Bivša država Jugoslavija je imala jaka prodogradilišta. Obzirom da je imala pristup moru putem Crne Gore, Hrvatske i Slovenije, tako su i mnogi građani nalazili poslove u brodogradilištima. Evo ga jedna anegdota baš o jednom brodogradilištu a zatim malo više zanimljivosti.
–Ovaj ugovor o farbanju tankera sastavljen je između brodogradilišta s jedne i Muje s druge strane…
Jugoslovenska brodogradilišta: Kako je jedna zemlja postala velika pomorska industrijska sila
Kada se govori o industrijskoj istoriji bivše Jugoslavije, često se spominju automobili, mašine, avioni, elektronska industrija i velike fabrike. Ipak, postojala je još jedna grana industrije u kojoj je Jugoslavija imala izuzetno značajno mjesto – brodogradnja.
Duž jadranske obale razvila se mreža velikih brodogradilišta koja su decenijama gradila putničke brodove, tankere, teretne brodove, trajekte, remorkere, ratne brodove i različita specijalizovana plovila. Njihovi proizvodi nisu ostajali samo u domaćim lukama. Jugoslovenski brodovi plovili su pod zastavama različitih država i odlazili prema lukama širom svijeta.
Brodogradnja je zahtijevala nešto što nije bilo jednostavno postići: veliki broj različitih stručnjaka morao je raditi kao jedan organizam. Konstrukteri su projektovali brod, varioci i brodomonteri spajali ogromne čelične konstrukcije, električari ugrađivali kilometre kablova, cjevari postavljali složene sisteme, a brojni drugi radnici učestvovali su u poslovima koje putnik na gotovom brodu nikada ne bi ni primijetio.
Jedno od najpoznatijih imena bilo je splitsko brodogradilište Brodosplit. Njegova istorija vezana je za razvoj Splita kao velikog industrijskog i pomorskog centra. U ogromnim halama i na navozima nastajali su brodovi različitih namjena, a brodogradilište je tokom vremena izgradilo reputaciju proizvođača sposobnog da odgovori na veoma zahtjevne narudžbe.
Ni Rijeka nije zaostajala. 3. maj bio je jedno od najvažnijih jugoslovenskih brodogradilišta, sa dugom tradicijom koja je počela još prije stvaranja Jugoslavije. Riječki brodograditelji gradili su velike trgovačke brodove, tankere i druga plovila za domaće i strane naručioce.
Posebnu priču predstavlja pulski Uljanik. Nastao još u austrougarskom periodu, prošao je kroz različite države i političke sisteme, da bi nakon Drugog svjetskog rata postao jedan od najvažnijih industrijskih simbola Pule. Uljanik je tokom jugoslovenskog perioda gradio brodove velikih dimenzija, uključujući tankere i druge brodove namijenjene međunarodnom tržištu.
Na sjeveru Jadrana djelovalo je i Kraljevica, jedno od najstarijih brodogradilišta na ovom prostoru. Njegova istorija seže duboko u prošlost, a kroz različite periode mijenjali su se vlasnici, države i vrste plovila koja su se gradila.
Ali jugoslovenska brodogradnja nije bila ograničena samo na Hrvatsku.
U Tivtu je postojalo brodogradilište Arsenal, koje je imalo posebnu ulogu u razvoju pomorske i vojne industrije. Njegova tradicija bila je povezana sa održavanjem i izgradnjom različitih plovila, posebno za potrebe ratne mornarice.
Tu je bio i Brodogradilište Split, ali i čitav niz manjih i specijalizovanih pogona koji su proizvodili opremu, dijelove i komponente potrebne velikim brodogradilištima. Upravo je ta mreža dobavljača bila jedan od razloga zbog kojih je brodogradnja mogla funkcionisati na velikoj skali.
Jugoslovenska brodogradnja bila je zanimljiva i zbog toga što nije zavisila samo od domaćeg tržišta. Veliki dio proizvodnje bio je namijenjen izvozu. Strani brodari naručivali su jugoslovenske brodove, a ugovori su donosili devize i povezivali domaću industriju sa međunarodnim tržištem.
