Danas ćemo malo pričati na temu zdravlja. Crijeva su jedan od najvažnijih organa u tijelu, tu se korisne stvari iz hrane odvajaju i uzimaju za potrebe našeg organizma a loše stvari putem crijeva idu napolje. Shodno tome, sam kvalitet vašeg života i pojava bolesti ovisi o tome kakve stvari dolaze u vaša crijema i kakve namirnice konzumirate. Više o tome u nastavku teksta.
Godinama unazad, jedna žena je neumorno tragala za istinom o zdravlju – ne u komercijalnim receptima i farmaceutskim formulama, već u zakonima prirode. Njeno ime je Marva Vagaršakovna Oganjan. Rođena u svijetu nauke, izrasla u istraživača, a oblikovana iskustvom dužim od četiri decenije, ova ruska biohemičarka i doktor prirodne medicine posvetila je svoj život ne samo proučavanju funkcija ljudskog organizma, već i pronalaženju suštine bolesti koje nas sve pogađaju.
Za razliku od mnogih koji svoja znanja čuvaju u akademskim hodnicima i laboratorijama, Marva je vjerovala da je znanje istinski vrijedno tek kada se dijeli. Zato je neumorno držala predavanja, pisala knjige i savjetovala hiljade ljudi, nadahnjujući ih da preispitaju svoje navike i povežu se s prirodom na dubljem nivou.
U središtu njenog učenja nije bio samo simptom – već uzrok. Šta dovodi do toga da organizam oboli? Zašto su današnje bolesti, poput karcinoma, povišenog pritiska, šećerne bolesti i alergija, postale tako učestale? Marva je tragala za odgovorima tamo gdje savremena medicina često ne gleda – u načinu života, u ishrani, u toksinima, u stresu i prekidu veze sa prirodom. Nazivala ih je „bolestima civilizacije“, vjerujući da je upravo ubrzan i neprirodan ritam savremenog čovjeka stvorio plodno tlo za njihovo širenje.
Za one koji su je slušali, njene riječi nisu bile samo teorija, već poziv na buđenje – da prepoznamo signale koje nam tijelo šalje i da ga, umjesto hemijskim koktelima, liječimo kroz post, prirodnu hranu, čišćenje organizma i miran um.
Danas, nasljeđe Marve Oganjan živi kroz brojne učenike, pristalice i zahvalne pojedince koji su, slijedeći njene metode, pronašli novi početak. Njena priča ostaje primjer kako se medicina može voditi srcem, razumom i dubokom vjerom u prirodu.
Marva Oganjan ne komplikuje stvari – ona vjeruje u jasnoću i jednostavna pravila kada je u pitanju zdravlje. Njeno učenje se ne zasniva na skupim terapijama, već na osnovnim životnim principima koje svako može usvojiti. Prema njenim riječima, tijelo i um funkcionišu kao jedno. Kad hranimo tijelo pravim gorivom, i misli postaju jasnije, raspoloženje stabilnije, a duh smireniji.
O hrani govori kao o osovini života. Ne postoji osoba koja svjesno želi bolest. Ljudi žele lakoću, energiju, zdravlje – i to je prirodno. Ali bolesti ne nastaju same od sebe – one su, kako kaže Marva, oblik nasilja nad sopstvenim tijelom. A najčešći oblik tog nasilja dolazi upravo kroz tanjir. Kada promijenimo ono što jedemo, mijenjamo čitav način na koji živimo – ne samo fizički, već i mentalno. Ishrana nije samo gorivo, već alat za ravnotežu čitavog bića.
U svojoj kritici savremene medicine, Marva je veoma direktna: ona tvrdi da savremeni medicinski sistem više nalikuje na vatrogasnu službu nego na istinsku pomoć. Umjesto da traži uzrok vatre, medicina se bavi gašenjem dima. Lijekovi ne liječe bolest – oni samo stišavaju ono što nas boli. Privremeno. Ali ono što je potisnuto, kad-tad se vrati.
„Simptomi ne nestaju trajno kada ih ućutkamo tabletom“, kaže ona. „Oni se samo zamaskiraju. I kada ponovo izbiju na površinu, mogu se javiti u još složenijem obliku.“
Kao primjer navodi sledeće: dijete koje u ranoj mladosti često ima bronhitise i upale pluća, u odraslom dobu može, bez dovođenja u vezu, razviti potpuno drugačiji oblik bolesti – recimo rak dojke. Veza između tih bolesti postoji, iako je konvencionalnoj medicini često nevidljiva. To je lanac transformacije koji organizam gradi godinama – ako se ne liječi uzrok, tijelo će nastaviti da šalje signale, sve jače i sve opasnije.
