Ljude od njihovog postanka fasciniraju papige koje imaju sposobnost da pričaju. Tako male životinje imaju kapacitet da zapamte i do nekoliko stotina riječi i ponove zvukove u savršeno istom tonalitetu i glasu. U ovoj priči imamo lopova koji je provalio u kuću gdje ima papiga a nakon toga je nastao pravi cirkus.

–Baš slažem se, ali isti taj idiot je dao dobermanu ime Isus.

MOJSIJE – ŽIVOT ČOVJEKA KOJI JE MIJENJAO TOK CIVILIZACIJE

Mojsije je ime koje se provlači kroz stoljeća poput svjetlosti koja ne gubi sjaj. Za mnoge je prorok, za druge vođa, za neke zakonodavac, a za sve – simbol čovjeka koji se usudio stati između potlačenog naroda i najvećeg carstva tadašnjeg svijeta. Njegova biografija nije obična životna priča; to je spoj historije, vjere, legende, filozofije i duboke ljudske drame.

Rodio se u vremenu kad su stvari bile određene rođenjem, kad je čovjekov život dosezao vrijednost samo ako je pripadao pravom narodu. A on je pripadao narodu čija je sudbina bila uklesana u ciglu i blato – Izraelcima, robovima egipatske sile.

ROĐEN POD PRIJETNJOM SMRTI

Faraon je izdao naredbu da se svi muški potomci Izraelaca ubijaju pri rođenju. To je svijet u kojem se Mojsije pojavio – svijet u kojem njegovo prvo disanje nije bilo dočekano radostom, već strahom. Njegova majka, Jochebed, činila je ono što svaka majka čini kada je ljubav jača od straha: skrivala je dijete dok je god mogla, nadajući se da će se negdje pronaći pukotina kroz koju može provući Mojsijev život.

Kada više nije bilo načina, odlučila je napraviti nešto što liči na očajnički čin, a zapravo je bila najhrabrija odluka njenog života – položila je dijete u košaru i pustila ga niz Nil, ka sudbini koja je mogla biti i grobnica i spasenje.

Košara je plutala rijekom sve do mjesta na kojem se kupala faraonova kćerka. I tu počinje jedna od najneobičnijih obrata u svetim tekstovima: dijete koje je trebalo biti ubijeno, biva usvojeno direktno u faraonovu porodicu. Odrasta u raskoši, u palati, u sjeni piramida, kao princ, a ne kao rob – iako je krv koja je tekla u njemu pripadala robovima.

PRINČEV ŽIVOT SA TERETOM DUŠE

Mojsije je odrastao među egipatskom elitom. Imao je učitelje koji su ga uvodili u matematiku, astronomiju, pisanje hijeroglifa, vojnu obuku i državni protokol. Ali nešto u njemu nikada nije pripadalo tom svijetu. Neki tekstovi spominju da je znao ili barem slutio svoje porijeklo. Postoji ona tiha unutrašnja žica koja s vremena na vrijeme zasvira, pa čovjek osjeti da pripada nečemu što ne vidi.

Jednog dana, kada je već bio odrastao mladić snažnog karaktera, svjedočio je kako egipatski nadglednik brutalno tuče izraelskog roba. U Mojsiju se tada probudilo nešto duboko – borac, zaštitnik, čovjek koji ne može podnijeti nepravdu. U napadu bijesa i pravedničkog gnjeva ubio je Egipćanina i zakopao ga u pijesak.

Ali taj čin, iako rođen iz empatije, značio je kraj njegovog prinčevskog života. Faraon je saznao. Mojsije je postao bjegunac.

BJEGUNAC KOJI POSTAJE ČOBANIN

Napustio je Egipat i pobjegao u zemlju Midjan. Tamo se upoznao sa životom koji je bio suprotan dvorskoj raskoši. Postao je pastir, služio midjanskom svećeniku Jitru i oženio njegovu kćer Ciporu. Umjesto hladnih stubova od granita, njegovi su dani prolazili kraj toplih ognjišta i pustinjske tišine.

I možda je baš ta tišina omogućila da čuje nešto što glasniji svijet faraonskog dvora nikada ne bi dopustio.

GOREĆI GRM – SUSRET SA POZIVOM

Jednog dana, dok je vodio stado kroz pustinju, vidio je neobičan prizor – grm koji gori, a ne izgara. Približio se, vjerojatno najprije iz znatiželje, ali ono što je uslijedilo promijenilo je tok svjetske historije.

Bog mu se obratio iz plamena. Rekao mu je da je vrijeme da se vrati u Egipat i izvede svoj narod iz ropstva. U tom trenutku Mojsije nije bio heroj – bio je čovjek prepun sumnji. Rekao je da nije rječit, da nije snažan govornik, da ga niko neće slušati. Ali poziv koji dolazi iz božanske dimenzije ne ostavlja prostor za izgovor. Bog mu je dao znakove, obećanje i brata Arona kao pomoć.

Mojsije se uputio nazad u zemlju iz koje je pobjegao – ovaj put ne kao mladi buntovnik, nego kao izabrani vođa.

