Imamo jednu interesantnu situaciju u saobraćaju. Naime, vozač je prošao kroz crveno svjetlo, te ga je policajac zaustavio. Na pitanje zašto je to uredio, vozač je se pravdao da je daltonista. Šta vi mislite, koliko je uvjerljiva njegova priča.
–Ništa ti to ne igra ulogu. Za sve važe isti propisi, pa i za strance.
Daltonizam, poznat i kao poremećaj percepcije boja, predstavlja stanje u kojem osoba ima poteškoće da razlikuje određene boje ili nijanse boja. Iako se često smatra rijetkom pojavom, zapravo pogađa značajan dio svjetske populacije – otprilike 8% muškaraca i oko 0,5% žena. Ovo stanje ne utiče na oštrinu vida, ali može znatno promijeniti način na koji osoba vidi svijet, utičući na svakodnevni život, izbor zanimanja i socijalne interakcije. Naziv “daltonizam” potiče od engleskog hemičara Johna Daltona, koji je krajem 18. stoljeća prvi naučno opisao ovaj poremećaj, a sam je bio daltonista.
Uzroci i nasljeđivanje
Daltonizam je najčešće nasljedan, a prenosi se putem X hromozoma. Zbog toga su muškarci mnogo češće pogođeni od žena – muškarci imaju samo jedan X hromozom, dok žene imaju dva, pa ako jedan nosi gen za daltonizam, drugi ga najčešće “ispravlja”. Kod žena je stoga ovaj poremećaj mnogo rjeđi. Nasljedni oblik daltonizma prisutan je od rođenja i ostaje nepromijenjen cijelog života. Rjeđe, daltonizam može biti stečen, kao posljedica povreda oka, oštećenja mrežnice, optičkog živca ili neuroloških oboljenja. Takođe, pojedini lijekovi i toksini mogu privremeno ili trajno oštetiti sposobnost percepcije boja.
U osnovi problema leži oštećenje fotoreceptora u mrežnici oka, poznatih kao čepići, koji su odgovorni za percepciju boja. Postoje tri tipa čepića – za crvenu, zelenu i plavu svjetlost. Kada jedan od ovih tipova nedostaje ili ne funkcioniše pravilno, dolazi do iskrivljenog ili smanjenog raspoznavanja boja.
Vrste daltonizma
Najčešći oblik daltonizma jeste crveno-zeleni daltonizam, koji obuhvata dvije glavne grupe: protanopiju (nemogućnost razlikovanja crvene boje) i deuteranopiju (nemogućnost razlikovanja zelene boje). Osobe s ovim oblikom daltonizma često brkaju nijanse crvene i zelene, pa im se semafor može činiti kao niz svjetala slične svjetline, bez jasne razlike u boji.
Drugi, rjeđi oblici su plavo-žuti daltonizam (tritanopija), gdje osoba teško razlikuje plave i žute tonove, i monohromatizam, najteži oblik u kojem osoba vidi svijet u nijansama sive – kao u crno-bijelom filmu.
Simptomi i prepoznavanje
Daltonizam se često otkriva u djetinjstvu, iako mnoga djeca dugo ostanu nesvjesna da im percepcija boja nije ista kao kod drugih. U školskom uzrastu, djeca s daltonizmom mogu imati poteškoće u radu s bojama – na primjer, prilikom bojenja karata, dijagrama ili odabira bojica. U odraslom dobu, osobe s daltonizmom primjećuju da im odjeća često ne “odgovara” po bojama, da teško razlikuju zrelo od nezrelog voća, ili da ne vide jasno razliku između signala i svjetlosnih pokazatelja.
Najčešći simptom je pogrešno raspoznavanje određenih boja ili nijansi, pri čemu osoba može vidjeti svijet “isprano” ili sa smanjenim kontrastom između tonova. Međutim, daltonizam ne znači da osoba vidi sve u crno-bijeloj varijanti – naprotiv, većina daltonista ima percepciju boja, ali im je spektar sužen ili izmijenjen.
