Zabavljač narodnih masa, kontroverzna voditeljka i osoba bez dlake na jeziku. Naravno riječ je o Jovani Jeremić koja je ovih dana u žiži javnosti zbog prekida svoje veze. Naime sjećamo se svi perioda kada su mediji bombardovali naslovnice novostima o tome da je Jovana započela novu vezu, i to sa biznismenom Draganom koji je vlasnik lanca pekara. Dragan je dosta stariji od nje ali djeluje markantno i zanimljivo. E pa sad je toj ljubavi došao kraj.
Godine koje su bile iza njih nosile su miris obećanja – javnost ih je viđala nasmijane, u pokretu, u zagrljaju koji je, makar spolja, djelovao kao da može izdržati i buru i tišinu. Ali, kao što to često biva s pričama koje zavise od dvoje ljudi i jednog svijeta koji ne prestaje da ih posmatra, i ova se završila bez fanfara, tiho i bez mnogo objašnjenja. Jovana Jeremić, poznata po svom nepokolebljivom stavu i izuzetnoj prisutnosti u javnom prostoru, i Dragan Stanković, imućni beogradski preduzetnik čije je ime godinama kružilo u poslovnim krugovima, odlučili su da krenu odvojeno – bez najave, bez pompe, bez zajedničkog sutra.
Vijest o njihovom razlazu došla je kao tiha kiša poslije duge žege – neočekivano, ali oslobađajuće. Iako su mnogi vjerovali da je pred njima zajednička budućnost, u kojoj bi ljubav dobila i obrise zajedničkog doma i možda porodične svakodnevice, sve je to sada ostalo samo hipotetički scenario, nedosanjan san na raskrsnici života.
Bez drame i bez potrebe da dokazuje bilo šta, Jovana je napustila prostranu nekretninu u predgrađu Beograda, u luksuznom dijelu Begaljice, gdje je donedavno živjela s Draganom. Vratila se sebi – i doslovno i simbolično – u svoj gradski stan, među zidove koji su je znali i prije nego što je postala “ona Jovana” koju zna cijela Srbija.
Šta se zaista dogodilo među njima, ostaje skriveno ispod slojeva tišine koju oboje pažljivo održavaju. Nema zajedničkih izjava. Nema međusobnih optužbi. Samo rez, čist i bez dodatnih rečenica. Ali i tišina govori – nekad i više nego riječi.
U trenucima kad tlo pod nogama zadrhti, Jovana, žena koja se pred kamerama ne povlači ni pred kim, okrenula se nečemu daleko većem i tišem – vjeri. Tog dana, kada su vjernici širom zemlje slavili Svetog Vasilija Ostroškog, svetitelja za kojeg je često govorila da je njen duhovni oslonac, podijelila je poruku ispunjenu zahvalnošću i nadom. Bila je to tiha molitva – ne za povratak onoga što je prošlo, već za razumijevanje i snagu da nastavi dalje.
Njene riječi nisu zvučale kao kraj jedne ljubavne priče, već kao početak jedne lične, unutrašnje epohe. Jer za Jovaninu dušu, lomovi nisu katastrofe – oni su prilike. Prilike da se ponovo izgradi, još snažnija, još mudrija, još bliža sebi.
A javnost? Javnost će, kao i uvijek, nagađati, suditi, analizirati. No jedno je sigurno – Jovana Jeremić ne živi život za publiku. Ona samo pleše kroz svoje oluje, s krunom u kosi i molitvom na usnama.
Na svom profilu na društvenim mrežama, ona je podijelila emotivne misli koje odišu zahvalnošću i dubokom duhovnom povezanošću:
„Za sve što jesam i što sam preživjela, duguješ ti hvalu. Kad bih ponovo koračala ovom zemljom od samog početka, opet bih svoje srce okrenula prema tebi, tražeći tvoju zaštitu i zagrljaj pun oprosta. Osjećam tvoju prisutnost u svakom dahu i vjerujem da me čuvaš, i kad skrenem, i kad stanem. Zovem te svojim osloncem, jer sam ti valjda najživahnije dijete. Dvanaesti maj nije mi samo datum – to je dan kada sam se duhovno ponovno rodila.”
Između redova koje je ispisala, jasno se osjeća jedan snažan poriv – potreba da se vrati korijenima, onome što je ne ruši, već iznova podiže. U svijetu u kojem se pažnja lako izgubi, a suština prečesto zaboravi, ona se vratila sebi kroz vjeru, tiho i nepokolebljivo. Njen put kroz tamu uvijek je imao jedno svjetlo na horizontu – ono koje, kako kaže, za nju nosi ime jednog sveca.
