Običaji prve bračne noći su nekada bili poprilično ozbiljni i široko prihvaćeni. Na ovu temu imamo jednu šalu u kojoj su glavni akteri Crnogorac i njegova supruga. Nakon toga slijedi malo ozbiljniji osvrt na ovu temu.
-Muči ženo, to se tebi tako čini jer je soba velika.
Prva bračna noć u staroj Crnoj Gori – običaji koji su danas gotovo zaboravljeni
U staroj Crnoj Gori brak nije bio samo stvar dvoje ljudi. On je predstavljao povezivanje dvije porodice, a ponekad i dva bratstva, zbog čega je gotovo svaki trenutak svadbenog obreda imao određeno značenje. Posebno mjesto u narodnoj tradiciji zauzimala je prva bračna noć, o kojoj se u javnosti rijetko otvoreno govorilo, ali su oko nje postojala brojna pravila, očekivanja i vjerovanja.
U tradicionalnom društvu brak se posmatrao mnogo šire nego danas. Od mlade se očekivalo da se uklopi u muževljevu kuću i porodicu, dok je od mladoženje očekivano da preuzme odgovornost za domaćinstvo i buduću porodicu. Zbog toga prva bračna noć nije bila posmatrana samo kao privatni trenutak supružnika, već kao početak njihovog zajedničkog života.
Nakon svadbenih običaja i veselja, mladenci bi se povlačili u prostor koji im je bio namijenjen. U zavisnosti od kraja, vremena i društvenog položaja porodice, taj prostor mogao je biti posebna soba ili dio kuće koji je mladencima ustupljen. U skromnim seoskim domaćinstvima privatnost je često bila mnogo manja nego što je danas možemo zamisliti.
Posebno zanimljiv dio tradicije bila su vjerovanja koja su se odnosila na mladu. Od nje se očekivala čednost, skromnost i ponašanje koje je odgovaralo tadašnjim društvenim normama. Zbog toga su oko prve bračne noći nastale različite priče i običaji koji su se razlikovali od mjesta do mjesta. U nekim sredinama porodice su pridavale veliku pažnju tome kako je noć protekla, dok se u drugim o tome nije javno govorilo.
Postojala su i vjerovanja da određeni predmeti, boje ili postupci mogu donijeti sreću mladencima. Kao i kod mnogih drugih balkanskih naroda, vjerovalo se da početak bračnog života treba biti obilježen dobrim znakovima. Određene radnje koje su danas potpuno izgubile značenje nekada su predstavljale simbol želje za zdravljem, potomstvom, složnim životom i napretkom domaćinstva.
Važnu ulogu imale su i žene iz porodice, naročito starije i iskusnije žene. One su često bile čuvarice porodičnih običaja i prenosile su mlađim generacijama ono što su i same naučile od svojih majki i baka. Ipak, mnogo toga nikada nije zapisano. Prenosilo se usmenim putem, zbog čega se isti običaj mogao razlikovati čak i između dva susjedna sela.
U nekim krajevima postojala je i snažna simbolika jutra nakon prve bračne noći. Jutro je predstavljalo svojevrsni prijelaz: svadba je bila završena, a mlada i mladoženja sada su bili muž i žena. Ponekad su članovi porodice pokušavali različitim znakovima zaključiti kako je noć prošla, iako su takva očekivanja bila dio društvenih običaja, a ne nekakvog univerzalnog pravila.
Ono što je posebno važno jeste da se o ovim običajima ne može govoriti kao da su postojali jednako u cijeloj Crnoj Gori. Tradicija se mijenjala prema plemenu, kraju, vjeri, imovinskom statusu porodice i vremenu. Ono što je bilo uobičajeno u jednom crnogorskom kraju moglo je biti potpuno nepoznato nekoliko desetina kilometara dalje.
Tokom 20. vijeka mnogi od ovih običaja počeli su nestajati. Školovanje, urbanizacija, odlazak stanovništva iz sela, promjene u porodičnim odnosima i veća privatnost bračnog života postepeno su učinili da prva bračna noć izgubi nekadašnji javni i simbolički značaj.
Danas je teško zamisliti koliko je nekada brak bio povezan sa širom zajednicom. Savremeni par uglavnom sam odlučuje kako će izgledati početak njihovog bračnog života, dok su u tradicionalnoj Crnoj Gori porodica, rodbina i zajednica imali mnogo veći uticaj na gotovo svaki važan životni događaj.
Priče o prvoj bračnoj noći zato nisu zanimljive samo zbog samog običaja. One otkrivaju mnogo više o društvu koje je postojalo prije nas – o položaju žene, odnosu prema braku, važnosti porodice, želji za potomstvom i snažnom uticaju tradicije. Neke od tih navika danas djeluju neobično ili teško razumljivo, ali upravo kroz njih možemo vidjeti koliko se način života na Balkanu promijenio za samo nekoliko generacija.
Ono što je nekada predstavljalo početak novog porodičnog života danas je uglavnom potpuno privatna stvar supružnika. Ostala su samo sjećanja, porodične priče i poneki zapis starih običaja koji podsjećaju na vrijeme kada se gotovo svaki važan događaj u životu čovjeka odvijao pred očima šire zajednice.
