zakrivljeno. Baloni su korišteni i da se pošalju male sonde sa kamerama – zahvaljujući tome, obični ljudi su mogli snimiti nevjerovatne snimke “ruba svemira”.
Postojali su i ekstremni projekti u kojima su ljudi skakali iz balona na ogromnim visinama. Najpoznatiji je skok Felixa Baumgartnera iz 2012. godine, koji je iz balona podignutog u stratosferu skočio natrag ka Zemlji i prešao zvučni zid tijelom – bez letjelice. Taj skok bio je kombinacija hrabrosti, nauke i ludosti.
Baloni kao dio svakodnevnog života
Iako ih često povezujemo sa zabavom ili posebnim prilikama, baloni su postali dio mnogih industrija: reklame na ogromnim letećim balonima, naučni eksperimenti, meteorološke misije, pa čak i medicinski transporti u ekstremnim uvjetima. Balon je jednostavan, ali genijalan izum. U svijetu tehnologije, gdje sve postaje kompleksnije, balon je primjer toga kako nešto najjednostavnije može biti najkorisnije.
Zašto se ljudi nikada ne zasite balona
Možda zato što balon nosi ono što čovjek potajno želi: lakoću. Biti lagan. Biti bez tereta. Biti iznad problema, makar na trenutak.
Kad balon poleti, čini se kao da je svakodnevni život ostao čvrsto vezan za zemlju, a on se izdigao mimo svega toga. I ta njegova jednostavna uspinjuća linija govori nam mnogo: da sve što je dovoljno lagano može da se uzdigne. Da sve što otpustimo ima šansu da se vine. I da nam se ponekad najvažnije stvari čine tako jednostavnima kada ih gledamo kroz šareni balon što nestaje u visinama.