Više puta je naglasila da joj je Sveti Vasilije Ostroški bio ne samo duhovna uzdanica, već i lična zvijezda vodilja. Toliko duboko urezana u njen život, ta povezanost se ogleda i u njenoj želji da, ako ikada postane majka, svom djetetu podari ime koje će biti spomen na tog nevidljivog zaštitnika – Vasilije ili Vasilisa.
Dok su novinski naslovi špekulisali o stvarima poput kuće, kvadrata i imovine, ona se od svega toga ograđivala s lakoćom žene koja zna ko je, i gdje joj je vrijednost. U jednoj od svojih javnih poruka izrekla je rečenice koje nisu bile ni opravdanje ni opravdavanje, već čista istina bez potrebe za aplauzom:
„Sve što imam, potpisano je mojim trudom. Nisam ničije uzela, ničije tražila. Mene ne kupuje kvadrat, mene osvaja prisustvo, dodir, iskrena riječ. Poštujem ono što smo dijelili, ali sam i ja dala srce, vrijeme, sebe.”
U tim riječima nije bilo gorčine. Bila je to žena koja stoji na svojim nogama, svjesna da ne želi ni tuđe rame ako uz njega mora izgubiti sebe. Materijalno je prolazno, ali poštovanje, povjerenje i duhovna bliskost – to je valuta po kojoj ona mjeri bliskost.
Nakon raskida, kada je mnogima bilo očekivano da uslijedi drama ili javni obračun, ona je učinila suprotno. Umjesto da bude glasna, bila je tišina – ona vrsta tišine koja ima težinu, koja ne krije slabost, nego snagu. Povukla se u vlastiti mir, u molitvu, u sabranost i dublje razumijevanje sebe.
Nije izabrala da bude ogorčena. Nije tražila krivca. Umjesto toga, zahvalila je. Oprostila je. Prihvatila je. I time učinila najzreliji mogući korak – onaj ka ličnoj obnovi. Njene riječi bile su daleko više od obične objave; one su bile tiho ohrabrenje svakoj ženi koja se, slomljena, pita da li odlazak znači poraz.
Ona je odgovorila bez da je iko pitao: ne, odlazak nije slabost. To je snaga da se ne ostane tamo gdje više nema duše. To je snaga da se bira sebe. I snaga da se vjeruje – u Boga, u život, u tišinu iz koje se čovjek ponovo rađa.
A sada malo zanimljivosti o Jovani Jeremić. Mada sigurno dosta vas zna o njoj, ali vjerujemo da ne znate baš sve. Čitajte u nastavku:
JOVANA JEREMIĆ – FENOMEN KOJI SE NE MOŽE IGNORISATI
U eri kada javna scena svakodnevno proizvodi zvijezde koje brzo planu i još brže izblijede, postoji mali broj osoba koje uspijevaju da trajno ostanu u fokusu – i to ne zahvaljujući skandalima, već nepokolebljivoj harizmi, britkom jeziku i nevjerovatnoj upornosti. Jovana Jeremić je upravo jedna od takvih ličnosti. Neko je doživljava kao neumoljivu, neko kao simpatičnu, neko kao preglasnu, a neko kao apsolutno genijalnu – ali ono što je svima zajedničko jeste da niko ne ostaje ravnodušan.
Iza te upadljive spoljašnjosti i eksplozivnog izražavanja krije se mnogo više nego što se na prvi pogled može primijetiti. U nastavku ti donosim veliki pregled zanimljivosti, manje poznatih činjenica i kontrasta koje čine Jovanu Jeremić jedinstvenim fenomenom našeg medijskog prostora.
1. RANA DISCIPLINA I ODRASTANJE U ZNAKU KNJIGE
Jovana Jeremić je rođena 1989. godine u Ljigu, malom gradiću u centralnoj Srbiji. Njeno djetinjstvo bilo je daleko od onog što danas gledamo na ekranima – skromno, ali duboko prožeto radnim navikama, obrazovanjem i ličnom disciplinom. Već od malih nogu pokazivala je izraženu radoznalost, ljubav prema knjizi i takmičarski duh.
U svojim javnim nastupima često ističe da je upravo rad u djetinjstvu, kao i život van Beograda, oblikovao njen karakter: uporan, borben, ali uvijek sa dozom poštovanja prema znanju i tradiciji. Za razliku od mnogih svojih medijskih kolega, Jovana nikada nije isticala bogatstvo ili porodične veze – već je otvoreno pričala o tome kako je sama stvorila sve što danas ima.
