Slučaj nestanka farmaceuta Milana Đorđevića potresao je Srbiju i mnogo se pisalo o tome. Pojavljivali su se razni tragovi, dokazi ali ništa konkretno se nije desilo u pronalasku nestale osobe. Danas vam donosimo neke nove informacije.
Nestanak Milana Đorđevića: Misterija koja traje
U središtu ove potresne priče nalazi se nestanak Milana Đorđevića, farmaceuta iz Niša, čiji iznenadni odlazak iz života ostavlja njegovu porodicu u stanju konstantne tuge i neizvesnosti.
Njegova majka, Marica Đorđević, svakodnevno se suočava sa gubitkom, započinjući svako jutro s pogledom na slike svog sina, vraćajući se u prošlost kada je poslednji put bio prisutan u njenom životu. Milan je nestao 10.
juna prošle godine pod veoma nejasnim okolnostima, a svaki dan koji prolazi bez novih informacija produbljuje tugu i zabrinutost njegove porodice.
Jedan od ključnih elemenata ovog slučaja je Milanov pametni sat, koji je bio povezan s njegovim telefonom. Zahvaljujući toj tehnologiji, njegov službeni automobil pronađen je parkiran ispred Planinarskog doma na Suvoj planini, nedaleko od Niša.
Bez obzira na tehnologiju i tragove koje su ostavili telefoni, laptop i novčanik, policijska istraga nije uspela da pruži dalji uvid u njegovu sudbinu. U potragu su se uključili i psi tragači, ali njihovo njušenje nije dalo rezultata. Meseci prolaze, a agonija za njegovu porodicu se nastavlja.
Marica Đorđević, Milanova majka, izražava sumnju da je Milana možda neko čekao na Bojaninim vodama. Činjenica da je Milan otišao na planinu u odelu i elegantnim cipelama, koje nisu pogodne za pešačenje po planinskom terenu, dodatno zbunjuje istragu.
Njegovi telefoni i laptop ostali su u automobilu, što sugerira da nije planirao dug boravak u prirodi. Iako za sada nema konkretnih naznaka ili dokaza, Milanova majka veruje da je njen sin možda otet.
Uprkos brojnim teorijama i potencijalnim tragovima, istraga nije napredovala. Automobil, koji bi mogao biti ključan dokaz, brzo je vraćen njegovoj firmi. To je izazvalo sumnje kod porodice, s obzirom na to da je automobil bio na forenzičkom pregledu samo nekoliko sati pre nego što je vraćen.
Pas tragač koji je doveo pretraživače do osmatračnice nije pronašao nikakve dalje tragove, što samo dodatno komplikovа ovu misteriju.
Porodica Đorđević nije ostavila kamen na kamenu u svojoj potrazi za Milanom. Kontaktirali su Srpsku pravoslavnu crkvu u nadi da bi Milan mogao biti u nekom od manastira. Iako im je odgovor bio negativan, Marica sumnja u pouzdanost tih informacija. Ona veruje da manastiri nisu obavezni da prijave prisustvo posetilaca.
Takođe, Milanov pasoš je ostao kod kuće, ali njegova majka smatra da to ne mora biti prepreka za putovanje, s obzirom na to da je moguće putovati pod tuđim imenom.
Uprkos svemu, Marica Đorđević ne gubi nadu. Ona veruje da će istina jednog dana izaći na videlo i da će njen sin biti pronađen. Njena hrabrost i upornost inspiracija su mnogima. Njena priča podseća na važnost ljudske solidarnosti i neprekidne potrage za pravdom.
Ona je uverena da Milan nije samoinicijativno nestao, već da je žrtva nečega što tek treba da se otkrije. Porodica se i dalje nada svetlosti u tunelu nesigurnosti i bola, s verom da će jednog dana pronaći odgovore koje traže.
U junu 2024. godine, Srbija je ostala zatečena jednom od najčudnijih i najneobjašnjivijih priča posljednjih godina — nestankom niškog farmaceuta Milana Đorđevića, čovjeka bez ikakvih neprijatelja, poznatog po mirnom životu, urednom poslu i jednostavnim navikama. Nestao je usred dana, u svojoj zemlji, a da za sobom nije ostavio ni poruku, ni trag, ni objašnjenje.
