Danas imamo još jedan praznik a radi se o obilježavanju jednog od najvećih svetaca kojeg obilježava Srpska pravoslavna crkva. Radi se o svetom apostolu Filipu a u članku ćemo vam ispričati malo više o običajima i tradiciji koja prati ovaj praznik i ovog cijenjenog sveca.
Sveti apostol Filip: Praznik vere i tradicije
Sveti apostol Filip je jedna od figura koje su ostavile dubok trag u pravoslavnom hrišćanstvu, a praznik posvećen njemu zauzima posebno mesto u kalendaru vernika. Rođen u Vitzaidi, mestu u blizini Galilejskog jezera, Filip je od malih nogu bio posvećen veri i religiji.
Kao jedan od dvanaest Hristovih apostola, njegov život i dela su bili usmereni ka širenju Hristovog učenja, što ga je odvelo i u daleke krajeve Azije i Grčke.
Njegova posvećenost i hrabrost ostavili su neizbrisiv trag, što se ogleda i u načinu na koji se njegov praznik obeležava u pravoslavnom svetu.
Filipov život je bio pun izazova, ali i čuda koja su ga pratila. Kao apostol, suočavao se sa mnogim iskušenjima i otporom, posebno od strane onih koji nisu želeli prihvatiti novu veru. Jedna od poznatih epizoda u njegovom životu uključuje događaj kada su Jevreji pokušali da ga usmrte.
Prema predanju, božanska intervencija se manifestovala kroz slepilo arhijereja koji je želeo da ga ubije. Ovo čudo je bilo shvaćeno kao znak božanske zaštite nad njim, što je dodatno osnažilo veru njegovih sledbenika.
Nažalost, Filipov život je završio mučeničkom smrću kada je imao 86 godina, kada je razapet zajedno sa apostolom Vartolomejem.
Običaji koji prate praznik Svetog Filipa bogati su simbolikom i duboko ukorenjeni u tradiciji. Na ovaj dan započinje božićni post, često nazivan i Filipovim postom. Ovo je period od 40 dana posta pre Božića, kada vernici žive u uzdržavanju i duhovnoj pripremi za dolazak Isusa Hrista.
Pre nego što post započne, obeležavaju se poklade, poslednji dan kada se vernici okupljaju uz bogatu trpezu. Ovaj dan je poseban jer označava oproštaj od mrsne hrane i početak duhovnog čišćenja.
Poklade su i vreme kada se praktikuju rituali praštanja i radosti, što uključuje povorke maskiranih ljudi koji pesmom, igrom i bukom teraju zle sile.
U različitim delovima Balkana, običaji vezani za poklade variraju, ali svi nose specifičnu simboliku. Jedan od najpoznatijih rituala je zavezivanje veriga u kući, što simbolično označava zatvaranje loših sila i očuvanje topline doma.
Takođe, kore od pojedenih jaja se bacaju u vatru kao čin sagorevanja zlih uticaja, dok se tabani trljaju belim lukom radi zaštite. Beli luk se odavno smatra magičnim elementom u narodnim verovanjima i igra važnu ulogu u ritualima vezanim za ovaj dan.
Sve ovo pokazuje koliko su duboka i raznolika narodna verovanja koja se prenose sa generacije na generaciju.
Posebna pažnja se posvećuje deci, kojoj se pre spavanja oblače prevrnute pidžame i majice kako bi bila zaštićena od noćnih mora i zlih duhova. U nekim krajevima, dok im se trljaju tabani belim lukom, izgovaraju se posebne formule, koje kombinuju elemente narodnih verovanja i religijskih običaja.
Ovi rituali su svedočanstvo o tome koliko su verovanja i molitve isprepletene, stvarajući jedinstvenu mešavinu religije i tradicije. Praznik Svetog Filipa, zajedno sa pokladama, nije samo vreme sećanja na stradanje jednog sveca i početak posta, već i kolektivno pamćenje i identitet naroda koji prenose ovu kulturnu baštinu kroz generacije.
Obeležavanje Svetog Filipa i poklada predstavlja jedinstvenu spregu prošlosti i sadašnjosti, vere i tradicije, svakodnevnog života i duhovnog puta. Za vernika, ovo je prilika da se priseti važnosti oproštaja, zajedništva i veselja, ali i da se pripremi za ozbiljan period posta koji dolazi.
Za posmatrača, ovo je primer bogatstva kulturne baštine koja se neguje u našim krajevima. Praznici poput ovoga nisu samo religijski obredi, već čuvari identiteta i vrednosti zajednice. U današnjem svetu, gde se mnogi običaji zaboravljaju ili smatraju anahronima, važno je podsetiti se njihove suštine i značaja.