2. PRAVNI FAKULTET – NEŠTO ŠTO MNOGI NE ZNAJU
Mnogi bi, s obzirom na njenu scensku prisutnost, možda očekivali da je Jovana završila novinarstvo, glumu ili medijske komunikacije. Međutim, Jovana Jeremić je diplomirani pravnik. Završila je Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, i to s izuzetnim uspjehom.
U više navrata je govorila da joj je pravno obrazovanje pomoglo ne samo da razumije društvene strukture, već i da se izbori sa izazovima i sukobima koji su neminovni na javnoj sceni. Često se u emisijama poziva na pravne aspekte određenih tema, što je čini mnogo više od “voditeljke sa stavom”.
3. TELEVIZIJSKI POČECI – KAKO JE SVE POČELO
Njeni počeci na televiziji nisu bili glamurozni – nije došla “preko noći” do popularnosti. Radila je u manjim redakcijama, pisala, uređivala i vodila manje zapažene emisije. Ali, ono što je od početka bilo jasno jeste da je posjedovala nešto što se ne može naučiti: prirodni šarm, neustrašivost i energiju koja puni kadar.
Pravu pažnju javnosti privukla je na televiziji Happy, gdje je vodila jutarnji program. Njena kombinacija inteligencije, provokativnog govora, teatralnog izražavanja i potpune iskrenosti brzo je postala viralna. Njeni inserti kružili su društvenim mrežama kao meme-materijal, ali i kao primjeri “neustrašive žene koja kaže ono što misli”.
4. KONTROVERZE I AUTENTIČNOST
Ono što Jovanu odvaja od većine njenih koleginica jeste njena apsolutna autentičnost. Nikada ne pokušava da se uklopi u šablon, ne bira riječi da bi nekome bila simpatična i ne krije emocije.
Nazivali su je “srpskom Lady Gagom televizije”, “ženom-vulkanom”, “modernom prorokom”, ali i optuživali da je pregluma, da se ponaša neprofesionalno ili da sve radi radi pažnje. Jovana na to odgovara: „Ja sam Jovana Jeremić, originalna, a ne kopija.“
5. NEVIĐENA RADNA ETIKA
Ono što možda ne dolazi do izražaja kroz klipove i naslove jeste činjenica da Jovana važi za jednu od najposvećenijih osoba u medijima. Ustaje u 4 sata ujutru, trenira svakodnevno, detaljno se priprema za svaku emisiju i insistira da ima kreativnu kontrolu nad sadržajem.
Njeni saradnici svjedoče da je izuzetno zahtjevna – najprije prema sebi, a zatim i prema drugima. Iza naizgled spontanih trenutaka u emisijama stoje sati i sati rada.
6. MODNI EKSCENTRIZAM I STIL
Njeni modni izbori često izazivaju reakcije – kako pozitivne, tako i negativne. Ne plaši se boja, krojeva, niti da izađe iz okvira očekivanog. Pojavljivala se u latexu, s krunom, u haljinama inspirisanim rimskim carevima, u zlatnim mantijama, pa čak i u potpuno providnim odjevnim kombinacijama.
Modu koristi kao sredstvo izražavanja stava, ali i kao scenski alat. Njena modna pravila? Nema pravila. Bitno je da bude moćno.
7. PRIVATNI ŽIVOT – OTVORENOST I MISTERIJA
Jovana je kroz godine često dijelila detalje iz privatnog života, ali uvijek onoliko koliko je ona željela. Bila je udata, ima ćerku, i više puta je otvoreno govorila o svojim razvodima, usponima i padovima. Ipak, ono što je konstantno jeste njen odnos prema majčinstvu, koji smatra najvažnijom životnom ulogom.
Takođe, često ističe da je “bolje biti sam, nego s pogrešnim čovjekom”, čime postaje inspiracija ženama koje se nalaze na emotivnim raskrsnicama.
8. DUHOVNOST – STUB NJENOG IDENTITETA
Iako je često percipirana kao ekscentrična i moderna, Jovana je izrazito duhovna osoba. Često odlazi na Ostrog, posti, moli se, i ne krije svoju vjeru u Boga i svetitelje. Posebnu emociju gaji prema Svetom Vasiliju Ostroškom, koga naziva svojim ličnim čuvarom i duhovnim vodičem.
Za nju, duhovnost nije folklor, već živa i prisutna snaga koja joj pomaže da preživi padove i zadrži ponos kad bi drugi poklekli.