Marva upozorava da nijedna tegoba iz djetinjstva nije zaista prošla ako nije izliječena prirodnim putem i na dubljem nivou. Što je tada bilo ignorisano, kasnije će se vratiti u drugom obliku. Možda neće izgledati isto, možda će promijeniti ime, ali će i dalje biti glas tijela koje traži ravnotežu.
Zato njen pristup nije krpljenje simptoma, već dubinsko obnavljanje čovjeka – kroz prirodu, ishranu, post i razumijevanje poruka koje tijelo svakodnevno šalje. U njenoj filozofiji, zdravlje nije odsustvo simptoma, već sklad između čovjeka i prirodnog ritma života.
Sve bolesti počinju u utrobi – to nije metafora, već surova istina.
Ako pogledamo dublje u uzroke bolesti koje nas prate od malih nogu, postaje jasno da zdravlje nije samo odsustvo simptoma, već rezultat onoga što se svakodnevno dešava u našim crevima. Marva Oganjan podsjeća da još u detinjstvu ulazimo u zamku bolesti – ne samo prehlade i upale grla, već i tzv. „dečjih bolesti“ poput malih boginja, zauški i rubeole.
Zašto su te bolesti toliko prisutne kod djece, a rjeđe kod odraslih? Zato što dječiji organizam još uvijek nije naučio da se nosi sa nakupljenim toksinima. Njihova tijela su prepuna ostataka hrane, šećera, konzervanasa i toksina iz okoline – a sve to se taloži upravo tamo gdje imunitet počinje i završava: u crevima.
Stara mudrost prirodne medicine kaže: „Smrt stanuje u crevima.“ I premda zvuči zastrašujuće, ta rečenica je zasnovana na činjenicama. Kada bi ljudi samo znali koliko je važno redovno čišćenje probavnog sistema, mnoge bolesti bi bile izbjegnute, a život bi bio produžen – i fizički i mentalno. Jer ono što unosimo u tijelo postaje dio nas. Doslovno.
Hrana je ili lijek – ili tihi otrov.
Nažalost, način na koji se danas hranimo često je daleko od zdravog. Hrana koja se poslužuje u institucijama – vrtićima, bolnicama, školama, kasarnama – često je daleko od onoga što tijelu zaista treba. Marva to opisuje kao “kulturno odobreni napad na zdravlje”. Umjesto da mališani dobijaju obroke koji ih jačaju, hrane ih kuhanim konzervama, industrijskim ugljenim hidratima i prerađenim mastima. A onda se čudimo kada su već sa pet godina bolesni.
Pogledajte Švajcarsku, kaže Marva, gdje djeca u vrtićima dobijaju lagane, prirodne obroke – svježe voće, povrće, salate, biljne čajeve s medom. I znate šta? Zdravi su. Smireni. Otporni.
Ali kod nas – creva postaju skladište propadanja. Nisu samo puna nepotrebne hrane, već i ostataka koje organizam više ne može da izbaci: stare sluzi, fermentiranih masa, parazita u svim oblicima – od živih do raspadnutih. Taj toksični mulj sprječava normalno funkcionisanje organizma. Čak i kada unosimo kvalitetne namirnice, one ne mogu djelovati jer je put do ćelija blokiran.
Rješenje? Harmonija između tijela i hrane. Kada se biokemija našeg organizma uskladi sa biokemijom hrane koju jedemo – tada se dešava iscjeljenje. Tada tijelo počinje da se čisti, energija se vraća, um postaje bistar, a imunitet neprestano dežura.
Zato Marva ne propovijeda dijetu – ona uči filozofiji ishrane. Hrana nije samo kalorija. Ona je informacija. Poruka. Signal tijelu da gradi ili razgrađuje. Hrana nas može izliječiti, ali samo ako je pažljivo biramo, sa razumijevanjem i poštovanjem.
U suštini, najvažnija lekcija je jednostavna: što se dešava u crevima – ogleda se na licu, u energiji, u dugovječnosti i sposobnosti da živimo punim plućima. A ako to zaboravimo, neće nas napasti bolest iz vana. Napast ćemo sami sebe – zalogaj po zalogaj.
Ključne poruke Marve Oganjan ne tiču se samo tijela – one mijenjaju način na koji gledamo društvo, zdravlje i same sebe.
Prema njenim riječima, pravi imunitet ne počinje u apoteci, već u svijesti. Ako želimo da ostanemo zdravi, moramo prvo razumjeti kako okruženje u kojem živimo oblikuje naše navike, potrebe i slabosti.
