Sve češći je trend putovanja u neka egzotična mjesta, čak i ona gdje vlada surova hladnoća. Takvo jedno mjesto je posjetio putnik i vloger iz Srbije a evo kakva su iskustva. U pitanju je mjesto Ojmjakon koje se nalazi u srcu Sibira. Tu vlada hladnoća od koje puca srce. Evo kako je on prenio svoja iskustva.

Putovanje u Ojmjakon: Avantura Ivana Beserovca

U srcu Sibira, na krajnjem sjeveru Rusije, leži Ojmjakon, malo selo koje je steklo svjetsku slavu kao najhladnije naseljeno mjesto na planeti. Smješten u regiji Jakutija, ovaj zabačeni kutak svijeta privlači pažnju avanturista i zaljubljenika u ekstremne uvjete.

Beograđanin Ivan Beserovac, bankar po struci, pronašao je svoj novi put u životu upravo u ovom surovom, ali fascinantnom mjestu.

Za Ivana, dolazak u Ojmjakon nije bio samo fizičko putovanje, već i simboličan prelazak iz svijeta svakodnevne rutine u svijet nepoznatog i izazovnog. Kao prvi Srbin koji je stupio nogom na ovo zaleđeno tlo, Ivan je prešao put dug hiljadama kilometara, vođen željom za avanturom i otkrivanjem dalekih predjela.

Njegova priča nije samo priča o putovanju, već i o ličnoj transformaciji, o tome kako su ga svi ti ekstremni uvjeti oblikovali i obogatili kao osobu.

Karijera i preokret

Pandemija COVID-19 donijela je mnoge izazove, ali i prilike za promjenu. Ivan, koji je do tada radio u ugostiteljstvu i putovao svijetom, iskoristio je ovu globalnu krizu da preispita svoj životni put. Bio je to trenutak kada je odlučio da svoje djetinje snove pretvori u stvarnost.

Sjećanja na emisije Jovana Memedovića, koji je istraživao najudaljenije kutke svijeta, inspirisale su ga da krene sopstvenim putem, istražujući mesta daleko od turističkih ruta.

Povratak korijenima avanturizma i otkrivanja novih horizonata postali su njegova nova životna misija. Posao koji je nekada bio stabilan, sada je zamijenjen željom za istraživanjem i dokumentovanjem nepoznatih svjetova. Ivanova priča pokazuje kako se karijera može preokrenuti, i kako nepovoljni vanjski uvjeti mogu otvoriti vrata novim mogućnostima.

Izazovi putovanja

Putovanje u Ojmjakon je podvig sam po sebi. Ruta uključuje prelazak zaleđene rijeke Lene i stotine kilometara prekrivenih snijegom i ledom. Ivan je iz Beograda krenuo u Moskovsku avanturu, zatim je letio do Jakutije, odakle je započeo svoju završnu etapu prema Ojmjakonu.

Put koji vodi do ovog ledenog sela pun je izazova i prepreka, a ekstremne vremenske prilike predstavljaju dodatni test izdržljivosti.

Ivanu su promrzline, nespavanje i borba s ekstremnim hladnoćama postali svakodnevica. Međutim, osjećaj postignuća i činjenica da je postao jedan od rijetkih koji su kročili na ovo mjesto nadmašili su sve prepreke. Njegova priča nije samo dokaz ljudske izdržljivosti, već i primjer kako strast za putovanjima može prevazići sve barijere.

Život u ekstremnim uvjetima

Ojmjakon nije samo hladno mjesto, već i mjesto gdje život dobija potpuno drugačije značenje. Na temperaturi od -55°C, kako Ivan svjedoči, čak i najjednostavnije aktivnosti postaju pravi izazov. “Najduže što sam uspio ostati vani bilo je sat vremena, uz svu opremu i toplu odjeću,” prisjeća se Ivan.

Svakodnevni zadaci, poput odlaska do prodavnice ili korištenja toaleta, postaju avanture same po sebi.

Lokalno stanovništvo, koje se bavi stočarstvom, lovom i ribolovom, fasciniralo je Ivana svojom prilagodljivošću i sposobnošću da opstane u tako surovim uvjetima. Njihov svakodnevni život odvija se u skladu s prirodom, a njihove priče i iskustva postali su dragocjen dio Ivanovog putovanja.

Kulturne i gastronomske razlike

Putovanje u Ojmjakon nije samo fizički izazov, već i kulturno putovanje. U Jakutsku, gdje također vladaju ekstremne hladnoće, Ivan je posjetio ledenu pijacu, gdje se prodaju smrznuti mesni proizvodi. Fasciniran je bio ljudima koji stoje cijeli dan na zimi, nudeći svoje proizvode.

Isprobao je lokalne specijalitete poput smrznute ribe i konjetine, što je za njega bilo novo i uzbudljivo iskustvo.

Iako su mu neki okusi bili neobični, iskustva s lokalnim specijalitetima ostala su nezaboravna. Ivanova priča o kulturnim razlikama pokazuje kako putovanja obogaćuju živote, otkrivajući nove svjetove i nove okuse koji čine svijet raznolikim i fascinantnim mjestom.

