Ova priča vodi nas u Bosnu i Hercegovinu, prelijepu zemlju gdje je u velikoj mjeri zastupljena religija Islam. Stoga je veliki broj hodža i zabilježili smo jedan razgovor sa hodžom, vjerskim poglavarom. Naime, Mujo je imao problem sa svojom ženom i obratio se hodži.
Mujo se jada hodži:
– Ne ide mi nikako da joj oprostim, koliko god pokušavam.
Hodža ga pogleda i reče:
– Onda promijeni vjeru.
Mujo zbunjeno upita:
– A kakve veze ima to s mojim problemom?
Hodža odmahnu rukom i odgovori:
– Nema s tvojim, nego s mojim živcima! Onda idi pa zamajavaj popa, a ne mene!
Hodže u Bosni kroz stoljeća predstavljaju jednu od ključnih figura u društvenom, vjerskom i kulturnom životu. Njihova uloga nikada nije bila svedena samo na obavljanje vjerskih dužnosti poput vođenja namaza ili držanja hutbi – hodža je bio i učitelj, savjetnik, moralni autoritet, pa čak i neka vrsta neformalnog psihologa i društvenog posrednika. Kroz povijest, od osmanskog perioda pa sve do današnjih dana, odnos naroda prema hodžama i autoritet koji su imali mijenjao se u skladu s političkim, društvenim i kulturnim prilikama.
Hodža kao stub zajednice u osmanskom periodu
Dolaskom Osmanlija na Balkan, hodže su postali centralna figura u muslimanskim zajednicama. Džamija i mekteb (osnovna vjerska škola) bili su glavno okupljalište ljudi, a hodža je bio onaj koji je prenosio znanje o vjeri, ali i osnovama pismenosti. Mnogi ljudi svoje prvo slovo naučili su upravo kod hodže, pa se on doživljavao kao prosvjetitelj. Njegov glas bio je poštovan ne samo u religijskim pitanjima, već i u svakodnevnim životnim dilemama. Kada bi izbila neka svađa u selu ili porodici, hodža bi bio taj koji je trebao pomiriti zavađene strane, a njegovo mišljenje smatralo se konačnim i obavezujućim.
U osmanskom društvenom sistemu hodža je imao i funkciju mosta između vlasti i naroda. Vlast je često komunicirala s običnim svijetom upravo preko vjerskih službenika. Hutbe u džamijama bile su i političke poruke – s njih se prenosilo ono što je država htjela da dopre do naroda. Hodža je tako bio i neka vrsta „informativnog glasila“, ali bez gubitka svog moralnog autoriteta.
Hodža u 19. i početkom 20. stoljeća
Kako je osmanska vlast slabila, a Bosna došla pod Austro-Ugarsku, položaj hodže se donekle mijenjao, ali njegova važnost nije opadala. I dalje je bio čuvar vjere i tradicije, a u vremenima nesigurnosti i naglih promjena, upravo su hodže pomagale ljudima da sačuvaju svoj identitet. U seoskim sredinama bio je najobrazovaniji čovjek, pa su mu ljudi dolazili po savjet i u vezi sa zemljom, imanjem, pa čak i poslovnim ugovorima.
U to vrijeme hodža se počeo profilirati i kao borac za narodna prava – bio je među onima koji su dizali glas protiv asimilacije i gubitka vjerskog identiteta. Mnogi hodže uključivali su se u kulturna društva, pomagali u osnivanju muslimanskih škola, a neki su se aktivno bavili politikom.
Hodža u socijalističkoj Jugoslaviji
Period socijalističke Jugoslavije donio je veliki izazov za hodže. Država koja je promovirala sekularizam i ateizam potisnula je religiju u privatnu sferu. U tom vremenu hodže više nisu imali istu javnu moć kao ranije, ali njihova uloga u narodu nije nestala. Ljudi su i dalje dolazili kod hodže za vjenčanja, sahrane, učenje dova i savjete. Ono što se promijenilo jeste da su hodže tada postali i simbol očuvanja identiteta – biti musliman i otići hodži, makar krišom, bila je i vrsta otpora.
