Muška ljubomora je veoma intenzivna stvar i ukoliko muškarac osjeti da vi imate nešto s drugim muškarcem, računajte da vam je veza u ozbiljnom problemu. Danas donosimo jednu duhovitu priču gdje je Mujo čuo određene stvari o Fati a ona ga je htjela smiriti pa je ispala komična situacija.
–On je načuo da sam ja bila sa našim komšijom.
BENZODIAZEPINI – DVOJNO LICE LIJEKA: OD SPASA DO ZATVORA UMA
U modernoj istoriji psihijatrije i neurologije, malo koji lijekovi su izazvali toliko pažnje, kontradiktornih mišljenja i oštrih etičkih debata kao što su to učinili benzodiazepini. Ovi hemijski spojevi, nastali sredinom 20. vijeka, dočekani su kao revolucionarni odgovor na anksioznost, nesanicu i napade panike. I zaista, u početku su djelovali kao čudo. Lijek koji umiruje mozak, opušta tijelo i vraća čovjeka iz ponora psihe u ravnotežu svakodnevice – ko to ne bi poželio?
Međutim, ono što je isprva izgledalo kao dar, vremenom je otkrilo i svoju mračnu stranu. Zavisnost, povlačenje, kognitivna magla, gubitak identiteta i emocionalna tupost postali su prečesto neizbježan pratilac duže upotrebe. Kako je do toga došlo?
NASTANAK I ZLATNO DOBA
Benzodiazepini su razvijeni 1955. godine, kada je naučnik Leo Sternbach, radeći za farmaceutsku kompaniju Hoffmann-La Roche, sintetisao prvi molekul iz ove grupe – klordiazepoksid, komercijalno poznat kao Librium. Nekoliko godina kasnije, pojavljuje se diazepam (Valium), koji će ubrzo postati najpropisivaniji psihotropni lijek na svijetu tokom 60-ih i 70-ih godina. Njegova popularnost bila je tolika da su ga neki sociolozi nazivali „tabletom mira“, posebno među ženama iz srednje klase koje su bile zatrpane očekivanjima društva.
Ljekari su konačno imali sredstvo koje je, u usporedbi sa tadašnjim barbituratima, bio znatno sigurniji – nije izazivao istu razinu respiratorne depresije i smrtnosti kod predoziranja. Farmaceutska industrija je slavila. Psihijatri su bili zadovoljni. Pacijenti – opčinjeni.
MEHANIZAM DJELOVANJA
Benzodiazepini djeluju na GABA-A receptore (gama-aminomaslačna kiselina tip A) u centralnom nervnom sistemu. GABA je najvažniji inhibitorni neurotransmiter – njen zadatak je da „umiri“ neurone i uspori električnu aktivnost mozga. Benzodiazepini ne imitiraju GABA, ali pojačavaju njen efekat tako što se vežu za specifično mjesto na GABA-A receptoru, čineći ga osjetljivijim na prirodni neurotransmiter. Rezultat? Smanjena anksioznost, opušteni mišići, olakšano uspavljivanje, spriječeni epileptični napadi i osjećaj smirenosti.
KLINIČKE INDIKACIJE
U medicini, benzodiazepini imaju širok spektar primjena:
-
Anksiozni poremećaji – generalizovani anksiozni poremećaj, socijalna fobija, panični napadi.
-
Insomnija – problemi s uspavljivanjem, česta buđenja.
-
Epilepsija – status epilepticus (npr. diazepam, lorazepam, midazolam).
-
Mišićni spazmi i ukočenost – kao pomoćna terapija.
-
Preoperativna sedacija – anksiolitik prije hirurških zahvata.
-
Alkoholna apstinencijska kriza – sprečavanje delirijuma tremens.
-
Akutne psihijatrijske krize – agitacija, agresija, psihomotorni nemir.
Najpoznatiji predstavnici ove klase lijekova su:
-
Diazepam (Valium)
-
Alprazolam (Xanax)
-
Lorazepam (Ativan)
-
Clonazepam (Rivotril)
-
Temazepam, Nitrazepam, Midazolam, i drugi
ZAŠTO TAKO LAKO POSTAJU ZAMKA
Uprkos tome što se smatraju sigurnijim od svojih prethodnika (barbiturata), benzodiazepini imaju jednu veliku manu – vrlo brzo izazivaju toleranciju i zavisnost.
