Kruzeri su ogromni luksuzni brodovi koji plove nekoliko mjeseci u tokom svog putovanja pristaju u neke luke, na neka mjesta i onda opet isplovljavaju. Bogati gosti uživaju na kruzeru a zbog toga je potreban veliki broj zaposlenika koji će opsluživati veliki broj gostiju. Rad na kruzeru je postao popularan među ljudima na balkanu jer omogućava relativno dobra primanja i nisu tražene neke posebne diplome.
Deset godina života Loren Hevner proteklo je između palube i okeana – u ulozi članice posade na raskošnim plovećim hotelima koje nazivamo kruzerima. Danas, daleko od brodskih hodnika i kabina, Loren koristi društvene mreže kako bi zavirila iza kulisa tog glamuroznog, ali često zavaravajućeg svijeta. Njene objave privlače pažnju hiljada znatiželjnika koji žele saznati kako zapravo izgleda život onih koji služe putnike dok more diše ispod njih.
Na TikToku je otvoreno progovorila o emotivnim izazovima koje donosi izolovan život na moru, o vezi koja se raspala pod težinom udaljenosti i napornog rasporeda, ali i o trenucima koji su joj zaledili krv u žilama. Među njima, pandemija je ostavila najdublji trag – ne samo zbog neizvjesnosti i straha, već zbog nevidljivih neprijatelja koji su kruzer pretvorili u plutajuću karantinu.
U razgovoru za Mail Online, Loren je oslikala svakodnevicu osoblja koje, iako broji desetine medicinskih radnika, nije uvijek u stanju da zadrži širenje zaraznih bolesti koje se kao požar šire među posadom i gostima. Najgore iskustvo, priznaje, bio je nalet norovirusa – podmuklog virusa koji se širi dodirom i vazduhom, uzrokujući iznenadnu mučninu i iscrpljujuću dijareju. “Njegovo širenje bilo je munjevito – brže nego što se ogovaranje proširi po barovima rezervisanim za osoblje”, kazala je sa dozom ironije.
Uprkos protokolima i stalnim dezinfekcijama, ovakve epidemije se, kako kaže, ponekad dese bez upozorenja – kao talas koji prevrne sve pred sobom. I to nije jedina prijetnja – Loren se prisjetila i trenutaka kada su putnici doživljavali srčane udare, padali niz stepenice ili zadobijali ozbiljne povrede tokom nezgodnih vremenskih uslova. Neki od tih događaja, nažalost, završili su tragično.
Njeno svjedočenje otkriva da život na kruzeru nije uvijek pun sjaja i razglednica sa zalascima sunca. Iza osmijeha osoblja i savršenog servisa, skriva se svakodnevna borba s umorom, stresom i nevidljivim rizicima. Danas, kad više nije na brodu, Loren želi da drugi znaju pravu istinu – ne da ih zaplaši, već da podsjeti da i iza najluksuznijeg iskustva stoje ljudi sa svojim slabostima, emocijama i pričama koje rijetko isplivaju na površinu.
Za Loren Hevner, plovidba morem tokom pandemije nije bila avantura – bila je to psihološka oluja bez mape izlaza. Umjesto pogleda na plavetnilo koje oslobađa, svakodnevicu joj je ispunjavala tišina zagušena strahom i neizvjesnošću. “Život na brodu u vrijeme covida bio je kao da ste zarobljeni u filmu apokalipse – samo što nije bilo reditelja da vikne ‘kraj scene’”, prisjetila se Loren, oslikavajući atmosferu u kojoj su dani ličili jedni na druge, obavijeni nevidljivom prijetnjom.
Izolacija nije bila samo fizička – u kabinama, u hodnicima i kantinama osjećala se težina zabrinutosti. Ljudi su izbjegavali poglede, dodire, pa čak i glasove. A svaki novi slučaj virusa djelovao je kao kamen bačen u već uzburkano more panike. “To nije bila obična kriza. To je bila trauma koju ne ostavljaš za sobom čak ni kada se iskrcaš.”
Ali pandemija nije jedina situacija koja joj se urezala u pamćenje. Jedan neobičan, gotovo nestvaran događaj dodatno je uzdrmao posadu i putnike. Tokom jedne rutinske plovidbe, brod je udario u kita – prizor koji se ne zaboravlja. Tišina je nakratko postala sablasna, a zatim su krenula šaputanja, nevjerica, pa i krivica – iako su svi znali da sudar nije mogao biti spriječen. Taj trenutak, iako kratak, ostavio je dubok otisak, kao podsjetnik koliko su čak i najveći brodovi nemoćni pred prirodom.
Loren je kroz godine naučila da život na kruzerima ima svoja nepisana pravila – posebno kad je riječ o odnosima među ljudima. Iako postoje jasne zabrane intimnih odnosa između posade i gostiju, stvarnost je često nijansiranija. “Papir trpi sve, ali ljudi imaju emocije. Da, zabranjeno je, da, posledice su ozbiljne, ali niko ne može u potpunosti kontrolisati privlačnost kad ste 24/7 zatvoreni s nekim kilometrima daleko od kopna”, priznaje.