Uprkos pritiscima, hodže su opstale kao moralni autoritet u lokalnim zajednicama. Mnogi su se u tom periodu morali snalaziti – raditi i druge poslove kako bi prehranili porodicu, jer država nije podržavala vjerske službenike. To je s jedne strane umanjilo njihov formalni utjecaj, ali s druge strane učinilo ih bližima običnim ljudima. Hodža je tada bio skromni čovjek iz naroda, koji dijeli istu sudbinu kao i ostali.
Hodža danas – između tradicije i modernog društva
U savremenoj Bosni i Hercegovini hodže i dalje imaju važnu ulogu, ali se njihov autoritet mijenja i prilagođava. Islamska zajednica je dobro organizirana, a hodže imaju formalno obrazovanje u medresama i islamskim fakultetima. Njihova riječ je i dalje cijenjena, posebno u vjerskim pitanjima, ali društvo više nije homogeno kao nekad. Današnji hodža se suočava s pitanjima koja raniji nisu postojala – globalizacija, internet, migracije, sekularizam, pa čak i rivalitet s drugim vjerskim i duhovnim autoritetima (psiholozi, životni treneri, mediji).
Za razliku od nekada, kada je hodža bio gotovo jedini obrazovan čovjek u selu, danas ljudi imaju mnogo izvora znanja i savjeta. To automatski slabi njegovu poziciju kao apsolutnog autoriteta. Međutim, ono što hodže i dalje čini posebnima jeste činjenica da predstavljaju vezu između tradicije i savremenosti – njihova riječ još uvijek ima težinu, posebno u ruralnim sredinama, ali i među vjernicima u gradovima.
Hodža kao moralni i duhovni kompas
Hodža i dalje ostaje simbol moralnog autoriteta. Kada neko ima porodični problem, krizu braka, ili dilemu o odgoju djece, često se obraća hodži za savjet. Njegova uloga se danas donekle približava i onome što rade psiholozi i socijalni radnici, s tom razlikom da on daje savjet utemeljen na vjeri i tradiciji. U kriznim vremenima, poput rata 90-ih, hodže su bili oni koji su podizali moral i davali nadu narodu. Njihova uloga u tim trenucima pokazuje koliko duboko su ukorijenjeni u kolektivnoj svijesti.
Razlike između „nekad i sad“
-
Nekad: Hodža je bio jedini prosvjetitelj, učitelj i moralni arbitar. Njegova riječ bila je zakon u zajednici, a pored njega rijetko se ko usuđivao donositi odluke.
-
Danas: Hodža je i dalje važan, ali nije jedini. Autoritet dijeli s modernim institucijama, obrazovanim pojedincima, internetom i globalnim idejama. Njegova uloga je više duhovna nego apsolutna.
-
Nekad: Hodža je bio posrednik između vlasti i naroda.
-
Danas: Hodža je posrednik između vjernika i vjere, više nego između vjernika i države.
-
Nekad: Hodža je bio uzor skromnosti i jednostavnog života.
-
Danas: Hodže se nalaze pod povećalom javnosti – neki i dalje predstavljaju skromnost i duhovnost, dok drugi ulaze u sfere politike, biznisa i medija, što izaziva i kritike i podjele.
Hodža u Bosni oduvijek je bio mnogo više od vjerskog službenika. On je bio i ostao simbol moralnog kompasa zajednice, osoba kojoj se vjeruje i kod koje se traži rješenje za životne probleme. Nekada je njegov autoritet bio neupitan i sveobuhvatan, dok se danas mijenja i prilagođava modernim okolnostima. Ipak, činjenica je da hodža i dalje zauzima posebno mjesto u srcima mnogih ljudi, kao glas vjere, tradicije i zajedništva – stub koji povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost muslimanske zajednice u Bosni i Hercegovini.
