Iza javne i vojne biografije Ratka Mladića postoji i porodična tragedija koja ga je pratila praktično do kraja života. Dok je rat u Bosni i Hercegovini bio u punom jeku, njegova 23-godišnja kćerka Ana pronađena je mrtva u porodičnoj kući u Beogradu.
Bilo je to 24. marta 1994. godine.
Ana Mladić, studentica medicine, prema službenoj verziji oduzela je sebi život koristeći očev pištolj. Njena smrt ubrzo je postala predmet brojnih priča, nagađanja i teorija koje će se pojavljivati još godinama poslije.
Jedna stvar, međutim, nikada se nije promijenila – Ratko Mladić nije prihvatio zaključak da je njegova kćerka počinila samoubistvo.
Bila je očeva miljenica
Ratko i Bosiljka Mladić imali su dvoje djece, sina Darka i kćerku Anu.
U tekstovima koji su tokom godina objavljivani o porodici Mladić, Ana je opisivana kao izuzetno važna osoba u očevom životu. Studirala je medicinu u Beogradu i u javnosti je često predstavljana kao uspješna mlada žena pred kojom je bila budućnost.
Zbog toga je vijest o njenoj smrti bila ogroman udarac za porodicu.
Prema službeno prihvaćenoj verziji događaja, Ana je sebi oduzela život u porodičnoj kući na Banovom brdu.
Posebno potresan detalj cijele priče bila je činjenica da je korišten pištolj njenog oca.
Mladić se, međutim, nikada nije pomirio s takvim objašnjenjem.
Mladić je tvrdio da njegova kćerka nije izvršila samoubistvo
Tokom narednih godina iznosio je tvrdnje da je Ana zapravo ubijena.
Govorio je i da navodno zna ko stoji iza njene smrti. Međutim, nisu predstavljeni dokazi koji bi doveli do službene promjene zaključka prema kojem je riječ o samoubistvu.
Upravo zbog Mladićevog odbijanja službene verzije oko Anine smrti s vremenom je nastao čitav niz alternativnih priča.
Neke su se bavile načinom na koji je umrla, dok su druge pokušavale odgovoriti na mnogo složenije pitanje – šta se događalo u životu 23-godišnje studentice tokom posljednjih mjeseci prije smrti?
Šta se događalo prije tragedije?
Jedna od najčešće ponavljanih teorija povezana je s ratom u Bosni i Hercegovini i informacijama koje su do Ane navodno počele dolaziti izvan tadašnjeg dominantnog medijskog narativa u Srbiji.
Prema pojedinim medijskim tekstovima i svjedočenjima koja su se tokom godina pojavljivala u javnosti, Ana je navodno počela saznavati više o događajima u Bosni i Hercegovini i postupcima snaga kojima je komandovao njen otac.
U tim pričama posebno se spominje njeno putovanje u Moskvu 1993. godine.
Pojedini izvori tvrdili su da je upravo tokom tog perioda došla u kontakt s informacijama koje su ozbiljno utjecale na njen odnos prema ocu i ratu.
Ipak, takve tvrdnje treba jasno odvojiti od sudski ili službeno utvrđenih činjenica. Pouzdano utvrđivanje njenih unutrašnjih motiva nakon toliko vremena praktično je nemoguće, a različite verzije događaja često se oslanjaju na posredna svjedočenja.
Spominjala se i ljubavna veza
Druga priča koja se često pojavljivala odnosila se na njen privatni život.
Prema pojedinim medijskim navodima, Ana je bila emotivno povezana s mladićem kojeg je upoznala tokom studija.
Za njega se tvrdilo da se protivio nacionalističkoj politici tog vremena i da je s Anom razgovarao o ratu i zločinima u Bosni i Hercegovini.
U nekim verzijama priče upravo su ti razgovori predstavljeni kao trenutak u kojem je počela drugačije posmatrati ono što se događalo.
Koliko su upravo ti događaji imali veze s njenom kasnijom odlukom, međutim, nikada nije pouzdano utvrđeno.
Tragedija koja je kasnije dobila gotovo mitske razmjere
Smrt Ane Mladić s vremenom je postala mnogo više od privatne tragedije jedne porodice.
O njoj su pisane knjige i novinski tekstovi, govorili su ljudi iz Mladićevog okruženja, a događaj je korišten i kao pokušaj objašnjavanja određenih aspekata njegovog kasnijeg ponašanja.
Problem je što su se činjenice i glasine tokom godina često ispreplitale.
Pouzdano je poznato da je Ana Mladić umrla u martu 1994. godine i da je službeni zaključak bio samoubistvo. Također je poznato da njen otac takav zaključak nije prihvatio.
Tvrdnje o tome šta ju je navelo na taj čin ostale su predmet različitih interpretacija.
Zbog toga je važno napraviti razliku između dokumentovanih činjenica i pokušaja da se gotovo tri decenije kasnije rekonstruiraju misli i osjećaji mlade žene koja više ne može ispričati vlastitu verziju događaja.
Smrt koju Mladić nikada nije prihvatio
Za čovjeka čije je ime kasnije pravosnažno povezano s genocidom u Srebrenici, progonom, ubistvima, deportacijama, terorisanjem stanovništva Sarajeva i drugim zločinima, smrt vlastitog djeteta predstavljala je sasvim drugačiju, ličnu tragediju.
Upravo zbog toga slučaj Ane Mladić decenijama je privlačio pažnju javnosti.
Pitanje šta se tačno događalo u njenom životu neposredno prije 24. marta 1994. vjerovatno nikada neće dobiti potpuno pouzdan odgovor.
Ono što ostaje jeste činjenica da je jedna 23-godišnja studentica izgubila život usred rata koji je istovremeno određivao sudbinu miliona ljudi – i da je njena smrt postala najpoznatija tragedija iz privatnog života Ratka Mladića.
