Za med se kaže da je jedina namirnica na svijetu koja ne može da se pokvari. Med ima antibakterijska i antiseptička svojstva i spada u jednu od najzdravijih namirnica na svijetu. No da li skladištimo med kako treba. O ovoj temi je jeda npčelar govorio.
Važnost Pravilnog Skladištenja Meda
Med je prirodna namirnica koja od davnina ima poseban značaj u ljudskoj ishrani i medicini. Njegova dugovječnost i jedinstvena svojstva čine ga nezamjenjivim dijelom mnogih domaćinstava. Osim što je odličan zaslađivač, med se koristi u raznim tradicionalnim lijekovima i modernoj kozmetici.
Njegova antibakterijska i antioksidativna svojstva ga čine idealnim za tretiranje manjih rana, opekotina i kao prirodni lijek za upale grla. Ali, iako se često misli da med nema rok trajanja, način skladištenja može značajno uticati na njegov kvalitet i ljekovitost.
Pravilno skladištenje je ključno za očuvanje svih korisnih komponenti koje med nudi.
Jedna od najčešćih zabluda je da je dovoljno čuvati med na sobnoj temperaturi, u kuhinjskom ormariću. Ipak, stručnjaci preporučuju da se med drži na hladnom, suvom i tamnom mjestu gdje je temperatura niža od 18 stepeni Celzijusa.
Izlaganje toplini i direktnom svjetlu može ubrzati proces degradacije meda, uzrokujući gubitak hranjivih tvari i promjene u ukusu. Pčelar Filip Grgula ističe da je očuvanje svih korisnih svojstava meda od ključne važnosti kako bi se osigurao njegov dugotrajan kvalitet.
Ako se med izloži svjetlosti, može doći do foto-oksidacije, što može smanjiti antioksidativni kapacitet meda.
Osim temperature, izbor posude je ključan za pravilno skladištenje meda. Staklene ili porculanske tegle su najbolji izbor jer dobro zadržavaju kvalitet meda, dok su plastične ambalaže manje preporučljive zbog mogućih hemijskih reakcija koje plastika može izazvati tokom vremena.
Staklenke nisu samo estetski detalj, već predstavljaju najbolju zaštitu za ovu dragocjenu namirnicu. Dugotrajno skladištenje u plastičnim posudama može dovesti do promjene ukusa i potencijalnog zagađenja meda. Također, metalne posude mogu izazvati oksidaciju meda, što negativno utiče na njegov sastav.
Med se ipak može pokvariti, uprkos uvriježenom mišljenju o njegovoj neuništivosti. Ako med sadrži previše vode, što može biti rezultat preranog vađenja iz košnice, može doći do fermentacije. Fermentisani med može se prepoznati po pjeni na površini i mirisu koji podsjeća na kvasac ili alkohol.
Također, izlaganje visokim temperaturama može uzrokovati stvaranje hidroksimetilfurfurala (HMF), supstance koja može biti štetna po zdravlje. Zato je važno da med uvijek bude daleko od izvora toplote poput šporeta ili radijatora. HMF se često koristi kao indikator svježine meda i dužine skladištenja.
Prepoznavanje autentičnog meda je također važno, jer tržište obiluje industrijskim varijantama koje ne posjeduju iste karakteristike kao prirodni med. Jedan od pokazatelja autentičnosti meda je proces kristalizacije. Prirodni med će se s vremenom kristalizirati, dok će lažni med ostati tečan.
Cvjetni med, med od uljane repice ili deteline brzo kristališu, dok bagremov med može ostati tečan i duže od godinu dana. Kupcima se preporučuje da pažljivo prouče etikete i izbjegavaju proizvode s oznakom “mješavina meda iz EU i van EU”.
Kristalizacija je prirodan proces i ne znači da je med pokvaren; naprotiv, ona je dokaz da med nije industrijski prerađen.
Na kraju, pravilno rukovanje medom može osigurati njegovu dugotrajnost. Uvijek koristite čistu i suhu kašiku kako biste izbjegli unošenje bakterija i vlage u teglu. Ako med kristalizira, dovoljno ga je zagrijati u mlakoj vodenoj kupki. Voda nikada ne smije biti vrela jer bi mogla uništiti dragocjene enzime i vitamine.
Pravilno čuvanje i korištenje meda osiguravaju da će ova prirodna namirnica zadržati sve svoje vrijednosti, a naš organizam će uživati u blagodatima koje med nudi. Med nije samo običan zaslađivač, već pravo prirodno čudo koje zaslužuje poseban tretman u svakom domaćinstvu.
Med se može koristiti i kao prirodni konzervans, što dodatno naglašava važnost pravilnog skladištenja.
Med, ta zlatna tečnost koja već hiljadama godina simbolizuje zdravlje i prirodnu slast, nastaje kroz izvanredno složen i fascinantan proces u kojem glavnu ulogu imaju — pčele. Ono što mnogi ne znaju jeste da svaka kap meda u tegli krije stotine sati rada i zajedničkog truda čitave pčelinje zajednice.
Sve počinje na cvjetnim livadama, gdje radilice skupljaju nektar iz cvjetova pomoću svog dugačkog rilca. Nektar, bogat prirodnim šećerima, pčele pohranjuju u posebnu vrećicu — medni mjehur — i tako ga prenose u košnicu. Tokom tog puta, u pčelinjem organizmu započinje hemijski proces: enzimi izlučeni u njihovoj slini počinju razgrađivati složene šećere u jednostavne, čime se stvara osnova za med.
Kad stignu u košnicu, pčele nektar predaju drugim pčelama radilicama, koje ga dalje prerađuju – žvaču, prenose s jedne na drugu i smještaju u ćelije saća. Tada počinje sušenje – pčele neprekidno mašu krilima stvarajući strujanje zraka koje isparava višak vode iz nektara. Kada procijene da je med dovoljno gust i zreo, ćelije zatvaraju tankim slojem voska. Taj trenutak označava da je med potpuno prirodno konzervisan i spreman za berbu.
Pčelar tada pažljivo uklanja poklopčiće voska, a zatim okvire stavlja u centrifugalnu mašinu — vrcaljku — koja pomoću sile okretanja izbacuje med iz saća. Med se potom procijedi, kako bi se odstranile eventualne nečistoće ili sitni komadi voska, i ostavi da odstoji nekoliko dana da bi se prirodno izbistrio. Nakon toga, puni se u tegle, bez ikakvih dodataka ili hemijske obrade.
Zanimljivo je da vrsta meda zavisi od biljaka s kojih je nektar prikupljen. Tako razlikujemo bagremov, lipov, kestenov, livadski, šumski i mnoge druge vrste, svaka sa svojom aromom, bojom i ljekovitim svojstvima. Na primjer, bagremov med je svijetao i blag, dok je kestenov tamniji i gorčeg ukusa, ali bogat mineralima i odličan za imunitet.
Med je, dakle, rezultat savršene saradnje između prirode i pčele. On nije samo hrana, već i prirodni lijek koji sadrži vitamine, minerale, enzime i antioksidanse. U svakoj kašičici krije se priča o cvjetovima, suncu i beskrajnom radu pčela — pravih čuvarica prirodne ravnoteže.
