U današnjoj priči imamo situaciju dva prijatelja. Dva seljaka koji se bave uzgojem svinja, odlučili su da pare jednu krmaču. Postoje stari tradicionalni pokazatelji na osnovu kojih se može znati da li je krmača trudna ili ne. Evo kako se to sve izdešavalo.
–Pa kako ja mogu vidjet, ova tvoja krmača sjela u kolica i čeka.
Svinje su među onim životinjama koje ljudi najčešće potcjenjuju, a zapravo ih vrlo slabo poznaju. U kolektivnoj svijesti često su svedene na karikaturu – prljave, halapljive, bučne – ali ta slika ima vrlo malo veze sa stvarnošću. Iza te debele kože, kratkih nogu i karakteristične njuške krije se jedno od najinteligentnijih, emocionalno najsloženijih i prilagodljivih bića u životinjskom svijetu.
Prije svega, svinja je izuzetno pametna životinja. Njena inteligencija se u mnogim istraživanjima upoređuje s inteligencijom psa, a u nekim segmentima čak i malog djeteta. Svinje brzo uče, pamte rute, lica, glasove i situacije. Mogu razlikovati pojedince, znaju ko im je naklonjen, a ko nije, i prema tome prilagođavaju svoje ponašanje. Ako im se jednom desi negativno iskustvo, pamtiće ga dugo i izbjegavati slične situacije. Isto tako, ako ih čovjek tretira blago i s poštovanjem, vrlo brzo će uspostaviti povjerenje i pokazati privrženost.
Njihova radoznalost je zapanjujuća. Svinja ne može proći pored nečega a da to ne istraži – njuškom, pogledom, ponekad i zvukom. Njuška svinje je izuzetno osjetljiv organ, pun nervnih završetaka, i ona je njen glavni “alat” za upoznavanje svijeta. Tim organom svinja prepoznaje hranu, ali i vlagu u zemlji, prisustvo drugih životinja, pa čak i promjene u okolini. Upravo zahvaljujući toj sposobnosti, svinje su kroz historiju korištene za pronalazak tartufa, skupocjenih gljiva koje rastu duboko ispod zemlje.
Za razliku od uvriježenog mišljenja, svinje nisu prljave životinje. One se valjaju u blatu ne zato što vole prljavštinu, nego zato što na taj način regulišu tjelesnu temperaturu i štite kožu od sunca i parazita. Svinje nemaju znojne žlijezde poput ljudi, pa im je blato prirodni “klima-uređaj”. Kada imaju dovoljno prostora i mogućnost izbora, svinje će uvijek odvojiti mjesto gdje spavaju od mjesta gdje obavljaju nuždu, što pokazuje visok stepen urođene urednosti.
Društveni život svinja je izuzetno bogat. One ne vole samoću i najbolje funkcionišu u grupama. U tim grupama postoje jasni odnosi, hijerarhija, ali i snažne emocionalne veze. Majka svinja prepoznaje glasove svojih prasadi i reaguje na njih čak i kada ih ne vidi. Prasad se, s druge strane, umiruju kada čuju majčin glas. Ova emocionalna povezanost je duboka i stvarna, i razdvajanjem se kod svinja može izazvati ozbiljan stres.
Komunikacija među svinjama je složena i raznovrsna. One koriste čitav spektar zvukova – od tihog gunđanja koje znači zadovoljstvo, preko kratkih, upozoravajućih krikova, do glasnog vrištanja koje signalizira strah ili bol. Osim zvuka, koriste i govor tijela: položaj ušiju, repa, način kretanja i kontakt očima. Iskusni uzgajivači vrlo dobro znaju da “čitaju” svinje i prepoznaju njihovo raspoloženje mnogo prije nego što dođe do problema.
Svinje su također nevjerovatno prilagodljive. Žive u različitim klimatskim uslovima, od hladnih područja do toplih regija, i lako se prilagođavaju različitim vrstama hrane. Iako se često smatraju proždrljivima, one zapravo imaju vrlo dobar osjećaj za balans ako im se pruži raznovrsna ishrana. U prirodnim uslovima jedu korijenje, plodove, travu, insekte, pa čak i sitne životinje, što ih čini svejedima s vrlo fleksibilnim probavnim sistemom.
U divljini, njihovi rođaci – divlje svinje – važe za izuzetno oprezne i inteligentne životinje. Teško ih je prevariti, imaju snažan instinkt za preživljavanje i izuzetno razvijen osjećaj za opasnost. Njihova snaga, izdržljivost i brzina često se potcjenjuju, ali susret s divljom svinjom u prirodi vrlo brzo razbije tu zabludu.
Zanimljivo je i to koliko su svinje emocionalno osjetljive. One mogu osjetiti dosadu, frustraciju, ali i radost. Kada imaju priliku za igru, svinje se ponašaju gotovo dječije – trče, skaču, gurkaju se, istražuju nove predmete i očigledno uživaju u stimulaciji. Nedostatak mentalne aktivnosti kod svinja može dovesti do problema u ponašanju, što dodatno potvrđuje koliko im je važno okruženje koje podstiče njihovu prirodnu radoznalost.
Kroz historiju, svinja je imala posebno mjesto u ljudskim kulturama. U nekim civilizacijama smatrana je simbolom obilja i plodnosti, u drugima nečistoće, a u trećima mudrosti i snalažljivosti. Ta kontradiktornost najbolje govori o tome koliko je odnos čovjeka i svinje složen i duboko ukorijenjen u tradiciji, ekonomiji i simbolici.
Na kraju, svinje nas, možda više nego ijedna druga domaća životinja, podsjećaju na to koliko često sudimo površno. Iza izgleda koji ljudi olako ismijavaju krije se biće koje osjeća, pamti, uči, voli rutinu, ali i igru, koje prepoznaje pažnju i reaguje na nepravdu. Svinja nije samo životinja sa farme – ona je ogledalo našeg odnosa prema prirodi: onoliko koliko smo spremni da je razumijemo, toliko ćemo u njoj vidjeti više od stereotipa.
