Žene su jako često fascinantna bića a poznato je i da su sklona svađi. Naročito postoji jedna karakteristična situacija gdje su žene sklone neprijateljstvu i svađama sa drugim ženama. U nastavku članka ćemo obraditi ovu temu.

-Teško…

Zašto su žene ponekad najveći neprijatelji drugim ženama?

Postoji jedna zanimljiva pojava u međuljudskim odnosima koja se često primjećuje, posebno u ženskim društvima: žene ponekad znaju biti mnogo strožije, kritičnije i neprijateljski raspoloženije prema drugim ženama nego prema muškarcima. Dovoljno je pogledati odnose na radnom mjestu, među komšinicama, prijateljicama, rodbinom ili čak ženama koje se međusobno uopće ne poznaju. Ponekad je dovoljan nečiji izgled, uspjeh, način oblačenja ili pažnja koju dobija od drugih ljudi da se razvije neobjašnjiva netrpeljivost.

Jedan od razloga za takvo ponašanje krije se u društvenom poređenju. Ljudi se prirodno upoređuju s drugima, ali kod nekih žena to poređenje može postati posebno izraženo kada je riječ o fizičkom izgledu, partnerskim odnosima, društvenom statusu ili profesionalnom uspjehu. Druga žena tada se ne doživljava samo kao osoba koja ima nešto što i same žele, nego kao konkurencija koja ih na neki način ugrožava. Njena ljepota može probuditi nesigurnost, njen uspjeh osjećaj manje vrijednosti, a njena popularnost strah da će neko drugi zauzeti mjesto koje su smatrale svojim.

Posebno je zanimljivo kako se neprijateljstvo ponekad prikriva iza brige, dobronamjernih savjeta i navodnog prijateljstva. Umjesto otvorene kritike, pojavljuju se komentari poput: „Lijepa je, ali je malo umišljena“, „Dobro se udala, ali ko zna kako je do toga došla“ ili „Nije ona baš toliko uspješna koliko se predstavlja“. Takve rečenice često služe da se umanji vrijednost druge osobe, a da onaj ko ih izgovara pritom zadrži privid pristojnosti.

Veliku ulogu može imati i odgoj. Djevojčice se od ranog djetinjstva ponekad uče da se takmiče za pažnju, komplimente, naklonost i društveno prihvatanje. U okruženju u kojem se ženska vrijednost stalno mjeri ljepotom, mladolikošću, brakom ili sposobnošću da privuče pažnju, druge žene lako postaju mjerilo vlastite vrijednosti. Umjesto da se međusobno posmatraju kao saveznice, počinju ih doživljavati kao suparnice.

Neprijateljstvo se posebno može pojačati u sredinama u kojima se svi poznaju. Na poslu se može pojaviti zavist zbog unapređenja, među komšinicama zbog načina života, a u društvu zbog pažnje koju jedna žena dobija. Ponekad se čak i tuđi problemi dočekuju s prikrivenim zadovoljstvom, dok se tuđi uspjesi komentarišu s nevjericom ili traženjem skrivenog razloga zbog kojeg je neko nešto postigao.

Ipak, bilo bi pogrešno tvrditi da su žene prirodno neprijateljski raspoložene jedna prema drugoj. Postoje brojna iskrena ženska prijateljstva, solidarnost i podrška koja traje decenijama. Problem nastaje onda kada nesigurnost, zavist i potreba za potvrđivanjem vlastite vrijednosti postanu važnije od poštovanja druge osobe. Slični obrasci postoje i među muškarcima, samo se često ispoljavaju kroz drugačije oblike nadmetanja.

Možda je najveći paradoks u tome što žena koja je zadovoljna sobom rijetko ima potrebu da ponižava drugu ženu. Ne mora umanjivati tuđu ljepotu da bi se osjećala lijepom, niti tuđi uspjeh doživljavati kao vlastiti poraz. Ona razumije da postojanje uspješne, privlačne ili ostvarene žene ne oduzima ništa od njene vlastite vrijednosti.

Na kraju, neprijateljstvo među ženama često govori mnogo više o unutrašnjim nesigurnostima onoga ko ga pokazuje nego o osobi prema kojoj je usmjereno. Jer prava samouvjerenost ne traži neprijatelja u tuđem uspjehu. Ona dopušta drugima da zablistaju, a da pri tome ne osjeća potrebu da ugasi njihovo svjetlo.