Ova priča nas vodi do jedne pustinje, gdje je jedan čovjek se našao sam. Usred pustinje. Jako je ožednio ali vode ni na vidiku. Odjednom je dojahao drugi čovjek koji mu je pokušao prodati kravatu. Zvuči suludo, šta će mu kravata usred pustinje. Pročitajte priču i nasmijte se, zanimljiva je ali i poučna. Nakon toga slijedi malo zanimljivosto o samim kravatama, otkud uopšte da postoji takav odijevni predmet i zašto se koristi.
–Nama je jako žao gospodine, ali bez kravate je zabranjen ulaz.
Kravata je jedan od onih predmeta koji naizgled djeluju jednostavno, gotovo beznačajno – komad tkanine vezan oko vrata – ali iza tog komada materijala krije se čitava istorija ratova, dvorskih intriga, modne revolucije, poslovnih ambicija i lične taštine. Ona je istovremeno simbol elegancije i discipline, znak pripadnosti i oružje suptilne komunikacije. Kravata nije samo modni detalj; ona je poruka.
Priča o kravati počinje u burnom sedamnaestom stoljeću, u vrijeme Tridesetogodišnjeg rata. Hrvatski vojnici koji su služili u Francuskoj nosili su oko vrata marame, vezane na poseban način. Te marame nisu bile puka dekoracija; imale su praktičnu funkciju, ali i identitetsku vrijednost. Francuzi su ih nazivali „cravates“, prema riječi „Croates“ – Hrvati. Taj naziv se zadržao, evoluirao i postao univerzalna oznaka za predmet koji će kasnije osvojiti cijeli svijet. Tako je kravata, zapravo, jedan od rijetkih modnih dodataka čiji korijeni jasno vode ka prostoru jugoistočne Evrope.
Ubrzo je francuski dvor, predvođen kraljem Louis XIV, prihvatio ovaj detalj kao simbol prestiža. Dvorski plemići počeli su nositi raskošne, čipkaste verzije kravata, izrađene od najfinijih materijala. U tom trenutku kravata prestaje biti vojnički detalj i postaje znak društvenog statusa. Ko je nosio bogatiju i raskošniju kravatu, jasno je poručivao da pripada višem sloju.
Tokom osamnaestog i devetnaestog stoljeća kravata se mijenja, prilagođava, pojednostavljuje. Industrijska revolucija donosi masovnu proizvodnju tekstila, a s njom i standardizaciju muške odjeće. U viktorijanskoj Engleskoj razvijaju se različiti stilovi vezivanja, a kravata postaje sastavni dio formalnog odijevanja. Pojavljuju se leptir-mašne, askot kravate i različiti čvorovi koji simbolizuju različite prilike.
Pravi procvat moderne kravate dešava se početkom dvadesetog stoljeća. Američki proizvođači počinju rezati tkaninu pod uglom, što omogućava kravati da bolje pada i da zadrži oblik. Pojavljuju se standardne dužine i širine. Kravata kakvu danas poznajemo – duga, sužena pri vrhu, sa širokim dijelom koji pada niz prsa – postaje globalni standard.
U dvadesetom stoljeću kravata dobija novu dimenziju: postaje simbol poslovnog svijeta. U bankama, osiguravajućim kućama, korporacijama i državnim institucijama, kravata je bila gotovo obavezna. Ona je signal ozbiljnosti, profesionalizma i pouzdanosti. Čovjek u odijelu i kravati djelovao je kompetentnije, autoritativnije. U mnogim kulturama i danas je tako.
Boje i uzorci kravate nose svoju simboliku. Crvena kravata često se povezuje s moći, energijom i odlučnošću. Plava sugeriše stabilnost i povjerenje. Zelena može simbolizovati ravnotežu i smirenost. Prugaste kravate imaju dugu tradiciju u britanskim školama i univerzitetima, gdje su označavale pripadnost određenim institucijama. Na taj način kravata postaje tihi jezik – bez riječi govori ko si, čemu težiš i kakvu poruku želiš poslati.
