Zima još uvijek niej gotova iako je kraj januara. Imamo još čitav februar ispred nas a po svemu sudeći zima će tek da pokaže zube. Protekla sedmica je donijela nekoliko dana toplijeg vremena ali to je samo nakratko. Zima ne planira još uvijek da ode.
Detaljna vremenska prognoza: Sneg, kiša i zahlađenje u regionu
Vremenski uslovi na jugoistoku i istoku zemlje uskoro će se promeniti, što može imati značajan uticaj na svakodnevni život stanovnika ovog područja. Prema najnovijim podacima iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda (RHMZ), očekuje se dolazak snega i kiše, uz mogućnost da padavine dostignu 40 milimetara.
Meteorolog Marko Čubrilo dodatno je upozorio na snažne udare vetra, koji će doneti zahlađenje u regionu, što će posebno osetiti ljudi u istočnim i jugoistočnim delovima zemlje.
Nebeski pokrivač će danas biti umjereno do znatno oblačan, a temperature će biti niže nego prethodnih dana. Na visinama iznad 1000 metara nadmorske visine, kiša i sneg su gotovo neizbežni, dok će vetar biti slab. Dnevna temperatura će se kretati između +5 i +12 stepeni Celzijusa.
U utorak se očekuje suvo, ali hladnije vreme s povremenim niskim oblacima. Severozapadni vetar će slabiti tokom večeri, a maksimalne temperature se predviđaju u rasponu od +2 do +7 stepeni, što sugeriše da bi oni koji putuju ili rade na otvorenom trebali biti pripremljeni na hladnije uslove.
Srijeda donosi promjene u vidu približavanja novog ciklona i frontalnog poremećaja. Ovo će uzrokovati toplo južno strujanje vazduha, što će dovesti do pojačanog naoblačenja sa kišom, najpre na jugu i jugozapadu, a zatim i u ostatku regiona.
Na Jadranu će južni vetar i jugo jačati, dok će u unutrašnjosti Srbije dominirati topla košava. Temperature će tada blago porasti, sa maksimalnim vrednostima između +6 i +16 stepeni Celzijusa, što će možda doneti privremeno olakšanje pre nego što se hladniji talas vrati krajem sedmice.
Krajem sedmice, novi sekundarni ciklon će imati značajan uticaj na vremenske prilike u našoj zemlji. Ovaj ciklon će verovatno imati južniju putanju, omogućavajući dolazak hladnijeg vazduha. Očekuje se zahlađenje uz padavine koje će u petak doneti uglavnom kišu u nizinama, uz spuštanje granice snega na oko 700 metara nadmorske visine.
Za vikend, mogućnost pojavljivanja snega postoji i u nižim predelima, što bi moglo dodatno otežati putne uslove i svakodnevne aktivnosti.
Petak će doneti temperature između +2 i +8 stepeni Celzijusa, dok će krajem sedmice na istoku biti od -2 do +2 stepena. Krajem januara i početkom februara, očekuje se kratkotrajno hladno, ali uglavnom suvo vreme, dok se nakon 3. februara predviđa novo otopljenje zbog razvoja jakog ciklona zapadnije od Balkana.
Formiranje jakog anticiklona u visokim geografskim širinama moglo bi dodatno uticati na daljnje promene vremenskih uslova, što je od suštinskog značaja za sve sektore koji zavise od meteoroloških uslova.
Dok se istočna Severna Amerika suočava sa izuzetno hladnim vremenom do sredine februara, naše područje se priprema za promenljive uslove sa mogućim iznenađenjima. Prognoze su podložne promenama, jer se mnogo faktora može brzo promeniti.
Zbog toga je ključno osloniti se na tačne informacije iz zvaničnih izvora kao što su državni prognostički zavodi. Čubrilo napominje da su sve iznesene prognoze rezultat njegove obrade i tumačenja numeričkih modela, pa ostaje da vidimo kako će se vremenski uslovi dalje razvijati.
Stanovnicima se savetuje da redovno prate vremenske prognoze i prilagode svoje planove u skladu s tim.