„Bolest se ne rađa sama – rađa je društvo koje proizvodi otrove, a zatim glumi da ih liječi“, ističe Marva. Alkohol, zavisnosti, prejedanje – sve su to produkti sredine koja nas istovremeno gura u bolest i nudi “lijekove” za nju. To je, kako kaže, tragična ironija savremenog života: stvaramo problem, pa se pravimo heroji kad pokušamo da ga riješimo.
Kada je riječ o zdravlju organizma, naročito o prisustvu parazita, Marva je vrlo konkretna.
Ne vjeruje u hemijske tablete i sintetičke preparate. Umjesto toga, poziva na povratak prirodi. Jedan od najučinkovitijih načina da se tijelo očisti od nepoželjnih „stanara“ jeste promjena hemijskog sastava našeg unutrašnjeg okruženja. Paraziti, kaže, ne mogu da prežive u alkalnoj sredini – zato je cilj povećati pH vrijednost tijela.
Kako se to postiže?
Vrlo jednostavno, ali zahtijeva odlučnost:
-
Umjesto industrijske hrane, jedite ono što raste iz zemlje: sirovo voće i povrće.
-
Zaboravite na bijelo brašno, tjestenine, šećere i sve ono što stvara kiselu sredinu – to je raj za parazite.
-
Jedan od najmoćnijih alata za čišćenje organizma jeste – post. Kroz post, tijelo konačno dobije priliku da se odmori od probave i okrene samoisceljenju.
Marva posebno naglašava upotrebu biljnih pripravaka u tom procesu. Prirodni saveznici organizma su, po njenom mišljenju, med, limunov sok i aromatično začinsko bilje – sve to zajedno stvara antibakterijsko, antiparazitsko i pročišćavajuće djelovanje.
Zaključak je jednostavan, ali dubok:
Ako želimo biti istinski zdravi, moramo najprije prestati da budemo saučesnici u sopstvenom trovanju. Moramo preuzeti odgovornost – ne samo za ono što stavljamo u tanjir, već i za ono što prihvatamo kao „normalno“ iz svoje okoline.
Tijelo zna kako da se izliječi. Treba mu samo dozvoliti.
CRIJEVA – TIHI MOZAK TIJELA I KLJUČ ZDRAVLJA
Crijeva – dugačka, zamršena i naizgled jednostavna cijev unutar ljudskog tijela – predstavljaju jedno od najvažnijih i najpotcjenjenijih čuda ljudske biologije. Premda često zanemarena u svakodnevnim razgovorima o zdravlju, crijeva nisu samo „mjesto gdje hrana prolazi“. Ona su mozak u trbuhu. Dirigent imunološkog orkestra. Centar emocija, detoksikacije i energije. I ako tijelo zamislimo kao kraljevstvo, crijeva su sigurno njegov trpezarijski dvor, laboratorija, odbrambena tvrđava i kanal komunikacije sa svijetom.
GRAĐA LJUDSKIH CRIJEVA – DUŽINA, SLOJEVI, STRUKTURA
Crijeva se dijele na dva glavna dijela: tanko crijevo i debelo crijevo, zajedno dugačka oko 7 do 8 metara kod odrasle osobe.
1. TANKO CRIJEVO
Dugačko oko 6 metara, tanko crijevo je mjesto gdje se odvija najvažniji dio probave i apsorpcije hranljivih materija. Sastoji se iz tri dijela:
-
Duodenum (dvanaestopalačno crijevo) – prvi dio gdje se miješa sadržaj iz želuca s enzimima gušterače i žuči.
-
Jejunum – srednji dio u kojem se dešava većina apsorpcije nutrijenata.
-
Ileum – zadnji dio, gdje se apsorbuju vitamini (posebno B12), žučne soli i ostatak hranljivih tvari.
Unutrašnja površina tankog crijeva je nevjerovatno naborana i prekrivena sa milionima resica i mikrovila, što stvara površinu od oko 250 m² – gotovo kao tenisko igralište!
2. DEBELO CRIJEVO
Dugačko oko 1,5 metar, debelo crijevo je zadnja stanica prije izbacivanja otpada. Njegova funkcija je:
-
apsorpcija vode i elektrolita
-
formiranje i eliminacija stolice
-
dom mikrobioma – milijardi bakterija
Debelo crijevo se sastoji od: cekuma, kolona (uzlaznog, poprečnog, silaznog i sigmoidnog), rektuma i anusa.
