Grašak ili grah? Vječito pitanje šta je bolje i ukusnije. Neki više vole grah, neki grašak a danas donosimo jednu anegdotu na ovu temu. Nakon toga malo više zanimljivosti o razlikama između graha i graška.
–Šta da radim, na kraju sam skuhala grah.
Grah i grašak – slične mahunarke s važnim razlikama
Grah i grašak spadaju među namirnice koje su već generacijama važan dio ljudske ishrane. Iako ih često svrstavamo u istu grupu i na prvi pogled imaju dosta zajedničkih osobina, između njih postoje značajne razlike. Razlikuju se po izgledu, okusu, načinu pripreme, nutritivnom sastavu, kulinarskoj upotrebi, ali i po tome kako se uzgajaju i u kojem obliku ih najčešće konzumiramo.
I grah i grašak pripadaju porodici mahunarki. Njihove biljke razvijaju mahune unutar kojih se nalaze sjemenke koje koristimo kao hranu. Upravo zbog toga imaju određene zajedničke karakteristike. Obje namirnice predstavljaju dobar izvor biljnih proteina, složenih ugljikohidrata, prehrambenih vlakana, vitamina i minerala. Međutim, njihov nutritivni profil nije potpuno isti.
Grah je zasitniji i bogatiji proteinima
Grah se najčešće konzumira kao zrela, osušena sjemenka koja se prije pripreme namače i kuha. Postoji veliki broj različitih vrsta graha – bijeli, crveni, crni, šareni i brojne druge sorte. Iako se njihov sastav donekle razlikuje, grah je generalno poznat kao veoma hranjiva i zasitna namirnica.
Posebno se ističe sadržajem biljnih proteina i prehrambenih vlakana. Zbog kombinacije proteina, vlakana i složenih ugljikohidrata, obrok koji sadrži grah može dugo održavati osjećaj sitosti. Upravo zbog toga grah može biti veoma koristan dio ishrane osoba koje žele smanjiti unos hrane ili jednostavno imati stabilnije i zasitnije obroke.
Grah prirodno sadrži veoma malo masti, dok istovremeno osigurava značajne količine minerala poput željeza, magnezija i kalija, kao i određenih vitamina B grupe. Posebno je značajan u vegetarijanskoj i veganskoj ishrani, gdje predstavlja jedan od važnijih biljnih izvora proteina.
Grašak je lakši i drugačijeg nutritivnog profila
Grašak se, za razliku od graha, veoma često jede mlad. Najpoznatiji je zeleni grašak, koji se može koristiti svjež, zamrznut ili konzerviran. Zbog toga je mekši, slađeg okusa i obično zahtijeva znatno kraću termičku obradu od suhog graha.
Mladi zeleni grašak sadrži dosta vode, pa je njegova energetska vrijednost po istoj količini uglavnom manja od vrijednosti kuhanog suhog graha. Ipak, u poređenju s mnogim drugim vrstama povrća, grašak sadrži relativno mnogo proteina.
Grašak je također izvor prehrambenih vlakana, vitamina C, vitamina K, folata i drugih mikronutrijenata. Budući da se mladi grašak konzumira prije nego što sjemenka potpuno sazrije i osuši se, njegov sastav i tekstura značajno se razlikuju od sastava suhog graha.
Razlika u okusu i pripremi
Jedna od najočiglednijih razlika između graha i graška jeste okus. Grašak ima blag i karakteristično slatkast okus, dok grah uglavnom ima neutralniji, zemljastiji i puniji okus. Zbog toga se ove dvije namirnice koriste na različite načine.
Grah se tradicionalno priprema u varivima, čorbama, salatama i različitim jelima s mesom ili povrćem. U balkanskoj kuhinji posebno su poznati grah sa suhim mesom, čorbe od graha i prebranac. Priprema suhog graha zahtijeva nešto više vremena jer ga je često potrebno prethodno namočiti, a zatim dovoljno dugo kuhati.
Grašak je znatno jednostavniji i brži za pripremu. Može se dodavati supama, riži, tjestenini, mesnim jelima i različitim mješavinama povrća. Zamrznuti grašak može biti spreman za nekoliko minuta, što ga čini praktičnom namirnicom za svakodnevnu ishranu.
Razlike u probavljivosti
Grah je poznat po tome što kod nekih ljudi može izazvati nadutost i stvaranje gasova. Razlog tome su određeni ugljikohidrati koje čovjekov probavni sistem ne može potpuno razgraditi u tankom crijevu. Oni dospijevaju u debelo crijevo, gdje ih fermentiraju crijevne bakterije, pri čemu nastaju gasovi.
Pravilno namakanje, bacanje vode u kojoj je grah bio namočen i dovoljno dugo kuhanje mogu pomoći da se ovaj problem donekle smanji.
Grašak također sadrži fermentabilne ugljikohidrate i vlakna, ali mnogim ljudima mladi grašak djeluje nešto lakše za probavu od većih količina suhog graha. Ipak, reakcija probavnog sistema zavisi od osobe, količine pojedene hrane i načina pripreme.
Grah ili grašak – šta je zdravije?
Teško je jednu od ove dvije namirnice jednostavno proglasiti zdravijom. Njihove prednosti su različite i najbolje ih je posmatrati kao namirnice koje se međusobno dopunjuju.
Ako je cilj obrok bogatiji biljnim proteinima, vlaknima i složenim ugljikohidratima koji pruža dugotrajan osjećaj sitosti, grah ima određenu prednost. Ako želimo lakšu, brže pripremljenu namirnicu koja se jednostavno može kombinovati s drugim povrćem i različitim jelima, grašak je odličan izbor.
Najveću korist zapravo donosi raznovrsna ishrana u kojoj ima mjesta za obje namirnice. Grah i grašak pružaju kvalitetne ugljikohidrate, biljne proteine, vlakna i različite mikronutrijente, a istovremeno imaju relativno malo masti.
Iako grah i grašak pripadaju istoj velikoj porodici mahunarki, nisu nutritivno niti kulinarski identične namirnice. Grah je najčešće zrelija i suša sjemenka, bogatija proteinima i veoma zasitna, dok se grašak uglavnom konzumira mlad, sadrži više vode i ima karakterističan slatkast okus.
Grah zahtijeva dužu pripremu i kod osjetljivih osoba češće može izazvati probavne tegobe, dok je grašak praktičniji za brzo pripremanje svakodnevnih obroka. Umjesto pitanja koji je od njih bolji, korisnije je posmatrati ih kao dvije vrijedne namirnice koje na različite načine mogu obogatiti ishranu.
Redovno uključivanje različitih mahunarki u jelovnik povećava raznovrsnost prehrane i predstavlja jednostavan način povećanja unosa biljnih proteina i prehrambenih vlakana. Upravo zato i grah i grašak zaslužuju svoje mjesto u uravnoteženoj ishrani.
