Mnogi ljudi maštaju o ovakvom potezu ali nemaju hrabrosti da ga sprovedu u djelo. Ovaj Britanac je bio jake volje i napravio sebi samoodrživu kuću, odnosno gotovo pa potpuno samoodrživu. Sve to po veoma maloj cijeni. Pišemo vam više o ovoj temi.
Život van sistema: Potpuno samoodrživi dom u srcu Britanije
U srcu zelenih britanskih polja, skrivena od očiju javnosti, nalazi se neobična kuća čija priča fascinira mnoge. Ova kuća, izgrađena vlastitim rukama jedne porodice, simbol je želje za slobodom od modernog društva i njegovih pritisaka.
View this post on Instagram
Porodica koja ovdje živi odlučila je da prekine veze sa savremenim sistemom i vodi život koji je u potpunosti samoodrživ – bez računa, kredita i svakodnevnih stresova.
Njihov dom, koji je koštao oko 14.000 eura, zajedno sa zemljištem od 77.000 eura, pravi je primjer kako se može živjeti drugačije, uz mnogo niže troškove nego što je to uobičajeno u današnjim društvima.
Porodica je privukla pažnju preko pola miliona ljudi širom svijeta svojom zanimljivom pričom, koja se brzo proširila internetom. Osnivač ovog projekta, otac porodice, umoran od stalnih troškova i stalnog rasta računa, odlučio je da okrene leđa tradicionalnom načinu života.
Danas živeći na imanju od 17 hektara u Velikoj Britaniji, on više ne plaća ni hranu, ni vodu, ni struju. “Kupio sam polje umjesto kuće,” poručio je svojim pratiocima, naglašavajući kako sada zavisi isključivo od sebe i vlastitog rada.
View this post on Instagram
Uzgoj svinja i iznajmljivanje zemlje glavni su izvori prihoda za ovu porodicu. Oni uzgajaju svinje i prodaju meso, a također iznajmljuju dijelove svoje zemlje ljudima koji žele uzgajati životinje ili posaditi biljke, što je na urbanim parcelama često nemoguće. Za grijanje koriste inovativan pristup – kocke od konjskog izmeta.
Ovaj nesvakidašnji izvor toplote nastaje kada se konjski izmet stavlja u industrijsku presu, čime se dobivaju kompaktne kocke koje se suše i koriste kao gorivo. Dodavanje taloga kafe ne samo da smanjuje neugodan miris, već i produžava vrijeme gorenja.
Solarni paneli i bunar dodatno doprinose samoodrživosti ove porodice. Solarni paneli osiguravaju energiju tokom većeg dijela godine, a voda iz bunara omogućava konstantnu opskrbu. Vlasnik imanja naglašava kako generator koristi samo u najnepovoljnijim vremenskim uvjetima, što mu omogućava da minimalno troši gorivo.
Hemijski sastav zemljišta i klimatski uvjeti omogućavaju im uzgoj različitih kultura, uključujući kukuruz i divlje voće, što dodatno obogaćuje njihovu prehranu i smanjuje ovisnost o vanjskim izvorima hrane.
Motivacija za ovakav način života bila je želja za bijegom od pritisaka modernog društva. “Pobegao sam od najgorih delova društva,” kaže vlasnik, dodajući kako sada ne mora trošiti novac na stvari koje mu nisu potrebne.
View this post on Instagram
Dok su mnogi oduševljeni njegovim načinom života, neki ukazuju na izazove s kojima se suočavaju ljudi koji nemaju početni kapital za ovakvu avanturu. Ipak, priča ove porodice inspiracija je mnogima koji teže jednostavnijem i smislenijem načinu života.
Uz sve prednosti i izazove, ovaj projekt samoodrživosti pokazuje kako se može živjeti slobodno i u harmoniji s prirodom. Porodica je stvorila prostor gdje presudnu ulogu igra priroda, a ne potrošačka kultura. Ovakav stil života nudi alternativu i potiče promišljanje o našem odnosu prema resursima i okolišu.
Dok se svijet suočava s brojnim ekološkim i ekonomskim izazovima, ovakve priče podsjećaju nas na važnost održivosti i jednostavnosti u svakodnevnom životu.
Pored osnovnih potreba, ova porodica također se bavi sve popularnijim trendom permakulture. Permakultura se fokusira na stvaranje održivih i samoodrživih ekosistema koji oponašaju prirodne procese. Uključujući elemente poput vrta sa začinskim biljem, voćnjaka i malih ribnjaka, oni uspijevaju maksimizirati produktivnost svog zemljišta.
Na ovaj način, svaki dio imanja doprinosi ukupnom ekosistemu, čime se smanjuje potreba za vanjskim resursima.
