U ovom šaljivom tekstu imamo jednu anegdotu iz školskih klupa. Naime, mali Ivica je trebao da donese nekoliko kuna za gladne i žedne u Africi ali njegov otac to niej dozvoljavao. No kad je učiteljica rekla da u Africi ima HDZ, priča se odmah promijenila. Nemoguće je da se ne nasmijete na ovu anegdotu, pročitajte.
–Moj tata kaže da ako ima HDZ u Africi onda ima i gladnih i žednih.
Siromaštvo u Africi nije jednostavna priča, niti se može svesti na nekoliko rečenica, fotografija ili statistika. To je složen, višeslojan i duboko ukorijenjen fenomen koji se proteže kroz historiju, geografiju, politiku, ekonomiju i svakodnevni život miliona ljudi. Kada se govori o siromaštvu u Africi, često se pravi greška da se cijeli kontinent posmatra kao homogena cjelina – kao jedno ogromno, jednolično mjesto bijede. U stvarnosti, Afrika je kontinent izuzetne raznolikosti: kulturne, etničke, prirodne i ekonomske. Upravo ta raznolikost čini problem siromaštva još složenijim, jer ono nema isti uzrok niti isti oblik u svim dijelovima kontinenta.
Na mnogim mjestima siromaštvo počinje još u djetinjstvu, prije nego što dijete uopšte shvati svijet oko sebe. Djeca se rađaju u sredinama gdje nema osnovne zdravstvene zaštite, gdje je čista pitka voda luksuz, a jedan obrok dnevno uspjeh, ne pravilo. U takvim uslovima, tijelo se od početka razvija s manjkom nutrijenata, imuni sistem je slab, a svaka bolest može postati smrtonosna. Glad u Africi često nije spektakularna i dramatična kako se ponekad prikazuje u medijima – ona je tiha, uporna i svakodnevna. To je hronična pothranjenost koja ne ubija odmah, ali polako troši tijelo i duh.
Obrazovanje, koje bi u idealnim okolnostima bilo izlaz iz siromaštva, u mnogim afričkim zajednicama ostaje nedostižan san. Škole su često udaljene kilometrima, bez struje, knjiga i osnovnih nastavnih sredstava. Učitelji su slabo plaćeni ili ih nema dovoljno, a djeca su prisiljena da biraju između škole i rada. Mnogi mališani već u ranim godinama rade na poljima, čuvaju stoku, prodaju sitnice na ulicama ili pomažu porodici da preživi. Tako se zatvara krug: bez obrazovanja nema boljeg posla, bez posla nema izlaza iz siromaštva, a bez izlaza siromaštvo se prenosi s generacije na generaciju.
Posebno težak teret nosi ruralna Afrika, gdje većina stanovništva zavisi od poljoprivrede. Paradoks je u tome što se siromaštvo često javlja upravo tamo gdje je zemlja plodna i prirodni resursi obilni. Mali poljoprivrednici rade zemlju na tradicionalan način, bez mehanizacije, bez navodnjavanja i bez pristupa tržištima. Klimatske promjene dodatno pogoršavaju situaciju: suše postaju duže, kišne sezone nepredvidive, a poplave razornije. Jedna loša sezona može značiti potpuni kolaps porodice, gubitak usjeva, dugove i glad.
Urbanizacija, koja se često smatra znakom napretka, u Africi ima i svoju mračnu stranu. Gradovi rastu brže nego što mogu da apsorbuju nove stanovnike. Ljudi dolaze u potrazi za poslom i boljim životom, ali završavaju u prenapučenim slamovima, bez kanalizacije, stabilnog snabdijevanja vodom ili sigurnog krova nad glavom. U tim naseljima siromaštvo poprima drugačiji oblik: to je borba za prostor, za dostojanstvo, za elementarnu sigurnost. Kriminal, nasilje i eksploatacija cvjetaju tamo gdje država nema kapaciteta ili volje da interveniše.
Veliku ulogu u današnjem stanju siromaštva igra i historija kolonijalizma. Granice mnogih afričkih država povučene su bez obzira na etničke, kulturne i ekonomske realnosti, što je dovelo do dugotrajnih konflikata i političke nestabilnosti. Resursi su stoljećima eksploatisani u korist stranih sila, dok je lokalno stanovništvo ostajalo bez stvarne koristi. I nakon formalnog oslobađanja, mnoge zemlje su ostale ekonomski zavisne, opterećene dugovima i lošim trgovinskim uslovima koji ih drže na periferiji globalne ekonomije.
Korupcija i loše upravljanje dodatno produbljuju siromaštvo. Novac koji bi mogao biti uložen u zdravstvo, obrazovanje i infrastrukturu često završava u privatnim džepovima političkih elita. Kada institucije ne funkcionišu, obični ljudi gube povjerenje u sistem i oslanjaju se isključivo na porodicu i zajednicu. Ta solidarnost na lokalnom nivou je snažna i često jedini mehanizam preživljavanja, ali ona nije dovoljna da riješi strukturne probleme.
Ipak, siromaštvo u Africi nije priča bez nade. Uprkos teškim uslovima, afrička društva pokazuju nevjerovatnu otpornost, kreativnost i snagu. Ljudi pronalaze načine da se prilagode, da stvaraju male biznise, da koriste nove tehnologije čak i u najskromnijim uslovima. Mobilni telefoni su, na primjer, promijenili način trgovine, bankarstva i komunikacije u mnogim dijelovima kontinenta. Mlade generacije, povezane sa svijetom, sve glasnije traže promjene, odgovornost i prilike.
Važno je razumjeti da siromaštvo u Africi nije rezultat lijenosti, nesposobnosti ili nedostatka potencijala. Naprotiv, ono je posljedica dugog niza historijskih nepravdi, globalnih ekonomskih odnosa, političkih odluka i prirodnih izazova. Afrika nije siromašna idejama, ljudima ni resursima – siromašna je pravednim prilikama. Sve dok se taj jaz ne počne zatvarati, siromaštvo će ostati svakodnevna realnost za milione, ali i stalni podsjetnik da je odgovornost za promjenu zajednička, globalna i duboko ljudska.
