– Ništa novo, ono što je preteklo od juče, pa da ne propadne.
Uz bakice je uvijek šou. Međutim zaista stariji ljudi znaju jako često biti veoma teški, naročito kod doktora ili u apoteci. To je razlog zašto mnogi doktori zamrze svoj posao, upravo zbog bakica koje svakodnevno dolaze kod doktora i dosađuju. Naravno da je najbolji lijek protiv ovoga – smijeh i ništa drugo. A obzirom da smo se dotakli gljiva u vicu, sada ćemo malo detaljnije ispričati o gljivama.
GLJIVE – TIHI VLADARI ŠUMA, ZEMLJE I ČAK LJUDSKOG TIJELA
Na prvi pogled, gljive su skromne. Ni biljke, ni životinje, one rastu tiho, često u hladu, skriveno i bez pompe. Ipak, one su nevidljivi heroji ekosistema, drevni organizmi koji povezuju život ispod tla s onim iznad. Gljive nisu samo začin u kuhinji ili opasnost u šumi – one su biološki mostovi, prirodni ljekari, razlagači, ali i mistični entiteti o kojima ljudi pričaju još od prapovijesti.
ŠTA SU GLJIVE?
Gljive (lat. Fungi) čine posebno carstvo živih bića koje se ne može svrstati ni među biljke ni među životinje. One nemaju hlorofil, ne vrše fotosintezu, ne kreću se, ali ih odlikuje nevjerovatna složenost.
Njihovo tijelo sastoji se od:
-
Micelijuma – mreže finih niti (hifa) koje se šire pod zemljom, poput korijena.
-
Plodnog tijela – ono što mi vidimo iznad zemlje (klobuk, stručak), koje služi za razmnožavanje putem spora.
Upravo taj dio – plodonosno tijelo – je ono što ljudi beru, jedu ili se od njega, ponekad, otrovno razbole.
ULOŽENA U PRIRODU – GLJIVE KAO NOSIOCI RAVNOTEŽE
U šumama, livadama, pa čak i u pustinjama, gljive su nezaobilazan faktor života. Njihova najvažnija uloga je razgradnja organskog materijala – otpalog lišća, mrtvih stabala, pa čak i lešina. Bez gljiva, planeta bi bila zatrpana mrtvom materijom.
Simbiotske gljive (mikorizne gljive) ulaze u partnerstvo s biljkama. Njihove hife obavijaju korijen biljke i pomažu joj da apsorbuje vodu i minerale iz tla. Zauzvrat, biljka im daje šećere koje sama stvara fotosintezom. Ova simbioza je toliko snažna da više od 90% biljaka na Zemlji ne bi moglo opstati bez gljiva.
KLASIFIKACIJA I VRSTE
Postoji preko 3 miliona vrsta gljiva, a samo oko 10% njih je do sada naučno opisano. Gljive se dijele na nekoliko velikih grupa, ali za potrebe praktičnog razumijevanja, najčešće ih dijelimo po:
Jestive gljive
-
Vrganj (Boletus edulis) – kralj šume, mesnat, ukusan i cijenjen.
-
Lisičarka (Cantharellus cibarius) – narandžasto-žuta, mirisna, nježnog ukusa.
-
Sunčanica (Macrolepiota procera) – velika, bijela gljiva s karakterističnim klobukom.
-
Šampinjon (Agaricus bisporus) – najpoznatija uzgajana gljiva, prisutna u trgovinama širom svijeta.
Otrovne gljive
-
Muhara (Amanita muscaria) – crvena sa bijelim tačkama, halucinogena, ali i otrovna.
-
Zelena pupavka (Amanita phalloides) – smrtonosna, a izgleda bezazleno; odgovorna za većinu smrtnih slučajeva.
-
Lažna lisičarka – izgleda slično pravoj, ali može izazvati probavne tegobe.
-
Smeđa pečurka – često zamijenjena sa šampinjonom, a sadrži otrovne supstance.
Ljekovite gljive
-
Reiši (Ganoderma lucidum) – poznata kao “gljiva besmrtnosti”, koristi se u tradicionalnoj kineskoj medicini.
-
Šitake (Lentinula edodes) – jača imunitet, snižava holesterol.
