Starije generacije se sjećaju popularne bosanskohercegovačke pjevačice Amele Zuković. Poznata je bila po svojim razigranim i vedrim pjesmama lai i šarmu i pozitivnom energijom. Svojevremeno se družila sa legendarnim Tomom Zdravkovićem a prisjetila se tog prijateljstva i iznijela nekoliko sočnih detalja.
Amela Zuković i njeno sjećanje na prijateljstvo s Tomom Zdravkovićem
Amela Zuković, poznata sarajevska pjevačica, nedavno se sjetila vremena provedenog u društvu legendarnog Tome Zdravkovića. Njihovo prijateljstvo nije bilo obična poznanica, već duboka ljudska povezanost, obogaćena brojnim anegdotama i zajedničkim uspomenama.
Amela je odrasla kao peta kćerka u porodici, često ističući da je nosila sreću i ‘nafaku’ svojih sestara, što ju je oblikovalo kao osobu. Uprkos tome što se šali nazivajući se “isprdak”, ona se osjeća sretno i ponosno na svoja životna i profesionalna iskustva.
U svojoj je karijeri imala priliku učiti od najboljih, među kojima je svakako bio i Toma Zdravković.
Jedna od najdražih uspomena koje Amela nosi iz tog perioda je zajednička turneja s Tomom. Ta turneja bila je ispunjena muzikom, smijehom i zajedničkim radom, jer je Amela često bila angažovana kao “konobarica” za vina, koja su zajedno pili.
S osmjehom se sjeća kako je s parkinga udaljenog 500 metara donosila kanistere vina do koncertne sale. Iako je taj posao nosio sa sobom određeni fizički napor, Amela je u njemu vidjela priliku za dodatno zbližavanje s Tomom, kao i za učenje vrijednih lekcija o životu i profesiji.
Toma Zdravković bio je specifičan i voljen od strane mnogih, ali njegovo povjerenje bilo je rezervisano samo za nekolicinu odabranih. Amela je bila među rijetkima kojima je povjeravao posebne zadatke.
Prisjeća se kako joj je Toma jednom rekao da mu samo ona može donijeti vino, jer je imao povjerenje da mu drugi ne bi ostavili niti kap. Njihovi zajednički trenuci u garderobi, uz čašu vina, ostali su duboko urezani u njeno pamćenje kao neprocjenjivo iskustvo koje će uvijek cijeniti.
Amela je također poznata po svom neustrašivom duhu. Priznaje da se više puta našla u situacijama koje su zahtijevale fizički obračun, pa čak i na radnom mjestu.
Iako uvijek teži mirnim rješenjima i ne voli kada stvari dođu do tačke sukoba, ne boji se stati u odbranu svojih uvjerenja i vrijednosti kada je to potrebno.
Njeni razlozi za sukobe najčešće su vezani uz nepravdu, prevaru ili izdaju, što Amelu motivira da se bori za ono što smatra ispravnim.
Unatoč svemu, Amela vjeruje u oprost i pomirenje. Smatra da je važno održavati dobre odnose sa ljudima oko sebe te uvijek traži načine kako izbjeći loše situacije. Ističe da, iako postoji granica do koje može oprostiti, uvijek je spremna za dijalog i rješavanje problema kroz razgovor.
Ta osobina čini Amelu posebnim prijateljem i kolaboratorom, što su prepoznali mnogi u njenoj bližoj i široj okolini.
Priča Amele Zuković, njena sjećanja i iskustva s Tomom Zdravkovićem, nisu samo svjedočanstvo jednog prijateljstva, već i odraz vremena u kojem su živjeli. Njena sjećanja predstavljaju dragocjeno svjedočanstvo o periodu života ispunjenom ljubavlju prema muzici, prijateljstvom i životnim lekcijama koje su ostale trajno urezane u njenom srcu.
Za Amelu, Toma Zdravković nije bio samo kolega, već i istinski prijatelj od kojeg je mnogo naučila i kojeg će zauvijek pamtiti kao jednog od ključnih figura u svom životu i karijeri.