Tolerancija znači da tijelo vremenom traži sve veću dozu da bi se postigao isti efekat. Ono što je na početku bila jedna tableta dnevno, nakon nekoliko sedmica više ne djeluje. Pacijent uzima dvije, pa tri, i na kraju ne zna više kako da spava bez njih.
Fizička zavisnost se javlja već nakon nekoliko sedmica redovne upotrebe. Nagli prekid može izazvati teške simptome apstinencijalne krize – tremor, mučninu, anksioznost, halucinacije, pa čak i epileptične napade. Zato se prekid mora vršiti postepeno, uz stručno vođstvo.
Psihička zavisnost je često još gora. Osoba vjeruje da ne može funkcionisati bez tablete. Gubi samopouzdanje, postaje emocionalno tupava, apatična, izolovana.
ZLOUPOTREBA I CRNO TRŽIŠTE
Zbog svog sedativnog i opuštajućeg efekta, benzodiazepini su postali popularni i van granica medicine – među mladima, korisnicima droga, ali i među „običnim“ ljudima koji traže brzo olakšanje od stresa. Kombinacija benzodiazepina sa alkoholom, opioidima ili antidepresivima može biti smrtonosna, a upravo se te kombinacije najčešće javljaju u slučajevima predoziranja.
Na crnom tržištu, pilule poput Xanaxa i Rivotrila postale su “rekreativna valuta” – koriste se za spuštanje nakon droge, za „zaboravljanje“, za umjetno izazivanje euforije. Problem je dodatno pogoršan pojavom lažnih benzodiazepina – tableta proizvedenih ilegalno, koje često sadrže nepoznate ili vrlo potentne hemijske supstance.
DUGOROČNE POSLJEDICE
Kod osoba koje godinama koriste benzodiazepine, javljaju se ozbiljne kognitivne i psihološke posljedice:
-
Gubitak koncentracije i pamćenja
-
Demencija kod starijih
-
Emocionalna obamrlost
-
Hronični umor i apatija
-
Depersonalizacija (osjećaj odvojenosti od vlastitog tijela ili svijeta)
Završavaju često kao sjene samih sebe – ljudi koji više ne znaju kako je to biti budan, prisutan, emotivno živ.
ALTERNATIVE I NOVI PRAVCI
Savremena psihijatrija teži kraćem propisivanju benzodiazepina – obično ne duže od četiri sedmice, uz naglasak na druge metode liječenja:
-
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT)
-
Mindfulness i meditacija
-
Antidepresivi iz grupe SSRI/SNRI za anksioznost
-
Lijekovi poput pregabalina ili buspirona
-
Terapija spavanja bez lijekova (sleep hygiene)
Uvođenjem digitalnih terapija, online podrški i holističkih metoda, pokušava se smanjiti oslanjanje na “brza rješenja u tableti”.
BENZODIAZEPINI DANAS – ETIČKA I DRUŠTVENA PITANJA
Jedan od najvećih izazova modernog zdravstvenog sistema jeste masovna, tiha ovisnost o benzodiazepinima. Mnogi ljekari ih i dalje propisuju olako, često bez upozorenja o mogućim posljedicama. S druge strane, pacijenti traže instant rješenja – živimo u kulturi u kojoj se tuga mora liječiti odmah, nesanica se ne smije tolerisati, a anksioznost se doživljava kao kvar koji treba popraviti, a ne kao poruku tijela.
Sve to vodi ka dubokom etičkom pitanju: da li živimo u društvu koje liječi simptome, a ne uzroke?
IZMEĐU LIJEKA I LANCA
Benzodiazepini nisu ni dobri ni loši – oni su alat. U rukama odgovornog stručnjaka i svjesnog pacijenta, mogu biti most prema ozdravljenju. U pogrešnim rukama – zatvorski lanac.
Njihova priča je priča o modernom čovjeku – biću koje traži mir, ali ponekad pogrešnim putem. Umjesto da se zapitamo zašto smo stalno u grču, zašto ne spavamo, zašto nas sve brine – mi pijemo tabletu i zaspimo. I onda se jednog dana probudimo – a ne znamo više ko smo.
Prava borba nije protiv benzodiazepina, već protiv života koji nas gura u stanje gdje bez njih ne znamo postojati.