-
Chaga, Cordyceps, Maitake – koriste se kao adaptogeni, protiv virusa, raka i upala.
OPASNOSTI – KAD GLJIVE UBIJAJU
Jedan pogrešan korak pri branju gljiva može imati kobne posljedice. Neke od najotrovnijih gljiva svijeta rastu baš u našim šumama. Poseban problem je sličnost jestivih i otrovnih vrsta.
Kako prepoznati otrovnu gljivu?
-
Nema univerzalnog pravila!
-
Boja, oblik i miris često nisu dovoljni.
-
Neke smrtonosne gljive izgledaju gotovo identično jestivim.
-
Jedini siguran način je poznavanje karakteristika i savjetovanje sa stručnjacima.
GLJIVE U KULINARSTVU – BOGATSTVO UKUSA I AROMA
Gljive su kulinarski dragulji. Njihova tekstura, sposobnost da upiju arome, ali i jedinstveni umami ukus, čine ih savršenim dodatkom u mnogim jelima.
-
Pohovane sunčanice, risotto sa vrganjima, krem supe od šampinjona, sosevi sa tartufima – to su samo neka od jela u kojima gljive dominiraju.
-
Tartufi, iako podzemne gljive, spadaju među najskuplje kulinarske delikatese svijeta.
-
Gljive su prirodni izvor proteina, vlakana, vitamina B, D, i odlična su zamjena za meso u veganskoj i vegetarijanskoj ishrani.
GLJIVE U MEDICINI – PRIRODNA FARMACIJA
Gljive su od davnina korištene u liječenju:
-
Penicilin, prvi antibiotik, potiče iz gljive Penicillium.
-
Moderni lijekovi protiv holesterola, raka, depresije, pa čak i transplantacije organa, temelje se na gljivičnim supstancama.
-
Neki psihoaktivni spojevi iz gljiva (psilocibin) danas se koriste u terapijama protiv teških depresija i PTSP-a (u kontroliranim uslovima i kliničkim okruženjima).
PSIHOAKTIVNE I RITUALNE GLJIVE – MISTIČNA STRANA PRIRODE
Neke gljive sadrže halucinogene supstance. Kroz istoriju su se koristile u ritualima, religijskim obredima i šamanskim praksama:
-
Psilocibinske gljive (tzv. “čarobne gljive”) izazivaju promjene percepcije, boja, zvuka i prostora.
-
Koristili su ih Asteci, Sibirci, domoroci Amazona.
-
Danas se ponovo istražuju u psihijatriji – kao terapija kod depresije i zavisnosti.
MITOVI O GLJIVAMA
Mit: Ako je gljiva pojedena od životinje, znači da je jestiva.
Istina: Životinje imaju drugačiju probavu – ono što ne šteti njima, može ubiti čovjeka.
Mit: Sve gljive koje tamne pri dodiru su otrovne.
Istina: Promjena boje nije siguran znak ni za šta.
Mit: Ako se kuha s lukom i luk pocrni – gljiva je otrovna.
Istina: Luk reaguje na metalne ione, ne na toksine iz gljiva.
PRAVILA ZA SIGURNO BRENJE GLJIVA
-
Beri samo gljive koje 100% prepoznaješ.
-
Ne oslanjaj se na aplikacije – slike nisu dovoljne.
-
Ne beri mlade gljive koje nisu otvorile klobuk – teško se identifikuju.
-
Ne miješaj različite vrste u jednoj korpi.
-
Gljive nikad ne jedi sirove.
-
Ako sumnjaš – ostavi je!
ZAKLJUČAK: GLJIVE – VIŠE OD HRANE
Gljive su fascinantni organizmi, tihe ali moćne, korisne, ali ponekad i smrtonosne. One povezuju svjetove – žive i mrtve, površinu i podzemlje, hranu i lijek, svakodnevicu i misticizam.
Nauka ih tek sada počinje u potpunosti razumijevati. Njihov potencijal u medicini, ekologiji i ishrani je ogroman – a njihova uloga u prirodi nenadoknadiva.
Ako u šetnji kroz šumu naiđeš na gljivu, sjeti se – možda gledaš u biće koje je na planeti duže od dinosaurusa, koje komunicira pod zemljom s drvećem i koje zna više o životu nego što mi možemo zamisliti.
