VIC DANA: Vjenčanje u toku

Vjenčanje je poseban i jedinstven događaj u životu svake osobe a svaki muškarac koliko god djelovao odlučno i sigurno ipak ima određenu dozu nesigurnosti i straha. Najviše ga je strah šta će ga čekati, da li će to funkcionisati, da li će ga žena slušati ili ostaviti, varati itd. Danas smo spremili za vas jednu duhovitu priču na ovu temu.

–Ja imam nešto protiv.

A na to će svećenik:

–Tebe nemoj da čujem, ti si ovdje mladoženja.

Crkveno vjenčanje: Sveti savez duša pred licem Božijim

Crkveno vjenčanje nije samo obred. Ono je zavjet, savez, duhovna sinteza dvoje ljudi koji pred Bogom i zajednicom izjavljuju svoju ljubav, vjernost i spremnost da jedno drugo nose kroz sve mijene života – od radosti do bola, od zdravlja do bolesti, od mladosti do starosti. To nije samo čin – to je sakrament, sveta tajna, most između neba i zemlje.

Korijeni i simbolika crkvenog vjenčanja

Još od ranih dana hrišćanstva, zajednica je prepoznavala brak kao temelj porodice, a porodicu kao osnovnu ćeliju duhovnog života. Iako su vjenčanja u prvim vjekovima više ličila na privatne dogovore, Crkva je postupno razvila liturgijsku formu koja brak postavlja u središte vjerskog i društvenog života.

U Pravoslavnoj i Katoličkoj crkvi brak se smatra svetom tajnom (sakramentom) – nečim što prevazilazi ljudsku logiku i zakone. U tom savezu dvoje ljudi ne sjedinjuju se samo fizički ili emotivno – nego i duhovno. U tom sjedinjenju, dvoje postaju jedno tijelo, jedno srce, jedna duša.

U Novom zavjetu, apostol Pavle upoređuje ljubav između muža i žene sa odnosom između Hrista i Crkve: samopodređujuća, požrtvovna, sveta. I upravo zato, crkveno vjenčanje nije ukras ili folklor – ono je liturgijsko otjelotvorenje najdublje moguće ljubavi.

Pravoslavno crkveno vjenčanje: Svetinja pod zlatnim krstom

U Pravoslavnoj crkvi, čin vjenčanja zove se Sveti Sakrament Ženidbe i podijeljen je u dva dijela:

1. Veridba (Zaručenje)

Ovaj dio ceremonije simbolizuje odluku mladenaca da se sjedine. Tokom veridbe, sveštenik blagosilja burme i stavlja ih na desne ruke mladenaca, izmjenjujući ih tri puta – što simbolizuje Presveto Trojstvo i neraskidivo jedinstvo. Ovaj čin se često obavlja u crkvi odmah prije same ženidbe.

2. Vjenčanje (Krunisanje)

Centralni i najuzvišeniji trenutak pravoslavnog vjenčanja jeste krunisanje mladenaca. Sveštenik postavlja krune (obično zlatne ili srebrne) na glave mladoženje i nevjeste – simbolizujući ne samo kraljevsku prirodu njihovog zajedništva, već i mučenički karakter braka, jer prava ljubav zahtijeva žrtvu, odricanje i požrtvovanost.

Mladenci zatim piju iz zajedničke čaše – često vina – što simbolizuje njihovo dijeljenje životnih radosti i patnji. Potom ih sveštenik vodi u krug oko oltara tri puta – u “plesu Izaka”, dok se pjevaju svete pjesme. Taj krug predstavlja vječnost, zajednički put i neprekidno kretanje prema Bogu.

Na kraju, sveštenik skida krune i blagosilja mladence, upućujući ih u novi život kao bračni par.

Katoličko crkveno vjenčanje: Savez u ime Hrista

U Katoličkoj crkvi, brak je jedan od sedam sakramenata i smatra se neponištivim savezom. Osnovna razlika u odnosu na pravoslavni obred jeste naglasak na zavjetu i riječima mladenaca, a manje na simbolima poput krunisanja.

Katoličko vjenčanje se najčešće odvija tokom mise – Svete Euharistije. Ključni trenutak je izgovaranje bračnih zavjeta, kada mladenci svojim riječima potvrđuju ljubav, vjernost i trajnost veze: “Obećavam ti ljubav i vjernost, u zdravlju i bolesti, u dobrim i zlim danima, dok nas smrt ne rastavi.”

