Mršavljenje je jedno od najpopularnijih termina u današnjici. Toliko ljudi želi da smrša, jer je svijetom zavladala epidemija gojaznosti. No, zašto je to tako, sada je čitava nauka da se objasni. Imamo jednu anegdotu o famoznom aparatu za mršavljenje a zatim i malo više osvrta na ovu temu.
–Sad ja tebe ganjam.
Posljednjih nekoliko desetljeća svijet se suočava s pojavom koja je nekada bila rijetkost, a danas postaje gotovo svakodnevica – ljudi su u prosjeku sve teži. Nekada se višak kilograma uglavnom povezivao sa srednjom ili starijom životnom dobi, dok danas nije neobično vidjeti prekomjernu tjelesnu masu kod djece, tinejdžera i mladih odraslih osoba. Mnogi se pitaju kako je moguće da, uprkos ogromnoj količini informacija o zdravoj prehrani, modernim teretanama, dijetama i aplikacijama za brojanje kalorija, broj osoba s viškom kilograma neprestano raste. Odgovor nije jednostavan jer se ne krije u jednom uzroku, već u spoju načina života, tehnologije, prehrambene industrije, psihologije i promjena koje je donijelo moderno društvo.
Jedan od najvećih razloga jeste činjenica da se ljudski život dramatično promijenio u veoma kratkom vremenu. Naši preci su većinu dana provodili u pokretu. Rad na poljima, lov, sakupljanje hrane ili fizički poslovi zahtijevali su hiljade kalorija dnevno. Hrana nije bila lako dostupna i često je predstavljala nagradu nakon napornog rada. Danas je situacija gotovo potpuno obrnuta. Veliki broj ljudi radi uredske poslove, sate provodi za računarom, a nakon posla nastavlja sjediti ispred televizora ili mobilnog telefona. Tijelo koje je evoluiralo da bude aktivno sada najveći dio dana provodi u mirovanju.
Istovremeno, hrana nikada nije bila dostupnija. Nekada je bilo potrebno pripremati obroke od svježih namirnica, dok danas gotovo svaki grad ima restorane brze hrane, pekare na svakom uglu i dostavne službe koje za nekoliko minuta mogu donijeti gotovo bilo koje jelo na kućni prag. Čovjek više ne mora ni ustati iz fotelje da bi došao do hrane. Dovoljno je nekoliko dodira po ekranu mobilnog telefona.
Veliku ulogu igra i prehrambena industrija. Mnogi proizvodi nisu napravljeni samo da utaže glad, nego da budu što ukusniji i da izazovu želju za još jednim zalogajem. Kombinacija šećera, soli i masti stvara snažan osjećaj zadovoljstva u mozgu. Upravo zbog toga nije neobično da neko bez problema pojede cijelu vrećicu čipsa ili kutiju keksa, iako zapravo nije gladan. Takva hrana često sadrži mnogo kalorija u veoma malom volumenu, pa organizam unese ogromnu količinu energije prije nego što mozak uopće registruje osjećaj sitosti.
Poseban problem predstavljaju zaslađena pića. Mnogi ljudi ne razmišljaju o kalorijama koje unesu kroz sokove, gazirana pića, ledene čajeve ili energetske napitke. Jedna boca gaziranog pića može sadržavati desetine kašičica šećera. Za razliku od čvrste hrane, tekuće kalorije ne stvaraju dugotrajan osjećaj sitosti, pa osoba vrlo brzo ponovo osjeti glad i nastavi jesti.
Moderni način života donio je i stalni nedostatak vremena. Mnogi rade duže nego ikada prije, putuju na posao, vraćaju se umorni i nemaju volje za pripremu kvalitetnog obroka. Umjesto toga biraju gotovu hranu, smrznute proizvode ili brzu hranu koja je često bogata mastima, šećerom i solju. Takvi obroci štede vrijeme, ali dugoročno mogu dovesti do povećanja tjelesne težine.
Stres je još jedan faktor koji se često zanemaruje. Kada je čovjek pod pritiskom, organizam luči hormon kortizol. Dugotrajno povišen nivo kortizola može povećati apetit, posebno želju za slatkom i masnom hranom. Mnogi ljudi nesvjesno koriste hranu kao način da se privremeno osjećaju bolje. Nakon napornog dana čokolada, sladoled ili pizza pružaju kratkotrajni osjećaj zadovoljstva, ali taj osjećaj brzo nestaje, dok kalorije ostaju.
Emocionalno jedenje postalo je veoma česta pojava. Nekada ljudi jedu zato što su gladni, a danas često jedu zato što su tužni, usamljeni, pod stresom, nervozni ili čak dosadni. Hrana se pretvara u oblik utjehe. Problem je što emocionalna glad ne nestaje nakon obroka, pa osoba vrlo brzo ponovo posegne za hranom.
Nedostatak sna također ima značajnu ulogu. Brojna istraživanja pokazala su da osobe koje spavaju premalo češće imaju povećan apetit. Tokom neprospavanih noći dolazi do promjena u hormonima koji regulišu glad i sitost. Istovremeno, umorno tijelo traži brzu energiju, pa se povećava želja za slatkišima i visokokaloričnom hranom.