Romantične veze između članova posade, pak, dio su svakodnevice – često se rađaju brže nego što sunce zađe. “Kruzeri su poput mikrosvijeta u kojem se sve dešava ubrzano – prijateljstva, sukobi, ljubavi, prevare. Čak i oni koji imaju nekog kod kuće često ulaze u odnose, jer se granica između stvarnog i brodskog života s vremenom zamagli.”
Ipak, jedno pravilo ostaje nepromjenjivo: zabranjena je bilo kakva veza između rukovodećih i podređenih. Tu se kompanije ne šale. “Ako ste šef, nemate pravo da ‘šarmirate’ osoblje – to je crvena linija.”
Lorenini uvidi ne dolaze iz teorije, već iz iskustva – deset godina života na brodu naučilo ju je da iza svakog strogog pravila stoji stvarnost koja se ne može uvijek ukrotiti. I baš zato, sada kada više nije među valovima, njene priče pružaju rijedak pogled na svijet koji putnici vide kao luksuz, a osoblje – često kao borbu za vlastiti balans između dužnosti, osjećaja i preživljavanja.
Kada zakoračite na brod za luksuzno krstarenje, vaš fokus je jednostavan: uživanje, sunce, bazeni i dekadentna večera s pogledom na zalazak sunca. Malo ko od putnika razmišlja šta se zaista odvija “iza kulisa” tog savršeno ugođenog sistema. Međutim, Loren, bivša radnica na kruzeru, danas koristi društvene mreže kako bi skinula veo glamura i otkrila što se ne vidi na razglednicama.
Njene ispovijesti izazivaju šok i nevjericu. U jednoj od svojih objava, prisjetila se trenutka koji ju je, kako kaže, zauvijek promijenio. “Nikada neću zaboraviti dan kada sam, sasvim slučajno, vidjela kako iz tajne prostorije izvlače beživotno tijelo. To je bio prostor koji putnici nikada ne vide – brodska mrtvačnica. Tog dana sam odlučila da je vrijeme da se iskrcam – zauvijek.”
Ali to nije jedina “nevidljiva” prostorija na brodu. Druga, jednako zagonetna, jeste brodski zatvor. Da, dobro ste pročitali – svaki ozbiljniji kruzer ima improvizovanu ćeliju u koju se smještaju oni koji prekrše zakon tokom plovidbe. “Tu završe oni koji napadnu osoblje, kradu, ili se ozbiljno napiju i ugroze druge putnike. Nekima to djeluje nevjerovatno, ali kruzer je kao mali grad – i mora imati svoj red”, objasnila je Loren.
Još jedan detalj koji joj je oduvijek izazivao jezu bio je nedostatak – čitave jedne palube. “Na brodu nije postojala 13. paluba. Nije da su je preskočili zbog tehničkih razloga – to je bila isključivo stvar sujeverja. Nema je u liftu, nema je na planu broda, kao da ne postoji. I to mi je bilo zaista sablasno, pogotovo kada plovite kroz oluju u gluho doba noći”, ispričala je.
Njene ispovijesti su izazvale lavinu reakcija. Komentari pratilaca bili su podijeljeni – dok su jedni izražavali zaprepašćenje, drugi su podsjetili da i mnoge zgrade i hoteli širom svijeta izostavljaju broj 13, iz istih razloga. Jedan komentator, očito upućen, dodao je i: “Naravno da kruzer mora imati mrtvačnicu. Kada imate hiljade ljudi na moru danima, statistika je neumoljiva – nesreće se dešavaju.”
Kroz sve ove priče, Loren ne pokušava da uzburka vode senzacionalizmom, već da prikaže realnu sliku brodskog života. Jer iza osmijeha osoblja, šarenih koktela i sjaja reflektora, postoje tamne sobe, neizgovorena pravila i iskustva koja ostaju zarobljena u metalnim hodnicima broda – dok more i dalje izgleda mirno.
ŽIVOT I RAD NA KRUZERU: SVE ŠTO TREBATE ZNATI O POSLOVIMA NA LUKSUZNIM BRODOVIMA
Zamislite da vam je svakodnevni “kancelarijski pogled” horizont koji se spaja s plavetnilom okeana, a da vam kolege dolaze iz svih krajeva svijeta – od Filipina i Indije, preko Brazila, pa sve do Srbije i Hrvatske. Posao na kruzeru za mnoge je ostvarenje snova: mogućnost da putuju, zarade dobru platu i upoznaju druge kulture. Ali iza kulisa glamuroznog brodskog života, krije se kompleksna i često naporna realnost.
ŠTA ZAPRAVO ZNAČI RADITI NA KRUZERU?
Rad na kruzeru nije običan posao. To je stil života. Zaposleni žive, jedu, spavaju i rade na istom mjestu – i to često mjesecima bez pauze. Radni dani su dugi, slobodni dani gotovo nepostojeći, a privatnost je luksuz koji si rijetko ko može priuštiti. Ipak, za mnoge je to prilika koja se ne propušta.
