Šale o Piroćancima su poznate širom balkana. Uglavnom se Piroćanci spominju kao škrti ljudi koji su teški na davanju novca. Šta vi mislite? Ako ima među vama Piroćanaca molimo da se javite i demantujete ili potvrdite ovu teoriju. A sada slijedi jedna jako zanimljiva i duhovita priča.
–Ufff, malo je falilo da zbog dinara rasturim brak.
Piroćanci su ljudi od kamena i mjere, narod koji nikada nije volio velike riječi, ali je znao praviti velika djela. Oni ne žive brzo, ne troše se olako i ne rasipaju ni emocije ni imetak. Kod njih je sve s razlogom, svaka riječ ima težinu, svaki dinar ima historiju, a svaki čovjek reputaciju koja se gradi decenijama. U Pirotu se ne pita „šta ko priča“, nego „šta je ko uradio“.
Piroćanac ne žuri, jer zna da brzina često vodi u grešku. On mjeri dvaput, reže jednom, i još jednom provjeri da li je dobro izrezao. Ta njegova poznata štedljivost, kojom se često šale po cijelom Balkanu, nije škrtost – to je filozofija preživljavanja. Kroz vjekove na granici carstava, između istoka i zapada, Piroćanci su naučili da samo pametan i oprezan čovjek ostaje svoj. Zato oni znaju da čuvaju, popravljaju, nasljeđuju i poštuju ono što imaju.
Njihov humor je suh, tih, često izgovoren bez osmijeha, ali pogodi pravo u metu. Piroćanac neće glasno da se smije – on će te pogledati, reći jednu rečenicu i pustiti te da se sam smiješ još deset minuta. Kod njih nema potrebe za objašnjavanjem šale; ako si je shvatio, shvatio si, ako nisi – nije ni bila za tebe.
Porodica kod Piroćanaca ima čvrstu, skoro nevidljivu hijerarhiju. Ne galami se, ne dramatizuje se, ali se zna red. Poštuju se stariji, sluša se iskustvo, a mladi se uče da se oslanjaju na sebe. Dijete u Pirotu odrasta s osjećajem da mora biti korisno, vrijedno i pošteno – jer sramota porodice je veća kazna od svake kazne.
Piroćanci su tihi patrioti. Ne mašu zastavama svakog dana, ali kad dođe teško vrijeme, stoje gdje treba. Njihova vezanost za kraj, za Stare planine, za kuću i zemlju, duboka je i nenametljiva. Čak i oni koji odu daleko, nose Pirot u sebi – u načinu razmišljanja, u govoru, u tome kako gledaju na novac, posao i ljude.
Njihova upornost je legendarna. Ako Piroćanac odluči nešto da uradi, on će to uraditi – polako, tvrdoglavo, bez pompe, ali do kraja. Ne zanima ga tuđe mišljenje, trendovi ni brzi uspjesi. Zanima ga rezultat koji traje. Zato su Piroćanci često ljudi od zanata, trgovine, preciznih poslova, svega što traži strpljenje i disciplinu.
U razgovoru s Piroćancem nema glume. On neće biti pretjerano ljubazan, ali će biti iskren. Ako te prihvati – to je ozbiljna stvar. Ako te ne prihvati – bar znaš na čemu si. Kod njih nema lažnog osmijeha ni kurtoaznih obećanja. Riječ se daje rijetko, ali kad se da – stoji.
Iza tog mirnog, gotovo škrto-emotivnog ponašanja, krije se snažan osjećaj ponosa. Piroćanac zna ko je, odakle je i šta vrijedi. Ne mora to nikome dokazivati. Njegova sigurnost dolazi iz unutrašnje stabilnosti, iz svijesti da se kroz život ide čvrstim korakom, bez posrtanja i bez potrebe za dokazivanjem.
Zato su Piroćanci posebni. Ne zato što su glasni, ne zato što se nameću, već zato što opstaju. U svijetu koji se sve brže troši, oni su podsjetnik da se snaga često krije u tišini, a mudrost u umjerenosti. Ako želiš razumjeti Piroćanca, ne gledaj šta govori – gledaj kako živi. Tu je sva istina.