Čvor kravate je posebna umjetnost. Postoji više desetina načina vezivanja, ali najpoznatiji su jednostavni čvor, polu-Windsor i Windsor. Windsor čvor dobio je ime po Edward VIII, koji je kasnije postao vojvoda od Windsora. Iako ga on zapravo nije izmislio, njegova popularnost i stil doprinijeli su da se čvor poveže s njegovim imenom. Windsor čvor simbolizuje samopouzdanje i formalnost; širok je, simetričan i upadljiv.
Kravata je tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća doživjela i svoje buntovničke faze. Postajala je šira, šarenija, s psihodeličnim uzorcima. U osamdesetim godinama vraća se ozbiljnosti, često u kombinaciji s tamnim odijelima i korporativnom estetikom. Devedesete donose minimalistički pristup, dok savremeno doba dopušta više slobode – kravata više nije stroga obaveza, već izbor.
Zanimljivo je da su mnogi tehnološki giganti i start-up preduzetnici odbacili kravatu kao simbol starog, krutog sistema. U Silicijskoj dolini majice i duksevi zamijenili su odijela. Ipak, u mnogim državama i dalje je nezamislivo pojaviti se na važnom sastanku bez kravate. Ona je preživjela sve modne promjene, sve društvene revolucije, sve valove opuštenog odijevanja.
Psihološki efekat kravate je fascinantan. Istraživanja su pokazala da ljudi drugačije percipiraju osobu koja nosi kravatu. Ona djeluje organizovanije, ambicioznije, ozbiljnije. Čak i sam onaj koji je nosi može osjetiti promjenu u držanju i ponašanju. Kravata kao da nameće uspravno držanje, kontrolu pokreta, svjesnost o sopstvenom izgledu.
Postoje i kritike kravate. Neki je smatraju simbolom patrijarhalne strukture i rigidnih društvenih normi. Drugi je vide kao nepraktičan komad odjeće, posebno u toplim klimama. U medicinskim krugovima povremeno se raspravlja o higijeni kravata u bolnicama, jer se rijetko peru. Uprkos svemu, kravata opstaje.
Materijali od kojih se izrađuje variraju: svila je najprestižnija, ali koriste se i pamuk, vuna, lan, pa čak i sintetičke tkanine. Ručno rađene kravate, sa pažljivo obrađenim šavovima i kvalitetnom podstavom, mogu trajati godinama. Postoji i pravilo da se kravata nakon nošenja odmori, da bi zadržala oblik.
U nekim kulturama kravata je postala i dio nacionalnog identiteta. U Hrvatskoj se 18. oktobar obilježava kao Dan kravate, podsjećajući na njen istorijski korijen. Spomenici i instalacije posvećene kravati podsjećaju da je ovaj modni detalj mnogo više od komada tkanine.
Kravata je svjedok vremena. Nosili su je političari, umjetnici, bankari, studenti, mladoženje na dan vjenčanja. Bila je dio važnih govora, potpisivanja ugovora, istorijskih fotografija. Na mnogim ikonografskim snimcima dvadesetog stoljeća, upravo kravata daje završni ton ozbiljnosti.
Ona je most između formalnog i ličnog. Ispod kravate kuca srce čovjeka, sa svim njegovim sumnjama, ambicijama i nadama. Kravata može biti savršeno vezana, ali ruke koje su je vezale mogu drhtati. Može biti savršeno ispeglana, ali iza nje može stajati naporan rad, stres, odgovornost.
U savremenom svijetu, gdje se granice između formalnog i neformalnog brišu, kravata postaje izbor identiteta. Neko je nosi iz navike, neko iz poštovanja prema prilici, neko iz želje da ostavi utisak. Neko je vezuje svakog jutra bez razmišljanja, dok drugi pred ogledalom dugo bira boju i čvor.
Možda je upravo u toj jednostavnosti njena snaga. Komad tkanine, dugačak tek nešto više od metra, sposoban je da prenese poruku moći, elegancije, ozbiljnosti ili kreativnosti. Kravata je simbol reda u haosu svakodnevice, mala linija simetrije na prsima čovjeka koji pokušava ostaviti trag u svijetu.
I dok se moda mijenja, dok se društvene norme preispituju, kravata ostaje – tiha, ali postojana. Ona ne viče, ne blješti, ne dominira. Ali kad je pravilno odabrana i pažljivo vezana, ona govori više nego hiljadu riječi.
