Bijeg iz zatvora je uvijek bila stvar koja budi adrenalin u krvi i tema koja je interesantna. Mnogi filmovi su snimljeni na ovu temu i postigli su veliku gledanost. Donosimo vam jednu anegdotu na tu temu a zatim i malo više o samoj temi.
–Ođe tigar.
Kada se govori o najvećim i najpoznatijim bijegovima iz zatvora, većina ljudi odmah pomisli na jednu priču koja je decenijama obavijena velom misterije. To je bijeg iz zatvora Alcatraz, događaj koji ni danas nije dobio konačan odgovor na pitanje koje fascinira cijeli svijet – jesu li bjegunci uspjeli pobjeći ili su nestali u hladnim vodama zaljeva San Francisca?
Alcatraz nije bio običan zatvor. Smješten na stjenovitom ostrvu, okružen ledenom vodom, jakim morskim strujama i neprekidnim nadzorom, slovio je za mjesto iz kojeg je bijeg praktično nemoguć. Upravo zbog toga u njega su slani najopasniji kriminalci svog vremena, ljudi za koje se vjerovalo da ih nijedan drugi zatvor ne može zadržati. Visoke betonske zidine, čelične rešetke, stražarske kule i prirodna izolacija činili su ga simbolom sigurnosti. Mnogi su pokušavali pobjeći, ali gotovo svi su završavali mrtvi ili ponovo iza rešetaka.
Ipak, trojica zatvorenika odlučila su pokušati ono što je djelovalo kao čista ludost. Mjesecima su u najvećoj tajnosti pripremali plan koji je zahtijevao nevjerovatnu disciplinu, strpljenje i domišljatost. Svake noći pažljivo su proširivali ventilacione otvore iza svojih ćelija koristeći improvizirane alate napravljene od kašika, metalnih dijelova i motora usisivača. Radili su polako kako buka ne bi privukla stražare, a nastalu prašinu skrivali su na razne načine.
Kako bi dobili na vremenu kada konačno nestanu iz ćelija, napravili su lutke koje su izgledale gotovo kao pravi ljudi. Glave su oblikovali od sapuna, papira i gipsa, obojili ih tako da liče na ljudsku kožu, dodali pravu kosu skupljenu u zatvorskoj brijačnici i položili ih na krevete ispod pokrivača. Kada bi stražar bacio brz pogled kroz vrata ćelije, imao bi utisak da zatvorenici mirno spavaju.
Iza zidova ćelija nalazio se uski servisni prostor kroz koji su se provukli. Tamo su mjesecima izrađivali splav i prsluke za spašavanje od stotina ukradenih kišnih kabanica. Sve su lijepili i spajali ručno, koristeći paru i jednostavne alate. Čak su napravili i improvizirano veslo, svjesni da će im upravo ono možda odlučiti sudbinu.
U noći bijega sve je teklo gotovo savršeno. Nakon što su ostavili lažne glave na jastucima, provukli su se kroz otvore, popeli na krov zatvora, spustili se niz vanjski zid i stigli do obale ostrva. Tamo su napuhali splav i otisnuli se u mrak, prema kopnu udaljenom nekoliko kilometara.
Tek narednog jutra stražari su shvatili šta se dogodilo. Kada su pokušali probuditi zatvorenike, jedna od lažnih glava pala je s kreveta i razbila se o pod. Alarm je odmah aktiviran, pokrenuta je ogromna potraga u kojoj su učestvovali policija, obalska straža, helikopteri i brojni čamci. Satima su pretraživali zaljev, ali bjeguncima nije bilo ni traga.
Kasnije su pronađeni dijelovi splava, jedno improvizirano veslo i nekoliko ličnih predmeta koji su plutali na vodi. Međutim, tijela nikada nisu pronađena. Upravo ta činjenica stvorila je jednu od najvećih misterija u historiji kriminalistike. Jedni vjeruju da su snažne morske struje odnijele bjegunce i da nisu preživjeli ledenu vodu. Drugi smatraju da su upravo zbog detaljnih priprema uspjeli stići do kopna i započeti novi život pod drugim identitetima.
Godinama su se pojavljivale razne priče. Neki su tvrdili da su ih vidjeli u Južnoj Americi, drugi da su živjeli pod lažnim imenima u Sjedinjenim Američkim Državama. Povremeno su se pojavljivale fotografije i navodna pisma u kojima se tvrdilo da je jedan od bjegunaca još živ. Nijedan od tih tragova nije konačno potvrđen, ali ni potpuno opovrgnut, zbog čega je slučaj ostao otvoren za brojne teorije.
Ovaj događaj postao je inspiracija za knjige, dokumentarne emisije i filmske adaptacije, a priča o bijegu iz Alcatraza i danas izaziva jednaku fascinaciju kao i prije više od pola stoljeća. Ljude ne privlači samo činjenica da je neko pokušao pobjeći iz najčuvanijeg zatvora svog vremena, već i pitanje na koje niko nema siguran odgovor. Misterija često ostavlja jači utisak od bilo kojeg potvrđenog ishoda.
Bez obzira na to jesu li bjegunci uspjeli ili ne, njihova priprema pokazala je nevjerovatnu upornost, kreativnost i sposobnost planiranja. Iskoristili su najmanje slabosti u sistemu, mjesecima prikrivali svaki trag svojih aktivnosti i izveli plan koji je iznenadio čak i iskusne čuvare. Upravo zbog toga ovaj bijeg i danas važi za najpoznatiji zatvorski bijeg u historiji – ne zato što je dokazano uspio, nego zato što niko nikada nije uspio dokazati da nije. Ta neizvjesnost pretvorila je jedan pokušaj bijega u legendu koja već decenijama intrigira istražitelje, historičare i milione znatiželjnih ljudi širom svijeta.
