Zašto toliko ljudi sanja o poslu u državnoj firmi? Sigurnost, redovna plata i život bez straha od sutrašnjice

Postoji jedna zanimljiva pojava na našim prostorima: mnogi ljudi od malih nogu maštaju o tome da se jednog dana zaposle u državnoj firmi. Dok jedni sanjaju o pokretanju vlastitog biznisa, radu u privatnim kompanijama ili odlasku u inostranstvo, drugi bi najradije pronašli posao u općini, javnom preduzeću, školi, bolnici ili nekoj drugoj ustanovi koja se finansira iz javnih sredstava. Za njih takav posao nije samo izvor prihoda nego i simbol sigurnosti, stabilnosti i uređenog života.

Razlozi za takvo razmišljanje mnogo su dublji od same plate. Oni su povezani s mentalitetom, porodičnim odgojem, ekonomskim okolnostima i iskustvima generacija koje su živjele u vremenima kada je stalno zaposlenje značilo mnogo više nego danas.

Sigurnost je važnija od velikih obećanja

Jedan od glavnih razloga zbog kojih ljudi žele raditi u državnim firmama jeste osjećaj sigurnosti. U društvu u kojem se privatne kompanije ponekad zatvaraju preko noći, radnici ostaju bez posla, a vlasnici mijenjaju poslovne planove bez mnogo upozorenja, stalno zaposlenje ima posebnu vrijednost.

Čovjek koji ima porodicu, kredit, djecu i svakodnevne troškove često ne razmišlja o poslu kao o prilici za avanturu, nego kao o temelju svog života. Želi znati da će plata stići na vrijeme, da neće svakog jutra razmišljati hoće li ga šef pozvati na razgovor i da mu se život neće potpuno promijeniti zbog nečije poslovne odluke.

Upravo zbog toga mnogi su spremni prihvatiti i nešto nižu platu ako zauzvrat dobiju veću sigurnost. Njima nije najvažnije koliko bi mogli zaraditi u najboljem mogućem scenariju, već koliko mogu biti sigurni da će imati prihode i u narednih pet ili deset godina.

Redovna plata donosi mir koji se ne može lako izmjeriti

Redovna primanja imaju i psihološku vrijednost. Kada čovjek zna koliko novca može očekivati svakog mjeseca, lakše planira kupovinu stana, otplatu kredita, školovanje djece, godišnji odmor i druge životne obaveze.

U privatnom sektoru iskustva su veoma različita. Neki radnici imaju odlične plate, mogućnost napredovanja i kvalitetne uslove rada, dok drugi rade prekovremeno, pod stalnim pritiskom i bez jasne predstave o tome šta ih čeka za nekoliko mjeseci.

Zbog takvih iskustava državni posao mnogima izgleda kao mirna luka. Čak i kada plata nije naročito visoka, saznanje da su osnovne životne obaveze pokrivene može donijeti veliko olakšanje.

Za čovjeka koji je godinama radio u nesigurnim uslovima, takav osjećaj može vrijediti više od mogućnosti da jednog dana zaradi mnogo više novca.

Naslijeđe iz vremena kada je posao značio sigurnu budućnost

Na prostoru bivše Jugoslavije zaposlenje u državnim preduzećima imalo je posebno mjesto u društvu. Za mnoge porodice posao u velikom preduzeću, banci, pošti, željeznici ili nekoj javnoj ustanovi predstavljao je važan životni uspjeh.

Uz zaposlenje su se često vezivali radni staž, zdravstvena zaštita, stambena pitanja, sindikalna prava i mogućnost da čovjek planira budućnost bez stalnog straha od gubitka prihoda. Nije bilo neobično da roditelji žele da i njihova djeca pronađu sličan put.

Iako se ekonomski sistem od tada značajno promijenio, dio tog načina razmišljanja ostao je prisutan. U mnogim porodicama i danas se zaposlenje u državnoj službi doživljava kao potvrda da je neko konačno stao na svoje noge.

Roditelji često ne pitaju svoju djecu koliko će naučiti, koliko će napredovati ili hoće li posao odgovarati njihovim interesovanjima. Umjesto toga, prvo pitanje može biti: „Je li posao za stalno?“

Iza tog pitanja najčešće ne stoji nedostatak ambicije, nego želja da njihovo dijete ne prolazi kroz iste finansijske brige kroz koje su oni možda prolazili.

Radno vrijeme i slobodno vrijeme imaju veliku vrijednost

Još jedan razlog zbog kojeg ljudi priželjkuju posao u državnoj firmi jeste mogućnost da lakše usklade posao i privatni život. U pojedinim javnim ustanovama radno vrijeme je predvidljivije, a prava na godišnji odmor, bolovanje i druge oblike odsustva jasnije su uređena.

To ne znači da je svaki državni posao lagan ili da se u svim ustanovama radi manje. Zdravstveni radnici, policajci, vatrogasci, nastavnici i mnogi drugi zaposleni u javnom sektoru suočavaju se s velikom odgovornošću, stresom, smjenama i ozbiljnim radnim opterećenjem.

Ipak, za mnoge ljude presudna je mogućnost da nakon završetka radnog vremena zaista završe s poslom. Ne žele da ih direktor zove navečer, da odgovaraju na poruke vikendom ili da im se očekuje stalna dostupnost.

Čovjek koji ima dovoljno vremena za porodicu, prijatelje, odmor i vlastite interese može imati kvalitetniji život čak i ako ne zarađuje najviše u svom okruženju. Zbog toga se privlačnost državnog posla ne može posmatrati samo kroz visinu plate.