U ovoj današnjoj priči imamo jednu jako duhovitu, odnosno ciničnu suprugu. Suprug je došao kasno ,odnosno ujutru mrtav pijan a ona ljuta kao ris naravno. No, stvari postaju zanimljive kada ona počne da ga oslovljava sa Supermen. Zašto je to uradila, objasnila je na kraju ove šaljive priče.
–Zato što sam vidjela samo Supermena da nosi gaće preko hlača.
Superman nije samo superheroj. On je ideja. Simbol. Moralni kompas svijeta koji stalno balansira na ivici haosa. I zato priča o Supermenu nije priča o snazi, već o odgovornosti, samoći, identitetu i vječnoj borbi između onoga što možeš učiniti i onoga što moraš učiniti.
Supermen je rođen kao Kal-El, dijete planete Kripton, svijeta koji je nestao u eksploziji vlastite oholosti i tehnološke zaslijepljenosti. Njegovi roditelji, Jor-El i Lara, nisu poslali sina u svemir da bi spasili vrstu, već da bi spasili vrijednosti. U maloj kapsuli, kroz tamu svemira, putovalo je dijete koje nije znalo da će jednog dana nositi težinu cijelog svijeta na ramenima. Kada je kapsula pala u polja Kanzasa, nije sletio bog – sletio je dječak kojeg su pronašli obični ljudi, Jonathan i Martha Kent. I tu počinje ono što Supermena čini jedinstvenim: on nije odrastao kao osvajač, već kao sin.
Odgojen u malom mjestu, među kukuruznim poljima, naučio je najvažniju lekciju – da moć nema smisla bez skromnosti. Jonathan Kent ga nije učio kako da udara jače, već kako da se suzdrži. Martha Kent ga nije učila kako da pobijedi neprijatelje, već kako da zagrli ljude. Tako je nastao paradoks Supermena: biće koje može pomjerati planete, ali bira da podigne dijete iz ruševina; heroj koji može slomiti čelik, ali nikada ne lomi povjerenje.
Kada odraste, Kal-El postaje Clark Kent, novinar u Metropolisu, čovjek koji se namjerno skriva iza nespretnosti, spuštenih ramena i blagosti. Clark nije maska – on je odluka. Odluka da bude među ljudima, a ne iznad njih. Da sluša, a ne da vlada. U svijetu koji slavi cinizam, Supermen je hrabar jer vjeruje u dobrotu. I to ga često čini neshvaćenim, čak ismijanim. Ali baš tu leži njegova snaga.
Njegove moći – nadljudska snaga, brzina, let, rendgenski vid, toplotni zraci – nisu nagrada, već teret. Svaki put kad spasi jedan grad, zna da nije spasio drugi. Svaki put kad zaustavi rat, zna da nije zaustavio mržnju. Supermen vidi svijet u cijelosti i zato nosi težinu odluka koje obični ljudi nikada ne moraju donositi. On ne pita: „Mogu li?“ već: „Smijem li?“
Njegova najveća borba nikada nije bila protiv čudovišta ili vanzemaljaca, već protiv ljudi koji žele dokazati da je nada naivna. Tu se pojavljuje Lex Luthor, genije bez granica i morala, čovjek koji ne mrzi Supermena zato što je zao, već zato što je bolji. Lex vidi Supermena kao prijetnju ljudskoj nezavisnosti, kao dokaz da čovjek nikada neće biti vrhunac stvaranja. Njihov sukob nije fizički – to je sudar filozofija: moć bez morala protiv morala bez ambicije za vladanjem.
Supermen voli čovječanstvo, ali mu ne pripada u potpunosti. On nikada neće do kraja ostariti s ljudima, nikada neće biti slab kao oni. I baš zato stalno bira da stoji uz njih. U tom izboru leži tragedija i veličina Supermena. On je vječni stranac koji brani svijet koji nikada neće biti njegov dom. Njegova Tvrđava samoće nije samo ledena građevina – to je metafora njegove unutrašnje izolacije.
Ipak, Supermen nije hladan simbol. Njegova ljubav prema Lois Lane pokazuje da čak i bog može biti ranjiv. Lois nije zaštićena zato što je slaba, već zato što je hrabra. Ona vidi Supermena, ali bira Clarka. I u toj ljubavi Supermen pronalazi ono što nijedna moć ne može dati – osjećaj pripadnosti.
Kroz decenije, Supermen se mijenjao zajedno sa svijetom. Nekada je bio ideal poslijeratne nade, kasnije simbol hladnoratovske sigurnosti, a danas često pitanje: ima li mjesta za čistu dobrotu u svijetu sive moralnosti? I odgovor, iznova i iznova, glasi – ima. Jer Supermen ne postoji da bi bio realističan. On postoji da bi bio orijentir.
On ne pokazuje kakvi ljudi jesu, već kakvi mogu biti. Njegova „S“ oznaka na prsima nije znak sile, već znak nade. Poruka da čak i kada svijet gori, neko će doći – ne da vlada, ne da sudi, već da pomogne. Bez uslova. Bez aplauza.
Na kraju, Supermen je pitanje koje stoji pred svakim čovjekom: ako imaš moć – bilo snagu, znanje, novac ili uticaj – šta ćeš učiniti s njom? Hoćeš li je koristiti za sebe ili za druge? Supermen svaki put bira drugo. I zato, bez obzira na vrijeme, generacije i promjene, on ostaje najveći superheroj svih vremena – ne zato što je najjači, već zato što je najhumaniji.