SUČELJAVANJE SA FARAONOM

Ono što slijedi postalo je jedan od najpoznatijih sukoba u religijskoj literaturi: Mojsije protiv faraona. Čovjek sa štapom protiv čovjeka sa vojskom, carstvom i bogatstvom. Ali Mojsije nije došao praznih ruku – donio je autoritet Onoga koji ga je poslao.

Faraon je odbijao svaki zahtjev da pusti Izraelce. I tada su se počele događati pošasti: voda pretvorena u krv, žabe, komarci, tamna noć, grad, skakavci, bolest… Svaka pošast bila je poruka sile koja nadilazi egipatske bogove.

Posljednja, najteža, bila je smrt prvorođenaca. Nakon toga, slomljen tugom i strahom, faraon je popustio.

Izraelci su napustili Egipat vođeni Mojsijem, ali faraon ih je u posljednjem trenutku pokušao vratiti. I tada se dogodio jedan od najpoznatijih trenutaka u svetim tekstovima – razdvajanje Crvenog mora. More se otvorilo pred Mojsijevim narodom, a zatvorilo nad faraonovom vojskom.

Mojsije je postao čovjek koji predvodi narod ne samo kroz more, nego kroz potpuno novi identitet – identitet slobode.

PUT KROZ PUSTINJU – IZGRADNJA NARODA

Ono što mnogi zaboravljaju jeste da oslobađanje Izraelaca nije bio kraj nego početak. Narod koji je generacijama bio rob morao je postati narod koji zna šta je odgovornost, zakon, moral i red. A najteži dio Mojsijevog života nije bila borba sa faraonom – nego borba sa sopstvenim narodom.

U pustinji su se ljudi žalili na hranu, na vodu, sumnjali, gubili vjeru, padali u idolopoklonstvo. Mojsije je bio njihov vođa, ali i njihov učitelj, njihov sudija, njihov posrednik između zemlje i neba.

Tu, na brdu Sinaj, Mojsije je primio Deset zapovijedi – temelj moralnog zakona koji i danas oblikuje civilizaciju. Dvije kamene ploče, uklesane božanskim riječima, bile su dokaz da sloboda bez zakona vodi u haos, a da zakon bez slobode vodi u ropstvo. Mojsije je trebao pronaći sredinu.

MOJSIJE KAO ZAKONODAVAC

Mojsije nije bio samo vođa koji je ljude vodio fizičkim putem – bio je zakonodavac koji ih je učio kako živjeti. Donio je:

• pravila o poštenju

• društvene propise

• zdravstvene i higijenske zakone

• ritualne i moralne smjernice

• sistem pravde i kazne

Njegov zakon je bio pokušaj da se u pustinji stvori mali, ali čvrst temelj buduće zajednice.

LIČNA BORBA I TERET MISIJE

Mojsije je često prikazivan kao figura gotovo nadljudske snage, ali tekstovi otkrivaju da je bio duboko ljudski. Mučio se sa teškim narodom, osjećao se usamljeno, ponekad je imao trenutke sumnje, straha i umora. Ali upravo ti trenuci daju njegovoj priči vjerodostojnost – on nije bio idealizirani lik, nego čovjek koji je stalno iznova pronalazio snagu.

Najbolniji detalj u njegovom životu bio je taj da, uprkos svemu što je učinio, nije smio ući u Obećanu zemlju. Vidio ju je samo iz daljine, sa brda Nebo. Prema tradiciji, Bog mu je dozvolio da pogleda horizont i vidi dom koji je čekao njegov narod – dom u koji on sam neće kročiti.

To je trenutak koji nosi ogromnu simboliku: najveći vođe često ne uživaju plodove svoje misije, ali ostavljaju temelje onima koji dolaze poslije.

SMRT I NASLIJEĐE

Mojsije je umro na brdu Nebo, daleko od Egipta iz kojeg je poveo narod, daleko od zemlje u koju ih je vodio. Njegov grob, prema predanju, nikada nije otkriven, kao da je sam život htio naglasiti da je on pripadao ne samo jednom narodu, nego cijeloj ljudskoj povijesti.

Njegovo naslijeđe:

• Deset zapovijedi

• izlazak iz Egipta

• moralni zakon

• ideja slobode kao božanskog prava

• slika vođe koji stoji između Boga i naroda

Mojsije je postao arhetip – prototip čovjeka koji se ne plaši stati ispred sile, koji diže glas u ime potlačenih, koji nosi teret većeg cilja.

I zato se njegovo ime pamti hiljadama godina.

MOJSIJE – ČOVJEK KOJI JE POVEZAO NEBO I ZEMLJU

U njemu vidimo sve: i slabost, i veličinu; i strah, i hrabrost; i sumnju, i vjeru. Njegova priča je neiscrpna jer govori o vječnim temama: borba protiv nepravde, snaga poziva, cijena vođstva, težina odgovornosti i vrijednost slobode.

Bez obzira posmatramo li ga kroz vjersku, historijsku ili književnu prizmu, Mojsije ostaje jedan od najutjecajnijih likova ikad zapisanih.