Za radnika u brodogradilištu to je značilo da brod koji je upravo završio na navozu možda neće nikada pristati u luci njegovog grada. Mogao je biti namijenjen kompaniji iz Skandinavije, Bliskog istoka, Afrike ili neke druge udaljene zemlje.
Brodogradnja je zbog toga bila više od obične proizvodnje. Ona je predstavljala spoj industrije, znanja i međunarodne trgovine.
Posebno fascinantno djeluje sam proces nastanka jednog velikog broda. Na početku nije postojao ništa više od projekta i tehničke dokumentacije. Zatim bi se ogromne količine čelika pretvarale u sekcije koje su se postepeno sastavljale u sve veću cjelinu.
Kako bi konstrukcija rasla, brod bi počinjao dobijati svoj oblik. Ono što je u početku izgledalo kao ogromna metalna konstrukcija postajalo bi trup, zatim palube, nadgrađe i prostorije. Na kraju bi na navozu stajao ogroman brod spreman za porinuće.
Porinuće broda bilo je poseban događaj.
U brodogradilištu bi se okupili radnici, inženjeri, predstavnici naručioca i brojni gosti. Nakon višemjesečnog ili višegodišnjeg rada, trenutak kada brod prvi put dotakne more predstavljao je svojevrsni praznik za čitavo brodogradilište.
Za mnoge radnike to nije bio samo posao. Brod je bio rezultat njihovog rada, znanja i vremena provedenog u buci proizvodnih hala, među čelikom, varnicama i ogromnim dizalicama.
Jugoslavenska brodogradnja imala je i važnu ulogu u zapošljavanju. Oko velikih brodogradilišta razvijali su se čitavi industrijski sistemi. Jedno radno mjesto u brodogradilištu stvaralo je potrebu za brojnim drugim poslovima – od proizvodnje čelika i opreme do transporta, projektovanja i servisiranja.
Zbog toga su brodogradilišta bila mnogo više od velikih fabričkih kompleksa. Ona su bila svojevrsni gradovi unutar gradova.
Generacije porodica bile su povezane s njima. Otac bi radio u brodogradilištu, zatim bi se zaposlio sin, a znanje o zanatu prenosilo se s jedne generacije na drugu.
Ipak, uspjeh nije značio da je jugoslovenska brodogradnja bila bez problema. Brodogradnja je jedna od najzahtjevnijih industrija na svijetu i zahtijeva ogromna ulaganja, dug period proizvodnje i precizno ugovaranje. Promjene cijena čelika, nafte, transporta i brodskog prostora mogle su ozbiljno uticati na poslovanje.
Tokom posljednjih decenija postojanja Jugoslavije, svjetsko brodarstvo prolazilo je kroz velike promjene. Konkurencija azijskih brodogradilišta postajala je sve ozbiljnija, posebno iz Japana i Južne Koreje. Jugoslavenska brodogradilišta sve teže su se nosila sa potpuno promijenjenim uslovima na svjetskom tržištu.
A onda je došao raspad Jugoslavije.
Industrijski sistem koji je decenijama bio povezan kroz zajedničko tržište, dobavljače, finansijske tokove i radnu snagu počeo se raspadati zajedno sa državom. Brodogradilišta su ostala u novim državama i morala su pronaći način da prežive u potpuno drugačijem ekonomskom okruženju.
Neka su nastavila raditi, neka su promijenila vlasnike, neka su prošla kroz restrukturiranje, a neka su gotovo nestala.
Ipak, trag koji je jugoslovenska brodogradnja ostavila iza sebe i danas je vidljiv. Brodovi građeni u nekadašnjim jugoslovenskim brodogradilištima još su dugo nakon njihovog porinuća plovili svjetskim morima. Za ljude koji su ih gradili, svaki takav brod predstavljao je dokaz da se i u jednom relativno malom dijelu Evrope mogla razviti industrija sposobna napraviti proizvod vrijedan miliona dolara i namijenjen tržištu cijelog svijeta.