Savremena tehnologija značajno je smanjila svakodnevnu fizičku aktivnost. Liftovi su zamijenili stepenice, automobili kratke šetnje, roboti usisavanje, a internet kupovinu u trgovinama. Čak i djeca provode mnogo više vremena ispred ekrana nego igrajući se napolju. Satima sjede uz videoigre, društvene mreže ili gledanje video sadržaja, dok je kretanja sve manje.
Promijenile su se i porcije hrane. U mnogim restoranima porcije su danas znatno veće nego prije nekoliko desetljeća. Ljudi često pojedu cijeli obrok jer ne žele bacati hranu, iako su siti već nakon prve polovine tanjira. S vremenom se želudac navikava na veće količine hrane, pa postaje potrebno jesti više da bi se postigao isti osjećaj sitosti.
Marketing prehrambenih proizvoda također snažno utiče na naše navike. Reklame nas svakodnevno podsjećaju na čokolade, grickalice, gazirana pića i razne deserte. Posebno su djeca izložena reklamama koje stvaraju pozitivan odnos prema proizvodima bogatim šećerom. Šarene ambalaže, igračke u dječjim obrocima i agresivne marketinške kampanje doprinose stvaranju prehrambenih navika od najranije dobi.
Neki ljudi imaju i genetsku predispoziciju za debljanje. Naslijeđe može uticati na brzinu metabolizma, raspodjelu masnog tkiva ili osjećaj gladi. Međutim, genetika sama po sebi nije dovoljna da objasni današnji porast gojaznosti. Naši geni nisu se značajno promijenili u posljednjih nekoliko desetljeća, ali se okruženje promijenilo gotovo potpuno. Drugim riječima, geni mogu povećati sklonost debljanju, ali način života uglavnom određuje hoće li se ta sklonost ispoljiti.
Još jedan zanimljiv razlog krije se u činjenici da danas jedemo gotovo cijeli dan. Nekada su ljudi imali tri glavna obroka, dok danas mnogi stalno nešto grickaju. Kafa sa šećerom, pecivo, čokoladica, sok, grickalice uz televizor i kasna večera mogu dovesti do toga da organizam gotovo nikada nema duži period bez unosa hrane.
Društvene mreže imaju dvostruku ulogu. S jedne strane promovišu zdrav način života, ali s druge strane neprestano prikazuju recepte za kolače, burgere, pizze i razne visokokalorične specijalitete. Videozapisi pripreme hrane često bude apetit čak i kada osoba nije gladna.
Alkohol je još jedan često zanemaren izvor kalorija. Pivo, vino i kokteli mogu sadržavati značajne količine energije, a uz njih se često jedu grickalice ili masna hrana. Alkohol također može smanjiti samokontrolu, pa ljudi pojedu više nego što bi inače.
Postoji i zanimljiv psihološki fenomen navikavanja. Kada osoba postepeno dobija nekoliko kilograma godišnje, promjena nije odmah primjetna. Tek nakon pet ili deset godina shvati da je dobila dvadeset ili trideset kilograma. Budući da se promjena odvija polako, organizam i um prihvataju novu težinu kao normalnu.
Važno je naglasiti da debljina nije uvijek rezultat lijenosti ili nedostatka volje. Kod nekih osoba određene bolesti, hormonalni poremećaji ili lijekovi mogu doprinijeti povećanju tjelesne mase. Problemi sa štitnom žlijezdom, hormonalni disbalansi ili pojedini lijekovi mogu otežati održavanje zdrave težine. Upravo zato svaku osobu treba posmatrati individualno, bez brzih zaključaka i predrasuda.
Ipak, uprkos svim izazovima modernog života, debljanje nije neizbježna sudbina. Male svakodnevne promjene mogu imati veliki učinak. Redovno hodanje, priprema obroka kod kuće, dovoljan san, smanjenje unosa zaslađenih pića i svjesnije jedenje često daju bolje rezultate od kratkotrajnih i strogih dijeta. Cilj nije postići savršenu figuru, već razviti navike koje se mogu održavati godinama.
Na kraju, činjenica da su ljudi danas sve deblji nije posljedica jednog lošeg izbora, već čitavog niza promjena koje su oblikovale moderno društvo. Živimo u okruženju u kojem je visokokalorična hrana dostupna na svakom koraku, fizička aktivnost sve manja, a stres i ubrzan tempo života sve veći. Organizam koji je nekada bio prilagođen preživljavanju u oskudici sada se nalazi u svijetu izobilja. Upravo zato borba protiv gojaznosti nije samo pitanje pojedinca, već i pitanje obrazovanja, javnog zdravstva, prehrambene industrije i društva u cjelini. Razumijevanje pravih uzroka prvi je korak prema stvaranju zdravijih navika i budućnosti u kojoj će kvalitet života biti važniji od brzine svakodnevice.
