Mira Furlan pomjerala je granice domaćeg filma: Uloge o kojima se govorilo decenijama kasnije
Postoje glumačke karijere koje publika pamti prvenstveno po popularnim filmovima, a postoje i one koje ostanu zabilježene zato što su u određenom trenutku pomjerile granice onoga što se smatralo prihvatljivim na filmu. Mira Furlan pripadala je ovoj drugoj grupi. Nije zazirala od zahtjevnih, emotivno komplikovanih i za svoje vrijeme veoma smjelih uloga, zbog čega su pojedina njena ostvarenja izazivala veliku pažnju javnosti.
Posebno su se izdvajale uloge u kojima je ženska intima predstavljana mnogo otvorenije nego što je tadašnja publika bila naviknuta gledati. Međutim, sama glumica kasnije je o takvim scenama govorila mnogo kompleksnije nego što bi se moglo zaključiti samo na osnovu njihove medijske atraktivnosti.
Za nju pitanje nije bilo samo koliko je glumica spremna pokazati pred kamerama, već zbog čega je takva scena uopšte potrebna i šta govori o liku koji tumači.
Upravo zbog toga njene najprovokativnije uloge danas imaju zanimljivu dvostruku perspektivu – moguće ih je posmatrati kao izraz umjetničke slobode jednog perioda, ali i kao povod za razgovor o tome kako su reditelji tada predstavljali žene.
Od „Kiklopa“ do uloga koje su izazivale mnogo veću pažnju
Mira Furlan već je početkom karijere pokazivala da je zainteresovana za likove koji nisu jednodimenzionalni.
Pojavila se u Kiklopu Antuna Vrdoljaka, adaptaciji poznatog romana Ranka Marinkovića. Njena pojava i harizma veoma brzo su privukle pažnju, ali će tek naredne uloge pokazati koliko je bila spremna izaći iz okvira klasičnog predstavljanja filmske heroine.
Filmovi poput Pismo – glava Bahrudina Bate Čengića donijeli su joj zahtjevnije i odvažnije scene, dok će jedno drugo ostvarenje postati gotovo nezaobilazno kada se govori o njenoj jugoslovenskoj karijeri.
Bila je to Ljepota poroka Živka Nikolića.
„Ljepota poroka“ bila je mnogo više od provokacije
Film iz 1986. godine prati Jagliku, ženu odraslu u izrazito tradicionalnoj crnogorskoj sredini. Njen život počinje se mijenjati kada odlazi na Jadran i počinje raditi u nudističkom kampu.
Kontrast teško da je mogao biti veći.
Žena odgojena unutar strogih patrijarhalnih pravila odjednom se nalazi među ljudima kojima nagost nema isto značenje niti predstavlja tabu. Ono što u početku izaziva šok i nelagodu postepeno postaje dio mnogo veće unutrašnje transformacije glavne junakinje.
Zbog toga nagost u filmu nije samo sredstvo za izazivanje reakcije publike. Ona funkcioniše i kao simbol sudara dva svijeta – tradicionalnog okruženja u kojem su tijelo i ženska sloboda strogo kontrolisani i drugačijeg svijeta u kojem ista pravila više ne postoje.
Jaglika se kroz taj susret počinje pitati ko je zapravo ona kada se uklone norme prema kojima je čitav život morala živjeti.
Upravo je ta transformacija jedan od razloga zbog kojih je Ljepota poroka ostala mnogo više od filma koji se pamti po nekoliko provokativnih scena.
Mira Furlan kasnije je drugačije govorila o filmskoj nagosti
S vremenske distance Furlan nije romantizovala svaki slučaj razgolićavanja glumica u jugoslovenskom filmu.
Naprotiv, govorila je o tome da su reditelji ponekad pribjegavali ženskoj nagosti kao jednostavnom filmskom sredstvu, umjesto da pronađu kompleksniji način predstavljanja ženskog lika.
Takav stav posebno je zanimljiv danas, kada se mnogo više govori o granicama glumaca, intimnim scenama i odnosu moći između izvođača i autora filma.