View this post on Instagram
Jedan od bitnih aspekata njihovog načina života je i edukacija. Porodica redovno organizira radionice i seminare za one koji su zainteresirani za prelazak na sličan stil života. Tokom ovih događaja, posjetitelji imaju priliku naučiti osnovne tehnike uzgoja hrane, izgradnje ekoloških kuća, pa čak i izrade prirodnih proizvoda za domaćinstvo.
Na taj način, oni ne samo da promoviraju svoja uvjerenja, nego i pomažu drugima da pronađu svoj put ka održivosti.
Ovaj način života, iako nije za svakoga, pokazuje da je moguće živjeti u skladu s prirodom i u potpunosti se osloniti na vlastite resurse. Dok tehnološki napredak donosi mnoge pogodnosti, priča ove porodice podsjeća nas na važnost jednostavnosti i bliskosti s prirodom.
U svijetu koji se sve više okreće potrošačkom društvu, ovakvi primjeri pružaju dragocjena saznanja o alternativnim načinima života i inspiraciju za promjenu.
Napraviti samoodrživi dom zvuči jednostavno i privlačno, ali u stvarnosti je to jedan od najzahtjevnijih građevinskih i životnih projekata koje čovjek može preuzeti. Ideja o kući koja sama proizvodi struju, skuplja vodu, troši minimalno energije i pruža nezavisnost izgleda kao put ka slobodi. Međutim, kada se krene u realizaciju, postaje jasno da se iza te jednostavne slike krije mnogo složenosti, planiranja i ulaganja.
Najveća teškoća javlja se odmah na početku, kada se otkrije koliko je potrebno razumjeti različitih oblasti. Samoodrživi dom nije samo objekat sa solarnim panelima. To je čitav sistem u kojem se isprepliću arhitektura pasivne gradnje, energetska efikasnost, ventilacija, izolacija, sistemi za vodu, upravljanje otpadom i uzgoj hrane ako se želi potpuna autonomija. Sve to zahtijeva ne samo novac, nego i temeljito učenje i savjetovanje s ljudima koji su u tome godinama.
Finansijski izazovi posebno iznenade većinu. Iako takav dom dugoročno može smanjiti troškove, početna ulaganja su izuzetno visoka. Kvalitetni solarni paneli, baterije velikog kapaciteta, vrhunska izolacija, sistemi za sakupljanje i filtriranje kišnice, posebni prozori
View this post on Instagram
i prirodni ekološki materijali – sve to košta daleko više nego standardna gradnja. Mnogi u toj fazi shvate da se samoodrživ dom ne gradi zbog uštede u kratkom roku, nego zbog želje za nezavisnošću i kvalitetnijim načinom života.
Kada se jednom sve izgradi, posao tu ne prestaje. Takav dom zahtijeva stalno održavanje i pažnju. Solarne panele treba povremeno čistiti, baterije nadzirati, sistemi za vodu moraju biti uvijek ispravni, filtri čisti, a vrt ili plastenik, ako postoji, traži svakodnevni rad. Kompostni sistemi za otpad zahtijevaju disciplinu, posebno ako se želi da sve funkcioniše bez neprijatnih mirisa i problema. Ukratko, samoodrživ dom nije objekat koji radi potpuno sam – on zahtijeva vlasnika koji je spreman da se uključi i brine o svakom njegovom segmentu.
Psihološki dio je takođe izazovan. Navikli smo da imamo beskonačnu struju, neograničenu toplu vodu i obilje komfora. U samoodrživom domu toga nema u istoj mjeri. Zimi se mora paziti na potrošnju električne energije, kišnica se mora štedjeti, a toplota u kući često zavisi od toga koliko je energije proizvedeno tokom dana. To nije problem za one koji vole jednostavniji život, ali za ljude koji su navikli na moderan komfor, to može biti veliki šok.
Dodatni problem predstavlja birokratija. Iako se mnogi nadaju da će samoodrživi dom značiti manje kontakta sa sistemom, realnost je suprotna. Dozvole za solarnu elektranu, bunar, septički ili kompostni sistem, građevinske standarde i energetske certifikate – sve to zahtijeva niz procedura i papira. Ponekad je birokratija teža od same gradnje.
Na kraju, izgradnja samoodrživog doma moguća je i ostvariva, ali samo uz realna očekivanja. To je životni projekat koji zahtijeva posvećenost, strpljenje i spremnost na promjene u navikama. Kada se sve to ukalkuliše, samoodrživi dom postaje mnogo više od kuće – postaje način života, odgovornost prema sebi i prirodi, ali i poseban oblik slobode koji se ne dobija lako, nego se zaslužuje radom i upornošću.