U novijoj historiji Balkana postoji jedna godina o kojoj se i danas govori tiše, sporije, skoro s poštovanjem – zima 1940. godine, godina koja se u kolektivnom pamćenju zadržala kao sinonim za hladnoću kakvu ovaj prostor više nikada nije doživio na isti način. To nije bila samo hladna sezona, nego period kada je priroda odlučila da pokaže koliko je Balkan, uprkos svom južnjačkom temperamentu, zapravo krhak pred pravim sjevernim udarom.
Ta zima nije došla naglo. Došla je tiho, uporno, kao dug, ledeni dah koji se spuštao s Karpata i Urala, prelazio Panonsku niziju i spuštao se u doline, gradove i sela. Temperature su padale ispod –30 stepeni, a na nekim mjestima i niže. Ali brojke same po sebi ne znače mnogo – ono što je ostalo u pamćenju jeste trajanje. Hladnoća nije popuštala danima, sedmicama, mjesecima. Snijeg se nije topio, nego se slagao u slojeve, kao godovi na drvetu.
Rijeke koje su ljudi smatrali vječnim, nepobjedivim tokovima, zaledile su se. Sava, Dunav, Drina – pretvorene u bijele, nijeme ceste. Ljudi su prelazili preko njih pješice, kolima, pa čak i sa stokom. To danas zvuči kao legenda, ali tada je bila gola realnost. Led je bio debeo, tvrd, nepomičan. Voda je stajala, a s njom kao da je stao i život.
U selima je ta godina ostala zapamćena kao vrijeme kad se živjelo oko šporeta. Drva su bila zlato. Ko ih nije imao dovoljno, znao je šta znači pravi strah. Zidovi kuća su se smrzavali iznutra. Voda u lavorima je pucala. Hljeb se sjekao sjekirom. Stoka je ugibala jer ni sijeno nije moglo da spasi kada mraz uđe u pluća. Ljudi su spavali obučeni, s kapama na glavi, pokriveni svim što su imali.
Gradovi nisu prošli mnogo bolje. Grijanje je bilo slabo, infrastruktura primitivna, a ratna atmosfera koja se nadvijala nad Evropom dodatno je pojačavala osjećaj beznađa. Tramvaji su stajali, vozovi kasnili ili potpuno prestajali saobraćati. Ulice su bile tihe, ne zbog discipline, nego zbog iscrpljenosti. Svaki izlazak vani bio je mali rat s prirodom.
Ono što ovu godinu izdvaja od svih kasnijih „hladnih zima“ jeste činjenica da nije bilo pauze. Nije bilo onih balkanskih dana kad sunce prevari, pa pomisliš da je gotovo. Nije bilo otapanja, blata, olakšanja. Hladnoća je bila konstantna, ravna, neumoljiva. Kao da je neko stavio region u zamrzivač i zaboravio ga tamo.
Kasnije zime – 1954., 1963., 1985., 2012. – bile su teške, ekstremne, ali kratkotrajnije. Imale su udare, ali ne i kontinuitet. Zima 1940. nije imala karakter epizode, nego stanja. Stariji ljudi su je opisivali bez dramatike, ali s jednom rečenicom koja govori sve: “Nije bilo pitanje hoće li biti hladno – nego hoćeš li izdržati.”
Zanimljivo je i to da se ta godina često vezuje uz osjećaj unutrašnje tišine. Kao da je hladnoća ušla i u ljude. Manje priče, manje smijeha, manje snova. Preživljavanje je postalo jedina tema. Kad se proljeće konačno pojavilo, nije dočekano euforijom, nego olakšanjem. Kao kad izađeš iz duge bolesti – ne raduješ se, samo dišeš.
Danas, u vremenu centralnog grijanja, termoizolacije, prognoza po satima i aplikacija koje nas upozoravaju na minus dva, teško je zamisliti šta znači prava, balkanska zima bez zaštite. Ali baš zato je 1940. ostala upisana kao mjerna jedinica. Kad stariji kažu: “Nije ovo ništa, sjećam se one godine…” – zna se na šta misle.
Najhladnija godina u novijoj historiji Balkana nije bila samo meteorološki ekstrem. Bila je test izdržljivosti, kolektivna lekcija poniznosti pred prirodom i podsjetnik da Balkan, koliko god bio topao u karakteru, zna da se zaledi do kostiju.
