Medeni mjesec je poseban događaj u životu mladenaca. To je zapravo običaj da se ode na putovanje odmah nakon svadbe i tako se proslavi uplovljavanje u bračne vode. Ide jedna anegdota o medenom mjesecu a zatim da vidimo od kud je taj običaj potekao.
–Ona uvijek nosi šešir kad pođe u krevet!
Medeni mjesec danas je gotovo nezaobilazan dio vjenčanja, simbol romantičnog početka zajedničkog života dvoje ljudi. Mnogi mladenci mjesecima unaprijed planiraju putovanje na egzotične plaže, u planinske predjele ili historijske gradove, smatrajući da upravo tih nekoliko dana predstavlja savršen uvod u bračni život. Ipak, malo ko razmišlja o tome odakle zapravo potiče izraz „medeni mjesec“ i kako je nastao običaj da mladenci nakon vjenčanja otputuju daleko od svakodnevnih obaveza. Iza ovog romantičnog naziva krije se veoma duga i zanimljiva historija koja se razvijala kroz različite civilizacije, običaje i vjerovanja.
Korijeni izraza sežu mnogo dalje od modernog turizma. U najstarijim evropskim predanjima med je imao gotovo sveto značenje. Smatralo se da predstavlja simbol plodnosti, zdravlja, blagostanja i dugog života. Još u drevnim kulturama med nije bio samo hrana, već i važan dio vjerskih obreda, liječenja i svečanosti. Od njega se pripremao napitak poznat kao medovina, jedno od najstarijih alkoholnih pića na svijetu. Medovina je nastajala fermentacijom meda i vode, a često su joj dodavani začini ili bilje kako bi dobila poseban okus.
Posebno zanimljiva vjerovanja dolazila su iz sjeverne Evrope, među germanskim i nordijskim narodima. Tamo je postojao običaj da mladenci tokom prvog lunarnog mjeseca nakon vjenčanja svakodnevno piju medovinu. Vjerovalo se da će ih upravo taj napitak obdariti sretnim brakom, zdravim potomcima i dugotrajnim zajedništvom. Budući da jedan lunarni mjesec traje približno dvadeset devet i po dana, nastao je izraz koji se može prevesti kao „medeni mjesec“ – period obilježen medom i novim početkom.
U srednjem vijeku ovaj običaj dobija dodatna značenja. Med je bio izuzetno vrijedan proizvod jer šećer još nije bio široko dostupan. Posjedovanje velikih količina meda bilo je znak bogatstva, pa su imućnije porodice mladencima poklanjale bačvice medovine kao svadbeni dar. Smatralo se da će količina medovine koju supružnici popiju u prvim sedmicama braka odrediti koliko će njihov zajednički život biti sretan i uspješan. Iako danas takva vjerovanja djeluju kao zanimljiva legenda, ona pokazuju koliko su ljudi nekada povezivali prirodu, hranu i porodični život.
Postoji i jedna manje romantična teorija o nastanku medenog mjeseca. U pojedinim starim zajednicama mladoženje su ponekad odvodile svoje izabranice na skrivena mjesta nakon vjenčanja, daleko od porodica i mogućih sukoba među plemenima. Nekoliko sedmica provodili bi u osami dok se situacija ne bi smirila i dok porodice ne bi prihvatile novi brak. Iako se ovakav običaj razlikovao od današnjeg romantičnog putovanja, i on je predstavljao period koji su supružnici provodili sami, daleko od svakodnevnog života.
Sam izraz „honeymoon“, koji se danas koristi na engleskom jeziku, počeo se češće pojavljivati u evropskoj književnosti tokom 16. i 17. stoljeća. U početku nije uvijek imao pozitivno značenje. Neki pisci koristili su ga kako bi opisali kratkotrajnu slast prve bračne ljubavi, smatrajući da je ona poput meda – veoma slatka, ali da s vremenom može izgubiti intenzitet. Mjesec je pritom simbolizirao prolaznost, odnosno promjene kroz koje prolazi svaki odnos. Kasnije je značenje postalo mnogo optimističnije i izraz je počeo označavati period posebne bliskosti između mladenaca.
Pravi razvoj medenog mjeseca kakav danas poznajemo počinje tek u 19. stoljeću, naročito među bogatijim slojevima britanskog društva. Nakon vjenčanja mladenci nisu odmah odlazili na odmor radi uživanja, nego su obilazili rodbinu koja nije mogla prisustvovati ceremoniji. Tokom tih putovanja predstavljali su se članovima porodice, primali poklone i učvršćivali porodične veze. Tek kasnije takva putovanja počela su poprimati romantičan karakter.