Istovremeno, njen odnos prema Ljepoti poroka bio je složeniji. Prepoznavala je pokušaj Živka Nikolića da priču ispriča kroz iskustvo žene koja se nalazi na margini tradicionalnog društva.
Ostalo je, međutim, pitanje koliko je publika zaista posmatrala Jaglikinu priču na taj način, a koliko je pažnja bila usmjerena upravo na ono najprovokativnije što se pojavilo na ekranu.
To je dilema koja prati brojna filmska ostvarenja čak i danas: gdje prestaje umjetničko prikazivanje seksualnosti, a gdje počinje eksploatacija tijela radi privlačenja publike?
Zašto su takve scene osamdesetih izazivale toliku pažnju?
Da bi se razumjela reakcija publike, potrebno je vratiti se u vrijeme u kojem su ti filmovi nastajali.
Nije postojao internet, društvene mreže niti praktično neograničen pristup audiovizuelnom sadržaju kakav postoji danas. Film i televizija imali su mnogo snažniju sposobnost da određena scena postane društveni događaj o kojem se priča danima.
Jugoslovenska kinematografija pritom je u nekim segmentima bila prilično liberalna. Autori su istraživali seksualnost, društvene tabue, patrijarhat, politiku i međuljudske odnose na načine koji nisu uvijek bili mogući u drugim socijalističkim zemljama.
Zbog toga su pojedini jugoslovenski filmovi izazivali posebno interesovanje kada bi stigli do publike izvan zemlje.
Ali smjelost nije bila jedini razlog zbog kojeg je Mira Furlan privlačila pažnju.
Nije bila samo „fatalna žena“
Svođenje Mire Furlan na atraktivnost ili nekoliko odvažnih scena predstavljalo bi veliko pojednostavljivanje njene karijere.
Njena najveća vrijednost bila je sposobnost da igra emocionalno komplikovane žene.
U televizijskoj seriji Putovanje u Vučjak, nastaloj prema djelu Miroslava Krleže, našla se u snažnoj glumačkoj postavi zajedno sa Radetom Šerbedžijom i Milenom Dravić.
Tu je do izražaja došla potpuno drugačija strana njenog glumačkog talenta.
Umjesto da lik gradi samo na fizičkoj privlačnosti, Furlan je mogla vrlo uvjerljivo prikazati unutrašnji konflikt, strast, ranjivost i emocionalnu nesigurnost.
Upravo je ta kombinacija bila važna za njen kasniji uspjeh.
Odlazak iz Jugoslavije promijenio je čitav njen život
Početkom devedesetih raspad Jugoslavije nije promijenio samo političku kartu zemlje već i živote brojnih umjetnika.
Mira Furlan našla se pod snažnim javnim pritiskom zbog svog privatnog i profesionalnog života između Zagreba i Beograda. U atmosferi rastućeg nacionalizma njeni izbori postali su predmet javnih napada.
Sa suprugom, rediteljem Goranom Gajićem, početkom devedesetih odlazi u Sjedinjene Američke Države.
Za glumicu koja je u Jugoslaviji već bila velika zvijezda to je praktično značilo početak ispočetka.
U novoj zemlji njeno ime nije automatski otvaralo vrata.
Morala je ponovo prolaziti audicije, graditi kontakte i dokazivati se pred publikom koja nije poznavala njene ranije filmove.
A onda se dogodila uloga koja joj je otvorila potpuno novo poglavlje karijere.
Delenn je Miru Furlan predstavila američkoj publici
U naučnofantastičnoj seriji Babylon 5 dobila je ulogu ambasadorice Delenn.
Za veliki broj američkih gledalaca upravo je to bio prvi susret sa Mirom Furlan.
Delenn nije bila sporedni ukras naučnofantastične priče. Bila je jedan od centralnih likova serije – inteligentna, politički značajna i istovremeno duboko emotivna figura čiji se razvoj protezao kroz veliki dio radnje.
Uloga joj je omogućila da pokaže upravo ono zbog čega je bila cijenjena još u Jugoslaviji: sposobnost da autoritet i snagu spoji sa ranjivošću.