Milan je bio zaposlen u farmaceutskoj kompaniji i toga jutra se, kao i mnogo puta ranije, spremio za posao. Popio je kafu sa majkom, nasmijao se, rekao da ima sastanak i da će svratiti kasnije. Nikome nije izgledao uznemireno niti je dao naslutiti da se nešto sprema. Sat kasnije, njegov automobil je napustio gradske ulice i uputio se ka planinskom području Suve planine, jednom od najljepših, ali i najnepristupačnijih predjela južne Srbije.
I tu se trag završava.
Njegov automobil je pronađen parkiran ispred planinarskog doma kod Bojaninih voda — zaključan, čist, uredan. Unutra su bile sve njegove stvari: dva mobilna telefona, laptop, novčanik, dokumenti. Na prvi pogled, kao da je samo nakratko izašao i planirao da se vrati. Samo što se nikada nije vratio.
Ubrzo nakon što se shvatilo da je nestao, pokrenuta je velika potraga. Policija, planinari, Gorska služba spašavanja i stotine volontera pretraživali su šumu, klance i kamenite padine Suve planine. Pretražene su staze, pećine, potoci, čak i ruševine starih koliba. Nigdje ništa. Psi tragači su izgubili trag odmah pored automobila — kao da je čovjek nestao u zraku.
Što je istraga više odmicala, to je priča postajala sve čudnija. Milan nije nosio planinarsku opremu, nije bio avanturista niti osoba koja bi se bez razloga zaputila u šumu. Nije imao dugove, nije bio u sukobima, nije pokazivao znake depresije. Porodica je tvrdila da nije imao nijedan razlog da nestane, a kamoli da pobjegne. S druge strane, činjenica da je automobil bio zaključan, a da u njemu nije bilo nikakvih znakova borbe, otvarala je pitanje – da li je neko došao po njega?
Majka, Marica Đorđević, svakog dana je čekala neki glas, poziv, vijest, poruku – bilo šta. Njene izjave pune su bola i sumnje: „Nisam izgubila nadu. Ako je živ, neka mi se samo javi. Ako nije, neka saznam gdje je.“ Te riječi su postale simbol jedne majčine borbe protiv tišine koja traje predugo.
Prolazili su mjeseci. Ništa novo. Nema signala telefona, nema svjedoka koji su ga vidjeli, nema traga njegovom kretanju. Svaka teorija je zvučala moguća — i svaka je djelovala nedovoljno uvjerljivo. Neki su govorili da je možda otišao u manastir ili se povukao iz svijeta, drugi da je postao žrtva nečega što je imao veze s poslom, dok su treći smatrali da se desila nesreća, da je možda skliznuo niz planinsku liticu. Ali za sve te verzije nedostajao je ključni element — dokaz.
Ono što je dodatno potpalilo sumnju bila je činjenica da je automobil vrlo brzo nakon uviđaja odvezen sa mjesta događaja, prije nego što su obavljene detaljne forenzičke pretrage. Porodica je kasnije tvrdila da je nestao i sat koji je Milan nosio, i da je taj predmet naknadno „pronađen“, što je pojačalo njihovu sumnju da se nešto prikriva.
Danas, više od godinu dana kasnije, slučaj nestalog farmaceuta i dalje je otvoren. Policija tvrdi da istraga traje, ali bez konkretnih tragova i novih informacija. Njegova majka i dalje svakog dana ustaje sa istim pitanjem: gdje je moj sin?
U narodu se o Milanu govori sa poštovanjem i tugom — kao o tihom, dobrom čovjeku koji je nestao bez razloga. U njegovom nestanku mnogi vide simbol nečeg većeg: osjećaja nesigurnosti, neobjašnjivih misterija i tišine sistema koji često ne daje odgovore.
Na Suvoj planini, gdje su staze sada obrasle i zaboravljene, planinari i dalje prolaze pored mjesta gdje je stajao njegov automobil. Kažu da se u tišini šume osjeti neka težina, kao da planina krije tajnu koju ne želi da otkrije.
A negdje u Nišu, svjetlo u jednom prozoru i dalje gori svake noći — jer jedna majka još uvijek vjeruje da će se njen sin vratiti.