Dijagnoza
Dijagnoza daltonizma postavlja se pomoću jednostavnih testova vida, najpoznatiji među njima je Ishiharina ploča – set kružnih slika sastavljenih od obojenih tačkica različitih nijansi. Osoba s normalnim vidom boja lako prepoznaje brojeve ili oblike skrivenе u šarama, dok daltonista ne može razlikovati određene figure. Postoje i napredniji kompjuterski testovi koji mogu preciznije odrediti stepen i tip daltonizma.
Život s daltonizmom
Iako daltonizam ne uzrokuje fizičku bol ili ozbiljno oštećenje vida, on može imati veliki uticaj na svakodnevni život. Osobe s ovim poremećajem često se moraju prilagođavati – u saobraćaju, izboru odjeće, poslu, pa čak i u kulinarstvu. Na primjer, vožnja može biti izazovna, jer se boje semafora i putnih znakova ne vide isto kao kod drugih. Međutim, većina daltonista razvija sopstvene strategije: pamte položaje svjetala na semaforu, koriste aplikacije koje prepoznaju boje putem kamere telefona, ili biraju garderobu u neutralnim tonovima kako bi izbjegli pogrešne kombinacije.
Neki poslovi, kao što su piloti, vozači određenih kategorija, električari, grafički dizajneri ili laboratorijski tehničari, zahtijevaju savršeno raspoznavanje boja. Zbog toga osobe s daltonizmom ponekad ne mogu proći određene testove sposobnosti, što može ograničiti izbor zanimanja. Ipak, u modernom društvu, uz pomoć tehnologije i veće svijesti, te prepreke su sve manje izražene.
Tehnološki napredak i pomoćna sredstva
U posljednjim decenijama razvijene su posebne naočale i sočiva za daltoniste koje poboljšavaju kontrast između boja. One ne “liječe” poremećaj, ali pomažu mozgu da jasnije razlikuje određene tonove, naročito crvenu i zelenu. Neke osobe navode da su uz ove naočale prvi put u životu jasno vidjele jesenje lišće, zalazak sunca ili boje duge. Takođe, mobilne aplikacije danas nude opcije koje pomažu daltonistima – od označavanja boja u realnom vremenu do filtriranja prikaza na ekranu.
Psihološki aspekt
Daltonizam nije samo vizuelni poremećaj; on može imati i emocionalnu dimenziju. Djeca i tinejdžeri s ovim stanjem ponekad se osjećaju frustrirano ili inferiorno jer “ne vide kao drugi”. Zbog toga je važno da roditelji i nastavnici budu informisani i pruže podršku, objašnjavajući da se radi o prirodnom, genetskom stanju, a ne o slabosti ili “manjem vidu”. U mnogim zemljama postoje zajednice i online forumi daltonista, gdje se dijele iskustva, savjeti i praktične metode prilagodbe.
Umjetnost i percepcija boja
Zanimljivo je da su mnogi poznati umjetnici i naučnici bili daltonisti. Neki izvori navode da je i sam Claude Monet imao problema s razlikovanjem boja u kasnijim godinama, dok su pojedini fotografi i dizajneri sa sličnim poteškoćama razvili sopstveni prepoznatljiv stil – fokusiran na kontraste, svjetlost i oblik, a ne na boje. To pokazuje da daltonizam ne mora biti prepreka za kreativnost, već ponekad čak i izvor drugačijeg pogleda na svijet.
Daltonizam je stanje koje nas podsjeća koliko je percepcija svijeta individualna. Ono što jednoj osobi izgleda kao vatromet boja, drugoj može djelovati kao suptilna igra tonova. Ipak, uz razumijevanje, tehničku podršku i društvenu inkluziju, daltonisti mogu voditi potpuno ispunjen i normalan život. Nauka i tehnologija napreduju, nudeći sve više rješenja koja olakšavaju svakodnevicu osobama s ovim poremećajem. Na kraju, daltonizam nije hendikep u pravom smislu riječi – to je jednostavno drugačiji način gledanja na svijet, koji nas podsjeća da ljepota i raznolikost percepcije čine ljudsko iskustvo toliko bogatim i jedinstvenim.
