Za danas smo vam spremili jednu duhovitu priču. U glavnoj ulozi su jedna pijanica i policajac. Naravno ove dvije kategorije su često najsmješnije teme u vicevima pa tako i ova priča donosi jedinstven humor. U nastavku dvije zanimljive priče za vas.

–Moja draga supruga, ko bi drugi.
Alkoholizam – globalna rana i izazov za policijske službe širom svijeta
Alkohol, tvar koja se u mnogim kulturama koristi hiljadama godina, duboko je ukorijenjen u tradiciju, običaje i svakodnevicu čovječanstva. Iako se često povezuje s opuštanjem, slavljima i društvenim vezama, tamna strana alkohola – alkoholizam – ostavlja neizbrisive tragove na živote pojedinaca, porodice, zajednice i cjelokupno društvo. Problem postaje još složeniji kada se u obzir uzme činjenica da alkoholizam ne pogađa samo onoga koji pije, već širi svoj utjecaj poput zaraze – često najjače pogađajući one koji nisu ni kap okusili. Među prvima na liniji udara su policijske službe, koje svakodnevno svjedoče i intervenišu u situacijama koje su direktna posljedica zloupotrebe alkohola.
Alkoholizam – tiha svjetska epidemija
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, višе od tri miliona ljudi godišnje umre zbog posljedica konzumacije alkohola. To je više nego svi zajedno poginuli u ratovima i terorističkim napadima širom svijeta u istom periodu. Alkohol nije samo legalna supstanca – on je najrasprostranjenija psihoaktivna droga koja izaziva tešku ovisnost i uništava živote sistematski i podmuklo.
U siromašnim zemljama, alkohol je često jeftin i lako dostupan, a sistemska podrška i liječenje gotovo nepostojeći. U bogatim zemljama, iako su sistemi podrške razvijeniji, stres, otuđenost, karijerni pritisci i društvena očekivanja tjeraju mnoge u bijeg kroz čašu.
Najugroženije grupe su muškarci između 25 i 55 godina, ali zabrinjava činjenica da sve češće i mladi, pa čak i djeca, počinju konzumirati alkohol. Sve je više maloljetnika koji upadaju u alkoholizam već u tinejdžerskoj dobi, čime se dodatno narušava socijalna struktura i stvaraju generacije izgubljenih nada.
Alkohol i nasilje – razorni tandem
Jedan od najopasnijih aspekata alkoholizma je njegova povezanost s nasiljem. Alkohol je snažan depresor centralnog nervnog sistema i direktno utiče na impulse, rasuđivanje i emocionalnu stabilnost. Pod utjecajem alkohola, mnogi ljudi postaju agresivni, neuračunljivi, pa čak i opasni po život sebi i drugima.
Upravo ovdje policija ulazi u priču – prvi na licu mjesta, oni su ti koji svakodnevno ulaze u stanove gdje se odvija porodično nasilje, pokušavaju razdvojiti pijanog muža od prestravljene žene i djece, spašavaju tuče ispred kafića, gase sukobe na ulicama i trgovačkim centrima, izvlače unesrećene iz automobila u saobraćajnim nesrećama izazvanim vožnjom pod utjecajem alkohola.
Policajci kao nenaoružani terapeuti
Jedna od najvećih zabluda javnosti jeste da je posao policajca sveden na hvatanje kriminalaca. U stvarnosti, ogroman dio njihove dužnosti uključuje rad s osobama koje imaju psihičke, emocionalne ili ovisničke poremećaje. Alkoholizam zauzima visoko mjesto na toj listi.
Policajci često moraju djelovati kao terapeuti, socijalni radnici, medijatori, a ponekad i bolničari. Kada dođu na mjesto porodičnog nasilja, zateknu krv, viku, djecu koja plaču, a nasilnika kako tetura s pivom u ruci – u tom trenutku nema vremena za duboke analize. Oni moraju brzo, efikasno i smireno djelovati, često stavljajući svoj život na kocku.
