Hvalila se jedna žirafa zecu kako je dobro imati dugačak vrat. Kako ona uživa u svakom zalogaju. Kako kada jede lišće uživa jer polako klizi niz njen vrat. Potrajalo je to hvalisanje a onda je zeki prekipjelo i postavio je žirafi jedno pitanje koje ju je zbunilo. Priča je šaljivog ali i poučnog karaktera.
–A jesi li probala kad da povraćaš?
Žirafe su bića koja kao da su nastala iz mašte nekog djeteta koje je željelo nacrtati konja, ali mu je ruka slučajno produžila vrat do neba. Ipak, iza te naizgled neobične proporcije krije se jedno od najfascinantnijih čuda prirode. Žirafa nije samo životinja s dugim vratom; ona je simbol elegancije, tihe snage i prilagodbe u surovom afričkom pejzažu.
Naučno ime žirafe je Giraffa camelopardalis, a sama riječ “camelopardalis” potiče iz antičkih vremena, kada su ljudi vjerovali da je riječ o nekoj čudnoj mješavini deve i leoparda. Devu su prepoznali u njenom dugom vratu i načinu kretanja, a leoparda u šarama koje prekrivaju njeno tijelo. Te šare nisu samo estetski ukras – svaka žirafa ima jedinstven raspored mrlja, baš kao što ljudi imaju jedinstvene otiske prstiju.
Prosječna žirafa može doseći visinu i do pet i po metara. To znači da je viša od dvospratne kuće. Njen vrat sam po sebi može biti dug više od dva metra, ali zanimljivo je da, bez obzira na tu dužinu, ima isti broj vratnih pršljenova kao i čovjek – sedam. Razlika je samo u veličini. Svaki pršljen je izdužen i snažan, građen da nosi težinu i omogućava fleksibilnost. Kada žirafa savije vrat da bi se napila vode, prizor izgleda gotovo nestvarno: raširi prednje noge i polako spušta glavu, potpuno izložena mogućim predatorima.
Srce žirafe je pravo biološko remek-djelo. Teži oko 10 do 12 kilograma i mora pumpati krv do mozga koji se nalazi visoko iznad ostatka tijela. Krvni pritisak žirafe dvostruko je viši nego kod čovjeka. Bez snažnog srca i posebnih ventila u krvnim sudovima, dotok krvi do mozga bio bi nemoguć. Kada naglo podigne ili spusti glavu, sistem regulacije pritiska sprječava vrtoglavicu ili gubitak svijesti.
Žirafe žive u savanama i otvorenim šumama Afrike, posebno u zemljama poput Kenya, Tanzania i South Africa. Njihovo prirodno stanište je prostor u kojem se horizont proteže kilometrima, gdje akacije rasipaju svoj hlad, a trava talasa pod vjetrom. Upravo su listovi akacije njihova omiljena hrana. Dug jezik, koji može biti dug i do 45 centimetara, tamne je boje i izuzetno je snažan. Njime vješto obavijaju grane i skidaju lišće, čak i kada je drvo prekriveno oštrim bodljama.
Zanimljivo je da žirafe spavaju vrlo malo. U divljini često spavaju samo 20 do 30 minuta dnevno, i to u kratkim intervalima. Rijetko kada legnu na zemlju, jer je ustajanje sporo i rizično. Najčešće drijemaju stojeći, uvijek spremne na brzu reakciju.
Iako djeluju krhko zbog svoje visine i tankih nogu, žirafe su izuzetno snažne. Jedan udarac zadnjom nogom može biti smrtonosan za lava. Uprkos tome, mladunci su ranjivi i često su meta predatora. Kada se mladunče rodi, ono pada s visine od gotovo dva metra na tlo, ali već nakon sat vremena pokušava stati na noge. Priroda ih je naučila da moraju brzo naučiti hodati ako žele preživjeti.
Društveni život žirafa je suptilan i nenametljiv. Ne formiraju stroge hijerarhije poput nekih drugih životinja. Kreću se u labavim skupinama koje se mijenjaju – jedinke dolaze i odlaze bez sukoba. Mužjaci ponekad učestvuju u ritualnim borbama poznatim kao “necking”, gdje koriste vratove kao poluge i međusobno se udaraju kako bi pokazali snagu. Te borbe rijetko završavaju ozbiljnim povredama, ali jasno određuju ko ima prednost u parenju.
Nažalost, žirafe su danas suočene s ozbiljnim prijetnjama. Gubitak staništa, krivolov i klimatske promjene doveli su do smanjenja njihove populacije. U nekim dijelovima Afrike broj žirafa se prepolovio u posljednjih nekoliko decenija. Iako se često ne spominju kao ugrožene poput slonova ili nosoroga, njihova tiha borba za opstanak traje.
Postoji nešto duboko simbolično u žirafi. Ona stoji visoko, vidi dalje od drugih, ali je istovremeno mirna i nenametljiva. Njena pojava ne izaziva strah, već divljenje. Djeca širom svijeta često prvo nacrtaju upravo žirafu kada žele prikazati “najvišu životinju na svijetu”. U mnogim kulturama ona simbolizira viziju, perspektivu i sposobnost da se stvari sagledaju s visine.
Kada sunce zalazi nad afričkom savanom i nebo poprimi nijanse narandžaste i crvene, silueta žirafe na horizontu izgleda gotovo nestvarno. Kao da je dio pejzaža, a ne samo prolaznik kroz njega. Njeni dugi koraci su tihi, ali sigurni. Ona ne žuri, ne trči bez razloga. Kreće se dostojanstveno, kao čuvar drevnih ravnica.
Žirafa nas podsjeća da veličina ne mora biti agresivna, da snaga može biti tiha, i da ponekad upravo oni koji najviše odskaču izgledom nose u sebi najmirniju narav. U svijetu brzine i buke, žirafa je podsjetnik na sporost, strpljenje i pogled koji doseže dalje od trenutka.