Babylon 5 stekao je kultni status među ljubiteljima naučne fantastike, a Furlan je zahvaljujući Delenn dobila publiku potpuno drugačiju od one koja ju je pamtila iz jugoslovenskih filmova.
Za glumicu koja je u novu zemlju stigla nakon dramatičnog prekida prethodnog života bio je to izuzetno važan profesionalni povratak.
Nova generacija upoznala ju je kroz „Lost“
Godinama kasnije Mira Furlan pojavila se u još jednom velikom američkom televizijskom fenomenu – seriji Lost.
Ovoga puta igrala je Danielle Rousseau, misterioznu Francuskinju koja je godinama živjela izolovana na ostrvu prije dolaska preživjelih putnika leta Oceanic 815.
Rousseau je savršeno odgovarala glumačkim kvalitetima Mire Furlan.
Lik je istovremeno djelovao snažno, nepovjerljivo, traumatizovano i usamljeno. Njena prošlost postepeno se otkrivala, zbog čega je dugo predstavljala jednu od misterija serije.
Zanimljivo je da je na taj način Mira Furlan tokom jedne karijere uspjela doprijeti do nekoliko potpuno različitih generacija.
Jedni su je pamtili kao Jagliku iz Ljepote poroka.
Drugi kao Delenn iz Babylona 5.
Treća, mlađa generacija upoznala ju je kao Danielle Rousseau u Lostu.
Malo glumaca sa prostora bivše Jugoslavije ostvarilo je takav kontinuitet između domaće i američke televizijske produkcije.
Njene stare uloge danas možemo gledati drugačijim očima
Filmske scene koje su prije nekoliko decenija izazivale skandal danas možda više nemaju istu moć da šokiraju publiku. Ali upravo zbog toga postaju zanimljive iz drugog razloga.
One pokazuju kako se mijenjao odnos društva prema tijelu, seksualnosti i položaju glumica.
Današnja filmska industrija mnogo otvorenije govori o saglasnosti izvođača prilikom snimanja intimnih scena. U velikim produkcijama sve je češća prisutnost koordinatora intimnosti, čiji je posao da pomognu da takve scene budu unaprijed dogovorene, koreografisane i izvedene uz jasno postavljene granice.
U vrijeme kada je Mira Furlan snimala svoje najpoznatije jugoslovenske filmove, takav sistem praktično nije postojao.
Zato njene kasnije izjave o položaju glumica predstavljaju vrijedan dokument jednog vremena, ali i podsjetnik da ono što publici izgleda kao nekoliko minuta filma za osobu ispred kamere može predstavljati veoma drugačije iskustvo.
Glumica koja se nije mogla smjestiti u samo jednu kategoriju
Mira Furlan preminula je 2021. godine, ali iza nje je ostala karijera kakvu je teško svesti na nekoliko poznatih scena.
Bila je velika jugoslovenska filmska i pozorišna glumica, emigrantkinja koja je bila primorana ponovo graditi profesionalni život i, na kraju, prepoznatljivo lice američke televizije.
Njena karijera povezala je jugoslovenski autorski film, evropsku glumačku tradiciju i američku televizijsku industriju.
Upravo zato najprovokativnije scene iz njenih filmova jesu dio njene biografije, ali nisu ono što je definiše.
Mnogo zanimljivija ostaje činjenica da je ista glumica mogla uvjerljivo igrati ženu zarobljenu pravilima patrijarhalne sredine u Ljepoti poroka, vanzemaljsku ambasadoricu Delenn u Babylonu 5 i traumatizovanu Danielle Rousseau na misterioznom ostrvu u Lostu.
Iza različitih kostima, jezika, zemalja i žanrova ostajala je ista osobina – sposobnost Mire Furlan da liku pruži osjećaj unutrašnjeg života.
Možda upravo zbog toga njene uloge i decenijama kasnije izazivaju interesovanje. Ono što je nekada privlačilo publiku zbog smjelosti danas se može posmatrati iz mnogo šire perspektive: kao dio karijere žene koja je prolazila kroz različite kinematografije, društvene sisteme i životne lomove, a ipak uspjela ostaviti trag na obje strane Atlantika.