U CRIJEVIMA SE KRIJE VIŠE NEGO ŠTO MISLITE – FUNKCIJE I VAŽNOST
1. DIGESTIVNA MOĆ
Svaka banana, svaki sendvič, svaki gutljaj čaja – sve to mora proći kroz strogo regulisan crijevni proces gdje se hrana razlaže na najmanje čestice: glukozu, aminokiseline, masne kiseline, vitamine i minerale. Ove čestice se zatim apsorbuju i krv prenosi dalje – do svakog mišića, svake moždane ćelije.
2. IMUNOLOŠKI CENTAR
Čak 70% ćelija imunog sistema nalazi se u crijevima. Tu se nalaze tzv. Peyerove ploče, specijalizovani limfoidni čvorovi koji “patroliraju” sve što prolazi kroz probavni trakt. Crijeva uče tijelo šta je opasnost, a šta je prijatelj.
3. DOM MIKROBIOMA
U crijevima živi nevjerovatnih 100 triliona mikroorganizama – to je više nego što imamo ćelija u tijelu. Ova zajednica bakterija, virusa, gljivica i arheja čini tzv. crijevni mikrobiom. On:
-
pomaže u varenju hrane
-
štiti od patogena
-
proizvodi vitamine poput K2 i B12
-
proizvodi neurotransmitere poput serotonina i dopamina
4. EMOCIJE I MOZAK U TRBUHU
Crijeva su toliko povezana s mozgom da ih naučnici nazivaju drugi mozak. Crijeva i mozak komuniciraju putem vagus nerva. Čak 90% serotonina, hormona sreće, proizvodi se u crijevima. Kada mikrobiom nije zdrav, može doći do anksioznosti, depresije i problema sa fokusom.
ŠTA UBIJA CRIJEVA? – SAVREMENI STIL ŽIVOTA
Nažalost, današnji način života nemilosrdno razara crijeva. Evo šta najviše šteti:
-
Brza hrana i industrijski prerađeni proizvodi
-
Previše šećera i rafinisanih ugljikohidrata
-
Antibiotici bez kontrole – ubijaju i dobre bakterije
-
Hronični stres – slabi varenje i stvara upalu
-
Nedostatak sna – utiče na regeneraciju crijevne flore
-
Sjedenje i manjak kretanja – usporava peristaltiku
Crijeva ne vole kemikalije, konzervanse, prebrz život i lošu hranu. Vole mir, kretanje, vlakna i biljni svijet.
ZNAKOVI DA SU CRIJEVA U NEVOLJI
Problemi s crijevima ne moraju uvijek da znače proljev ili zatvor. Mnogo suptilnijih simptoma ukazuje da crijeva pate:
-
nadimanje, gasovi, težina u stomaku
-
akne, kožni osipi, ekcemi
-
umor, nesanica
-
slaba koncentracija, „magla u glavi“
-
česte prehlade i infekcije
-
alergije i autoimune bolesti
KAKO OČUVATI I OBNOVITI CRIJEVA? – PRAKTIČNI SAVJETI
-
JEDITE VLAKNA – Povrće, voće, integralne žitarice, mahunarke.
-
FERMENTISANA HRANA – Kiseli kupus, kefir, kimchi, miso.
-
POST I ODMOR ZA SISTEM – Povremeni post pomaže crijevima da se odmore.
-
IZBJEGAVAJTE OTROVE – Smanjite pesticide, aditive, alkohol, cigarete.
-
PUNO VODE – Hidratacija je ključna za rad crijeva.
-
FIZIČKA AKTIVNOST – Šetnja, joga, čučnjevi – sve što pokreće stomak.
-
MIRAN UM – Meditacija i disanje pomažu regulaciji živčanog sistema i varenja.
-
PROBIOTICI I PREBIOTICI – Dodaci koji hrane dobre bakterije.
DUHOVNA DIMENZIJA CRIJEVA
Mnogi stari narodi vjerovali su da crijeva nisu samo organ – već sjedište instinkta i unutrašnje istine. Intuicija, ono “osjećam u stomaku”, nije slučajna fraza. Kada su crijeva u ravnoteži, i um jasnije razmišlja. Kada su zatrpana, i misli postaju maglovite.
KO ZAVLADA CRIJEVIMA, VLADA SVOJIM ŽIVOTOM
Možda to ne izgleda očigledno, ali prava revolucija zdravlja počinje u stomaku. U trenutku kada prestanemo da zatrpavamo svoja crijeva otrovom i počnemo da ih hranimo životom – tada tijelo prestaje da se razboljeva, a um se oslobađa magle.
U crijevima se krije više mudrosti nego što mislimo.
Zato slušajmo svoj stomak. Nije bez razloga onaj osjećaj u trbuhu često u pravu.