Mnoga svjedočanstva policajaca iz cijelog svijeta ukazuju na to da je više od 60% porodičnog nasilja povezano s alkoholom, kao i ogroman procenat saobraćajnih nesreća, samoubistava i pokušaja ubistava. U noćnim smjenama, policijske patrole praktično imaju neprekidni kontakt s ljudima pod utjecajem alkohola, bilo da su agresivni, suicidalni, izgubljeni ili jednostavno – nesvjesni svojih postupaka.
Teškoće s pravnim sistemom
Jedan od dodatnih problema s kojima se policija suočava jeste i neefikasnost pravosudnog sistema kada su u pitanju alkoholom izazvani prekršaji ili krivična djela. Često se dešava da pijani nasilnici budu privedeni, da prespavaju u pritvoru i – već sutra budu pušteni bez ozbiljnih posljedica.
Ovo stvara frustraciju kod policijskih službenika, koji osjećaju da njihov trud i rizik bivaju obesmišljeni. Istovremeno, ohrabruje nasilnike jer ne osjećaju strah od kazne. U mnogim zemljama, zakoni koji se odnose na alkoholizirana stanja su blagi, neprecizni ili se ne primjenjuju dosljedno, što dodatno otežava borbu s ovom pošasti.
Profesionalna trauma i iscrpljenost
Policajci koji se godinama suočavaju s alkoholizmom u zajednici često pate od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), sindroma sagorijevanja i hronične emocionalne iscrpljenosti. Vidjeti svakodnevno koliko ljudi pod utjecajem alkohola razaraju svoje porodice, izazivaju tragedije i ruše sve što vrijedi – to ostavlja dugoročne posljedice po mentalno zdravlje službenika.
Neki policajci priznaju da su i sami, kako bi se nosili s hororima koje doživljavaju, počeli konzumirati alkohol, upadajući u isti začarani krug.
Šta se može učiniti?
Rješenje problema alkoholizma ne može biti isključivo represivno. Potrebna je sveobuhvatna strategija u kojoj su uključene sve društvene institucije – zdravstvo, obrazovanje, socijalne službe, mediji, a posebno policija.
Neke od ključnih mjera uključuju:
-
Obaveznu edukaciju u školama o posljedicama konzumacije alkohola
-
Povećanje poreza i ograničavanje dostupnosti alkohola
-
Kazne za prodaju alkohola maloljetnicima-
-
Podršku za porodice ovisnika–
-
Psihološku pomoć i obuku za policijske službenike
-
Formiranje mobilnih timova s psiholozima i socijalnim radnicima koji bi pomagali policiji na terenu-
-
Promjena zakonodavstva kako bi se pooštrile kazne za nasilje i vožnju pod utjecajem alkohola
-Alkoholizam je tiha, ali razorna kriza našeg vremena. On ne bira ni dob, ni pol, ni status. Može pogoditi svakoga – oca, sina, majku, kćerku, komšiju, kolegu… A kada stigne do vrhunca, tu je policija – da spašava, da reaguje, da brani ono što se još može spasiti.
No, i oni su ljudi. Ljudi koji svaku noć ulaze u srce tame i nose na sebi težinu jednog problema koji prevazilazi granice njihove profesije. Bez društvene podrške, bez sistemskih rješenja i bez ozbiljnog pristupa, ni oni neće moći vječno da izdrže.
Jer borba protiv alkoholizma nije samo borba pojedinca – to je bitka cijelog društva, a na prvoj liniji su oni koji ne biraju da li će ujutro gledati sunce ili noć. Oni su već tamo – u mraku, s plavim rotacionim svjetlima i pištaljkom oko vrata – da zaštite one koji više ne znaju zaštititi sebe.
I zato, kada sljedeći put čujete da je “samo još jedan pijanac” napravio problem, sjetite se da je neko morao da ga zaustavi. I da to često nije bilo lako.