Inspiracija i budući planovi

Ivana Beserovca avantura u Ojmjakonu ostavila je neprocjenjiv trag na njegovom životu. Njegovo putovanje nije samo priča o osobnom trijumfu, već i inspiracija za sve one koji žele istražiti svijet izvan uobičajenih puteva. Njegov put pokazuje kako čak i najudaljeniji i najizazovniji predjeli mogu postati izvor inspiracije i promjene.

Sa željom da nastavi istraživati nepoznate krajeve, Ivan planira daljnje ekspedicije. Njegova avantura u Ojmjakonu samo je početak putovanja kroz koje će otkrivati nove svjetove i dijeliti svoju strast prema putovanjima s drugima.

Ova iskustva su dokaz kako granice postoje samo u našim mislima i kako svijet nudi beskrajne mogućnosti za one koji se usude sanjati i kročiti u nepoznato.

Vremenske prilike u Ojmjakonu

Zime u Ojmjakonu počinju početkom oktobra i traju sve do kraja aprila, pa čak i maja. To je više od sedam mjeseci konstantne zime, u kojoj dani znaju biti kratki, hladni i tihi, a sunce se rijetko probija kroz guste, modre oblake. U najhladnijim danima:

  • Dah se smrzava u trenutku kada izađe iz usta.

  • Treba nekoliko sekundi da se mokra trepavica pretvori u male ledene iglice.

  • Automobili se nikada ne gase, jer bi se motor ledio do te mjere da ga više ne biste mogli pokrenuti bez dugotrajnog zagrijavanja.

  • Sva voda koja je vani – u kanti, u čaši, čak i u neoprezno ostavljenoj posudi – pretvara se u led gotovo trenutno.

Atmosfera je u zimskim mjesecima toliko surova da se i zvuk ponaša drugačije: tiši je, prigušen, kao da se gubi u ledenim kristalima zraka. Noći mogu biti duge, maglovite i sablasno mirne, a zrak izuzetno suh i oštar.

Ljeti, ipak, Ojmjakon izgleda kao druga planeta. Temperature mogu skočiti i do +20°C, pa čak i +30°C u ponekim godinama. Zbog toga ga nazivaju i zemljom ekstrema, jer je rijetko gdje amplituda između najviše i najniže temperature toliko dramatična.

Život u najhladnijem naselju na svijetu

Ojmjakon je test izdržljivosti – ali i dokaz ljudske sposobnosti da se prilagodi gotovo svemu. Stanovnici žive jednostavno, ali organizovano, po pravilima koja su oblikovala generacije.

1. Hrana i svakodnevica

Tradicionalna ishrana se uglavnom oslanja na meso i masti, jer je uzgoj povrća gotovo nemoguć. Najčešće se jede:

  • meso sobova,

  • konjsko meso,

  • riba koja se jede i smrznuta (stroganina),

  • supe i čorbe bogate masnoćama.

Ovo je nužno da bi tijelo održalo toplotu u ekstremnim uslovima.

Voda se mora stalno zagrijavati, jer u Ojmjakonu ništa ne ostaje dugo tečno. Ljudi se kreću brzo, fokusirano, i nikad ne stoje vani duže nego što moraju. Odjeća je slojevita, često od prirodnog krzna koje godinama čuva toplinu bolje nego moderna sintetička vlakna.

2. Kuće i grijanje

Kuće su niske, čvrste, i većina njih koristi peći na drva ili ugalj. Cijevi za vodu uglavnom su položene iznad zemlje – jer bi podzemne jednostavno smrznule i pukle. Mnogi stanovnici još uvijek koriste vanjske WC-e jer održavanje vodovoda u takvoj klimi predstavlja gotovo nemoguću misiju.

3. Škola i djeca

U Ojmjakonu postoji pravilo: škola se otkazuje samo ako temperatura padne ispod –52°C. Sve iznad toga – smatra se normalnim zimskim danom. Djeca odrastaju snažna, prilagodljiva i bez straha od hladnoće, jer je ona jednostavno sastavni dio života.

4. Saobraćaj i komunikacija

Automobili se drže u grijanim garažama ili rade cijeli dan bez gašenja. Dijagnostika kvarova je otežana jer se plastika i metal u hladnoći raspadaju. Gume postaju tvrde, ulje se pretvara u pastu, a akumulatori traju višestruko kraće.

Zanimljivo je da je Ojmjakon nekada bio važna tačka za stočare i putnike, zahvaljujući obližnjem izvoru koji zimi ne mrzne – otuda i ime mjesta.

5. Psihološki aspekt života u ekstremu

Život u ovakvim uslovima oblikuje poseban mentalitet. Stanovnici Ojmjakona su:

  • nevjerovatno izdržljivi,

  • navikli na samoću i tišinu,

  • povezani jedni s drugima jače nego u običnim zajednicama,

  • ponosni na svoj kraj i izolovanost.

Surovost okoline nauči čovjeka da cijeni toplinu, jednostavnost, ljude oko sebe – i svaki dan kada sunce uspije izbiti kroz hladne oblake.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by Iv Beserovac (@nomaddna)