Burme se blagosiljaju i razmjenjuju, a sveštenik ih proglašava mužem i ženom, uz molitvu i blagoslov. Misa se nastavlja, a mladenci mogu pristupiti pričesti, što dodatno potvrđuje njihovu posvećenost vjeri i jedno drugome.

U Katoličkoj crkvi, brak nije samo ugovor – to je zavjet pred Bogom koji se ne smije lako raskidati.

Protestantski pristup: Fokus na slobodnu volju i Bibliju

Kod protestantskih crkava, pristupi vjenčanju su različiti, ali u većini denominacija brak se vidi kao svečana odluka pred Bogom, iako ne nužno kao sakrament. Fokus je često na čitanju Biblije, ličnoj vjeri, molitvi i svečanim zavjetima koje mladenci izgovaraju.

U protestantskim zajednicama, ceremonije mogu biti fleksibilnije, prilagođene parovima, ali uvijek zadržavaju duhovnu dimenziju, molitvu i Božiji blagoslov.

Priprema za crkveno vjenčanje: Više od papirologije

Za crkveno vjenčanje potrebno je više od rezervacije termina. Mladenci često prolaze kroz pripremu – razgovore sa sveštenikom, duhovne radionice, pa čak i ispovijed. Crkva želi biti sigurna da su budući supružnici svjesni važnosti i ozbiljnosti svoje odluke.

U nekim slučajevima, barem jedan od mladenaca mora biti kršten i pripadati toj vjeri. Ako je drugi supružnik druge vjeroispovijesti ili nevjernik, potrebne su posebne dozvole (u Katoličkoj crkvi to se zove dispenzacija).

Simboli i običaji

Crkveno vjenčanje obiluje simbolikom:

• Bijela haljina: simbol nevinosti, čistote i nove faze života.

• Svijeće: simbol svjetlosti Hristove koja treba obasjavati zajednički život.

• Krst i ikone: u Pravoslavlju, mladenci dobijaju krst i ikonu Presvete Bogorodice ili Hrista, kao duhovne vodiče u braku.

• Zajednički peškir ili podloga: u nekim običajima mladenci stoje na posebnoj platnenoj podlozi, što simbolizuje novi prag života.

Duhovni značaj crkvenog vjenčanja

Za razliku od građanskog vjenčanja koje ima pravni karakter, crkveno vjenčanje ima duhovni smisao. Nije riječ samo o formalnom činu, već o dubljem pozivu. Supružnici postaju ikona Božje ljubavi – pozvani su da grade zajednicu vjere, nade i ljubavi.

U braku, supružnici zajedno rastu u vjeri, mole se, odgajaju djecu u hrišćanskom duhu, pomažu jedno drugo u uspinjanju ka svetosti. Crkva ih ne ostavlja same – brak je hram u kojem su muž i žena sveštenici ljubavi.

Crkveno vjenčanje u savremenom društvu

U današnje vrijeme, kada sve više parova bira da žive bez braka, kada se brak posmatra kao privremeni ugovor, crkveno vjenčanje se sve češće doživljava kao arhaična ili “tradicionalna” ceremonija. Ali istinska vrijednost crkvenog braka ne leži u spektaklu, fotografijama i bijelim haljinama – već u zavjetu, u tišini pred Bogom, u snazi da se obeća vjernost ne samo dok je sve dobro, već i kad dođu oluje.

Za mnoge mlade ljude koji odluče stati pred oltar, taj trenutak mijenja sve. Nema poziranja, nema filtera – samo dvoje ljudi, jedno pred drugim, i oboje pred Bogom.

Brak kao sveta liturgija života

Crkveno vjenčanje je više od ceremonije. To je životni sakrament. To je odluka da se voli svjesno, hrabro, trajno. Da se svaki dan iznova bira ono “da” koje je izgovoreno pred Bogom. Da se kroz molitvu, praštanje, nježnost i trud gradi nešto što nije samo zajednički život, već i zajednički put ka vječnosti.

U vremenu površnosti, crkveno vjenčanje poziva na dubinu. U doba brzih veza, ono nas uči postojanosti. U svijetu koji često zaboravlja svetost, ono nas podsjeća da ljubav – kad je blagoslovljena – postaje svetinja.

Jer gdje su muž i žena sjedinjeni u Bogu, tu je i Njegova milost – i tu, zaista, počinje raj na zemlji.