Poklade nas uče da se radujemo i budemo zahvalni, dok nas Sveti Filip podseća na istrajnost i veru, čak i kada su iskušenja najveća.
Sveti apostol Filip bio je jedan od dvanaestorice Hristovih učenika, čovjek čvrste vjere i neustrašive propovijedi, koji je život posvetio širenju Radosne vijesti. Rođen je u gradu Vitsaidi, na obali Galilejskog jezera, u istom mjestu iz kojeg su poticali i apostoli Petar i Andrej. Po zanimanju je bio ribar, jednostavan čovjek iz naroda, ali duboko duhovan i spreman da napusti sve kako bi slijedio Gospoda Isusa Hrista.
Poziv na apostolstvo
Filip je bio među prvim učenicima koji su odgovorili na Hristov poziv. Kada mu je Isus rekao: „Hajde za mnom“, Filip nije oklevao. Odmah je povjerovao i, oduševljen susretom, otišao da pronađe svog prijatelja Natanaila (kasnije poznatog kao apostol Vartolomej) i rekao mu čuvene riječi: „Našli smo Onoga o kome su pisali Mojsije i proroci!“ Time je pokazao ne samo vjeru, već i želju da drugima prenese istinu i radost spasenja.
U evanđeljima se Filip spominje više puta — bio je čovjek koji je volio postavljati pitanja i tražiti dublje razumijevanje Hristovih riječi. Prilikom čuda umnožavanja hljebova, Hristos se obraća upravo njemu pitajući: „Gdje da kupimo hljeba da ovi jedu?“ Time ga iskušava i poučava da vjeruje u Božiju moć, a ne u ljudsku logiku. Filip je bio i taj koji je na Tajnoj večeri zamolio Isusa: „Gospode, pokaži nam Oca i biće nam dosta“, ne shvatajući u tom trenutku da u Hristu već gleda samog Boga. Taj dijalog je postao jedan od najsnažnijih teoloških trenutaka u Novom zavjetu.
Apostolska misija
Nakon Hristovog vaskrsenja i silaska Duha Svetoga, Filip je, zajedno s ostalim apostolima, krenuo da propovijeda Jevanđelje po svijetu. Prema crkvenom predanju, djelovao je u mnogim oblastima Male Azije, posebno u Frigiji, Siriji i Grčkoj. Sa sobom je nosio ne samo riječ, nego i snagu Duha Svetoga, iscjeljujući bolesne, oslobađajući opsjednute i obraćajući mnoge narode u vjeru Hristovu.
Filipova propovijed često je nailazila na otpor i progon. Ipak, on nije posustajao — govorio je o ljubavi, o praštanju, o istini koja oslobađa. Legenda kaže da je u gradu Jerapolju podigao crkvu i mnoge priveo vjeri, ali su ga tamošnji idolopoklonici, razjareni njegovim uspjehom, uhvatili i osudili na smrt.
Mučenička smrt i svetost
Sveti apostol Filip je umro mučeničkom smrću — bio je razapet na krst s glavom nadolje, slično kao i apostol Petar. I u tim trenucima nije pokazao mržnju, nego je molio Boga da oprosti njegovim mučiteljima. Njegova snaga vjere i smirenost u času smrti ostavili su dubok trag među prisutnima, od kojih su se mnogi kasnije obratili Hristu.
Crkva se sjeća Svetog apostola Filipa 27. novembra (po novom kalendaru), i taj dan se smatra uvodom u Božićni post, koji se u narodu naziva Filipov post ili Filipovdan. To je period duhovnog očišćenja, molitve i pripreme za dolazak Hristovog rođenja.
Značaj i poruka
Lik Svetog Filipa simbolizuje jednostavnost vjere, povjerenje i spremnost da se ide putem istine, bez obzira na cijenu. Njegov život nas podsjeća da prava mudrost ne dolazi iz knjiga, nego iz srca otvorenog Bogu.
Filip nas uči da je svaki čovjek pozvan da traži istinu, da ne bježi od pitanja i sumnji, jer kroz njih se rađa dublje razumijevanje vjere. On je primjer kako običan čovjek, kada povjeruje, može postati nosilac svjetlosti i promijeniti svijet oko sebe.
Danas se Sveti Filip smatra zaštitnikom misionara, propovjednika i svih koji nastoje da šire Božiju riječ s ljubavlju i skromnošću. Njegovo ime ostaje upisano među onima koji su svojim životom pokazali šta znači služiti Bogu do posljednjeg daha.
