Djed Božićnjak je jedan od najvećih figura u odrastanju djece u novije doba, odnosno u posljednjih stotinjak godina. Kada dođu praznici djeca čekaju poklone koje će im on donijeti, često priželjkujući da dođe kroz dimnjak, kako je prikazan u mnogim crtanim filmovima. Danas imamo jednu zanimljivu prepisku odnosno pismo koje je dječak poslao Djedu Božićnjaku.
–Hvala ti puno Djede na svemu što si poslao, jako me obradovalo. Nažalost nisam dobio ravnalo, pretpostavljam da su ga one budale iz pošte ukrale.
Djed Božićnjak jedan je od onih likova koji nadilaze vrijeme, jezike i granice. Njegova pojava u kolektivnoj mašti ljudi širom svijeta vezana je za toplinu, darivanje i onu posebnu dječiju vjeru da je dobro uvijek moguće, čak i u najhladnijim noćima godine. Iako ga danas najčešće zamišljamo kao veselog starca u crvenom kaputu, s bijelom bradom i rumenim obrazima, priča o Djedu Božićnjaku mnogo je dublja i slojevitija.
Korijeni ovog lika sežu daleko u prošlost, u priče o svetom Nikoli, biskupu poznatom po svojoj dobroti i nesebičnom pomaganju siromašnima. Vremenom su se te legende miješale s narodnim vjerovanjima, zimskim običajima i simbolikom sjevera, pa je nastao lik kakvog danas poznajemo – čuvar dječijih snova i simbol darivanja bez očekivanja ičega zauzvrat. Djed Božićnjak tako nije samo donosilac poklona, već i podsjetnik na vrijednosti koje često zaboravljamo: pažnju, empatiju i radost dijeljenja.
U pričama se kaže da živi daleko na sjeveru, u zemlji snijega i tišine, gdje u svojoj radionici zajedno s patuljcima vrijedno radi cijele godine. Dok djeca širom svijeta odrastaju, smiju se i ponekad pogriješe, on sve to tiho bilježi, ne kao sudija, nego kao blagi podsjetnik da se trud i dobro ponašanje prepoznaju. Njegovi patuljci simbol su rada i zajedništva – ideje da se velike stvari postižu samo kada svako da svoj mali doprinos.
Posebnu čar Djed Božićnjak dobija u noći uoči Božića. Ta noć, obavijena tišinom i svjetlucanjem lampica, nosi sa sobom osjećaj iščekivanja koji je teško opisati riječima. Djeca ostavljaju čašu mlijeka ili kolač, odrasli se barem na trenutak vraćaju u djetinjstvo, a cijeli svijet kao da zastane. Bez obzira vjerujemo li doslovno u njegov dolazak ili ne, ta noć ima snagu da nas sve poveže u zajedničkom osjećaju nade.
Zanimljivo je da se Djed Božićnjak razlikuje od zemlje do zemlje. Negdje dolazi ranije, negdje kasnije, negdje ulazi kroz dimnjak, a negdje samo ostavlja poklone ispod jelke. Ipak, suština je uvijek ista – on predstavlja ideju da je darivanje čin ljubavi, a ne obaveza. U tom smislu, Djed Božićnjak živi i izvan bajke, u svakom gestu pažnje, u svakom poklonu koji je dat od srca.
Možda je njegova najveća snaga upravo u tome što nije vezan samo za djecu. Odrasli, iako često zaborave vjerovati u čuda, i dalje osjećaju nešto posebno kada vide njegov lik, čuju božićne pjesme ili osjete miris zimskih kolača. U tim trenucima, Djed Božićnjak postaje simbol unutrašnjeg mira i podsjetnik da, uprkos svakodnevnim brigama, postoji prostor za radost.
Na kraju, Djed Božićnjak nije samo lik iz priče ili reklama, već ideja koja se prenosi s generacije na generaciju. On postoji onoliko koliko smo spremni da vjerujemo u dobrotu i da je širimo dalje. Svaki put kada nekome poklonimo osmijeh, pomoć ili toplu riječ, na neki način nastavljamo njegovu priču – tiho, nenametljivo, ali s istom onom magijom koja svake zime oboji svijet posebnim sjajem.
