Razgovor se vodio između Muje i njegove žene. Naravno Mujo po prirodi svojoj ima smiješne izjave pa joj je tako saopštio da želi da mu se sin zove Samir. Problem je što već imaj usina koji se zove Samir. Kada ga je žena pitala zašto i drugi tako da se zove on je dao zapanjujući odgovor.
–Ti to nikako ne razumiješ, ja kad viknem “pivo Samire” a ono se ispred mene stvore dva piva.
Davanje imena djetetu jedna je od najsnažnijih i najintimnijih odluka koje roditelji donose. To nije samo formalnost koju upisujemo u matične knjige rođenih – ime je prvi dar koji dijete dobija, znak kojim ga oslovljavamo i prepoznajemo kroz život. Ime nosi težinu identiteta, nasljeđa, kulture, tradicije, pa čak i roditeljskih snova i očekivanja. Možda upravo zato proces biranja imena često zna biti dug, emotivan i prepun dilema, jer roditelji osjećaju da tim jednim izborom oblikuju temelj ličnosti svog djeteta.
Od davnina, imena nisu bila samo oznake. Ona su imala simboliku, značila su pripadnost i snagu. U starim civilizacijama ime se davalo kako bi zaštitilo dijete od zlih duhova ili kako bi ga povezalo s bogovima, prirodnim silama ili precima. U mnogim kulturama vjerovalo se da ime ima moć da oblikuje sudbinu. Zato su roditelji pomno birali hoće li se njihovo dijete zvati po junaku, svecu, kralju, cvijetu, rijeci ili nekoj osobini koju žele da dijete nosi.
Danas, iako živimo u modernom vremenu, ta ista težina ostaje. Kada saznaju da čekaju bebu, mnogi roditelji odmah počinju razmišljati o imenima. Neki od njih već godinama unaprijed znaju kako žele da im se dijete zove, dok drugi vode beskrajne razgovore i prave liste. Obično je proces biranja kombinacija želja majke, oca, a često i šire porodice. Nije rijetkost da se bake, djedovi, tetke i ujaci umiješaju u prijedloge, jer ime, u njihovim očima, predstavlja nastavak obiteljske priče.
Jedna od najčešćih dilema jeste – tradicionalno ili moderno ime. Neki roditelji žele da njihovo dijete nosi ime koje je kroz generacije prisutno u porodici, želeći da tako očuvaju uspomenu na pretke. To može biti ime djeda, bake ili nekog važnog člana porodice koji je ostavio trag. Takva imena često nose emociju i osjećaj povezanosti. S druge strane, mnogi roditelji biraju moderna i unikatna imena jer žele da se njihovo dijete istakne, da njegovo ime bude posebno i drugačije.
U savremenom vremenu, sve je češći trend da se imena traže preko interneta, u filmovima, serijama, pa čak i u pjesmama. Globalizacija je učinila da roditelji razmatraju i imena koja nisu iz njihove kulture, već im jednostavno lijepo zvuče ili imaju značenje koje im je blisko. Ipak, ponekad takav izbor može donijeti poteškoće – ime može biti teško za izgovor u lokalnoj sredini ili se može razlikovati od jezika i tradicije, pa roditelji nerijetko vode računa i o praktičnosti.
Značajan faktor pri izboru imena jeste i značenje. Neki roditelji detaljno istražuju etimologiju i porijeklo imena, želeći da ono nosi snažnu poruku. Na primjer, imena koja znače “mir”, “snaga”, “ljubav” ili “svjetlost” biraju se s nadom da će dijete u svom životu nositi te vrijednosti. Postoje i roditelji koji žele da ime odražava karakter koji priželjkuju za svoje dijete – hrabrost, mudrost, dobrotu.
Nerijetko se ime bira i na osnovu religije. U mnogim kulturama postoji običaj da svećenik, imam ili drugi duhovni vođa predloži ime, ili da roditelji odaberu ime iz svetih knjiga. Takva praksa daje imenu posebnu duhovnu dimenziju i osjećaj zaštite. Na primjer, u islamskoj tradiciji česta su imena poslanika i ashaba, dok u kršćanskoj tradiciji mnoga djeca dobijaju imena svetaca.
Zanimljivo je i to da roditelji često pokušavaju da pronađu zlatnu sredinu između vlastitih želja i onoga što će dijete jednog dana htjeti. Postavlja se pitanje – hoće li ime biti predugo, previše neobično, hoće li ga drugovi u školi zadirkivati, hoće li biti lako za pisanje i pamćenje? Sve su to sitnice koje roditelji uzimaju u obzir, jer znaju da će ime dijete pratiti kroz sve faze života – od vrtića, škole, pa do profesionalne karijere.
Psiholozi tvrde da ime može imati i snažan utjecaj na samopouzdanje i percepciju djeteta u društvu. Dijete koje ima ime koje se često ismijava ili krivično skraćuje može razviti osjećaj nesigurnosti, dok ime koje nosi pozitivnu simboliku može biti izvor ponosa. Roditelji, iako možda toga nisu svjesni, kroz izbor imena već od prvog dana oblikuju temelje ličnog identiteta.
Poseban trenutak u cijelom procesu je kada roditelji prvi put oslovljavaju dijete njegovim imenom. Do tada, to je bila samo riječ na papiru, ali odjednom postaje dio života, dio emocije i povezanosti. Mnogi roditelji opisuju taj trenutak kao poseban – kao da ime i dijete jedno drugo prepoznaju.
Na kraju, treba reći da izbor imena nikada nije samo praktičan ili estetski. To je emotivan čin. To je način na koji roditelji prenose svoje vrijednosti, svoju ljubav i svoj pogled na svijet. Bilo da je ime jednostavno, neobično, starinsko ili moderno, ono uvijek ima jednu zajedničku osobinu – iza njega stoji priča.
A ta priča je ono što daje imenu život. Jer ime nije samo niz slova – ime je uspomena, identitet, obećanje i najljepši dar koji roditelji mogu ostaviti svom djetetu.