VRSTE POSLOVA NA KRUZERIMA
Kruzeri su poput plutajućih gradova i za njihovo funkcionisanje potreban je čitav spektar radne snage. Poslovi se uglavnom dijele u tri kategorije:
1. Hospitality – Uslugarska i hotelska služba
Ovo su najbrojnija radna mjesta i često prva koja se otvaraju za kandidate bez prethodnog iskustva na kruzerima:
-
Konobari i barmeni – Posluživanje hrane i pića putnicima.
-
Sobarice i čistači kabina – Odgovorni za održavanje kabina i zajedničkih prostora.
-
Recepcioneri i hostese – Rade na prijemu putnika, asistenciji i rješavanju problema.
-
Radnici u kuhinji – Kuhari, pomoćni kuhari, perači suđa itd.
2. Entertainment i animacija
Ova odjeljenja pružaju zabavu gostima:
-
Muzičari, plesači, DJ-evi
-
Voditelji programa, animatori, zabavljači za djecu
-
Instruktori joge, plesa, fitnesa
-
Casino osoblje
3. Tehnički i bezbjednosni sektor
Bez ovih stručnjaka, brod ne bi mogao da funkcioniše:
-
Inženjeri i električari
-
Vatrogasci i bezbjednjaci
-
Medicinsko osoblje – doktori i medicinske sestre
-
Pomorska posada – kapetan, prvi oficir, mornari
PLATE I TROŠKOVI
Plate na kruzerima variraju u zavisnosti od pozicije, kompanije i iskustva. Na primjer:
-
Pomoćno osoblje (sobarice, perači, čistači): 600–1000 USD mjesečno
-
Konobari i barmeni (uz bakšiš): 1000–3000 USD
-
Kuhari i kuvari: 1200–2500 USD
-
Oficiri, ljekari i inženjeri: 4000–10000+ USD
Važno je napomenuti da je smještaj i hrana osigurana, tako da gotovo nema troškova života. To omogućava zaposlenima da veliku većinu svoje zarade uštede ili pošalju porodici.
RASPORED I RADNO VRIJEME
Zaboravite na osam sati rada dnevno. Većina zaposlenih radi između 10 i 14 sati dnevno, bez slobodnog dana tokom cijelog ugovora koji obično traje 6 do 9 mjeseci. Pauze su kratke, a slobodno vrijeme često se koristi za spavanje ili pranje veša. Ipak, ima i dana kada se može izaći na kopno – u zavisnosti od pozicije i dužine boravka broda u luci.
ŽIVOT IZA ZATVORENIH VRATA: ŽIVOT POSADE
Kabine za osoblje su male, često se dijele s drugom osobom (ili više njih). Privatnosti gotovo da nema. Internet je skup i spor, ali dragocjen za kontakt s porodicom. Hrana za osoblje često je jednostavna, ali redovna.
Međutim, i pored svih izazova, među posadom se razvijaju snažna prijateljstva i osjećaj zajedništva. Postoje prostori samo za posadu: kantina, bar, mala teretana, pa čak i diskoteka gdje mogu opustiti se nakon radnog dana. Neki ulaze i u ljubavne veze, iako kompanije imaju stroga pravila o ponašanju među osobljem, a posebno između nadređenih i podređenih.
KAKO SE ZAPOSLITI NA KRUZERU?
Većina velikih kompanija (Carnival, Royal Caribbean, MSC, Norwegian Cruise Line, Disney Cruise Line itd.) ima zvanične agente i regrutere u različitim zemljama. Najčešće se traže:
-
Osobe koje govore engleski jezik (obavezno!)
-
Ljubaznost, profesionalnost, spremnost na rad pod pritiskom
-
Fizička spremnost i zdravo stanje (medicinski pregled je obavezan)
-
Iskustvo u ugostiteljstvu, animaciji ili tehničkim poslovima (nije uvijek uslov)
Proces aplikacije uključuje slanje CV-a, intervjue, treninge, izradu brodarskih dokumenata (mornarska knjižica, STCW certifikati), kao i vizu (često C1/D viza za SAD).
PREDNOSTI I IZAZOVI
Prednosti:
-
Putovanja širom svijeta (dok radite!)
-
Skoro nula troškova života
-
Upoznavanje različitih kultura
-
Brza mogućnost napredovanja
Izazovi:
-
Dug radni dan, bez slobodnih dana
-
Fizički i psihički iscrpljujuće
-
Ograničena privatnost
-
Udaljenost od porodice i prijatelja mjesecima
ZA KOGA JE POSAO NA KRUZERU?
Posao na kruzeru nije za svakoga. Potrebna je velika fizička izdržljivost, emocionalna stabilnost, otpornost na stres, kao i spremnost da napustite komfor zone. Ali za one koji sanjaju o putovanjima, štednji novca i međunarodnoj karijeri – kruzer može biti savršena odskočna daska.