Razvojem željeznice, parobroda i kasnije automobila putovanja su postajala sve jednostavnija. Sve veći broj bračnih parova mogao je priuštiti odlazak u drugi grad ili čak drugu državu. Hoteli su počeli nuditi posebne apartmane za mladence, restorani posebne večere, a turističke agencije organizirane aranžmane namijenjene upravo novopečenim supružnicima. Tako je medeni mjesec postepeno prerastao u zasebnu turističku industriju.
Dvadeseto stoljeće donijelo je pravu revoluciju. Razvoj avio-saobraćaja omogućio je mladencima da u samo nekoliko sati stignu na drugi kraj svijeta. Egzotične destinacije poput Maldiva, Sejšela, Havaja, Balija ili Kariba postale su sinonim za medeni mjesec. Putovanje više nije predstavljalo samo odmor nego stvaranje uspomena koje će supružnici pamtiti cijelog života.
Ipak, nije svaki medeni mjesec izgledao isto. U različitim kulturama razvili su se posebni običaji. U pojedinim dijelovima Evrope mladenci su prve dane provodili kod roditelja prije odlaska na put. U nekim azijskim zemljama prvo su ispunjavali brojne porodične obaveze, a tek nakon toga odlazili na zajednički odmor. Postojale su i zajednice u kojima putovanje uopće nije bilo običaj, već su mladenci prve sedmice provodili uređujući novi dom ili radeći na porodičnom imanju.
Psiholozi smatraju da medeni mjesec ima mnogo dublju ulogu od običnog odmora. Nakon višemjesečnih priprema za vjenčanje, organizacije gostiju, planiranja ceremonije i brojnih obaveza, mladencima je potreban period opuštanja. Putovanje im omogućava da se udalje od svakodnevnog stresa, bolje upoznaju u ulozi bračnih partnera i stvore prve zajedničke uspomene koje nisu povezane s organizacijom svadbe nego isključivo s njihovim odnosom.
Zanimljivo je da danas sve više parova mijenja tradicionalni koncept medenog mjeseca. Neki biraju avanturistička putovanja, planinarenje, safari ili istraživanje udaljenih krajeva svijeta. Drugi se odlučuju za mirne vikendice u prirodi, wellness centre ili krstarenja. Pojavili su se čak i takozvani „mini medeni mjeseci“, kraća putovanja od nekoliko dana, dok se veliko putovanje planira tek nakon nekoliko mjeseci ili godinu dana, kada finansijske i poslovne obaveze to dozvole.
Savremeni trendovi donijeli su i potpuno nove oblike proslave. Neki mladenci volontiraju u humanitarnim projektima tokom medenog mjeseca, drugi obilaze nacionalne parkove ili putuju vozom kroz više država. Za pojedine parove najveća vrijednost nije luksuzni hotel nego zajednička avantura i vrijeme provedeno bez žurbe.
Zanimljivo je i porijeklo samih simbola koji se povezuju s medenim mjesecom. Med je kroz historiju predstavljao slatkoću života, obilje i blagostanje. Pčele su simbolizirale marljivost, zajedništvo i sklad, dok je Mjesec u mnogim kulturama bio povezan s ciklusima života, plodnošću i novim počecima. Spoj ova dva simbola stvorio je izraz koji je opstao stoljećima i postao poznat širom svijeta.
U današnje vrijeme medeni mjesec nije zakonska niti društvena obaveza. Mnogi parovi ga preskaču zbog poslovnih obaveza, finansijskih razloga ili jednostavno zato što više vole uložiti novac u kupovinu stana ili uređenje doma. Ipak, bez obzira na oblik koji poprimi, osnovna ideja ostaje ista – odvojiti vrijeme koje će supružnici posvetiti isključivo jedno drugome i zajedničkom početku novog životnog poglavlja.
Kada se pogleda cijela historija ovog običaja, jasno je da medeni mjesec nije nastao kao turistička ponuda niti kao marketinški izum modernog doba. Njegovi korijeni nalaze se u drevnim vjerovanjima o medu, medovini, plodnosti i sreći, dok su se kroz stoljeća običaji mijenjali zajedno s razvojem društva, prijevoznih sredstava i načina života. Ono što je nekada bio mjesec ispijanja medovine radi prizivanja sretnog braka, danas je za mnoge romantično putovanje ispunjeno novim iskustvima. Bez obzira na destinaciju, trajanje ili budžet, suština medenog mjeseca ostala je gotovo nepromijenjena – to je vrijeme kada dvoje ljudi započinje zajednički život stvarajući prve uspomene koje će ih pratiti tokom cijelog braka.
