Mnoge žene kažu da biti džentlmen će uvijek biti u mod. Ali šta zapravo znači biti džentlmen. Da li znate koje je zapravo stvarno značenje i odakle potiče uopšte ova riječ. Donosimo vam jednu zanimljivu priču a odmah nakon toga malo više o samom pojmu značenja riječu džentlmen.
–U Doboju, na stanici, kad je mijenjala gumu.
Biti džentlmen nije uloga koju čovjek oblači po potrebi, niti kostim koji se nosi u posebnim prilikama. To nije ni skup naučenih manira koji se aktiviraju pred publikom, a gase čim se vrata zatvore. Džentlmenstvo je unutrašnje stanje, duboko usađen način razmišljanja i ponašanja koji se ne mijenja zavisno od toga ko gleda, ko sluša ili šta se može dobiti zauzvrat. To je tiha snaga karaktera, dosljednost između onoga što čovjek misli, govori i čini, čak i onda kada nema nikakve koristi od toga.
Biti džentlmen znači prije svega imati poštovanje – prema drugima, ali i prema samome sebi. Čovjek koji poštuje sebe ne mora nikoga ponižavati da bi se osjećao većim. On ne traži potvrdu kroz dominaciju, glasnoću ili agresiju. Njegova sigurnost dolazi iznutra, iz svijesti o vlastitim vrijednostima, granicama i odgovornosti. Džentlmen zna ko je, ali ne osjeća potrebu da to dokazuje svakom prilikom. Njegovo samopouzdanje je mirno, stabilno i nenametljivo.
Jedna od ključnih osobina džentlmena je način na koji se odnosi prema ženama. Ne kao prema trofejima, ne kao prema sredstvu za vlastitu potvrdu, već kao prema ljudskim bićima s vlastitim mislima, emocijama, slabostima i snagama. Džentlmen ne zavodi obećanjima koja nema namjeru ispuniti. Ne koristi tuđu ranjivost, ne igra se osjećajima i ne manipuliše. Ako mu je stalo – pokazuje to djelima. Ako nije – dovoljno je pošten da to prizna. On razumije da prava muškost ne leži u osvajanju što većeg broja žena, već u sposobnosti da se prema jednoj osobi odnosi s dostojanstvom, pažnjom i iskrenošću.
Džentlmen se prepoznaje i po načinu na koji govori. Njegove riječi nisu grube, ali nisu ni prazne. On zna da tišina često govori više od stotinu rečenica, ali i da prava riječ izgovorena u pravom trenutku može promijeniti nečiji dan, pa čak i život. Ne ogovara, ne širi zlobu i ne koristi jezik kao oružje. Kada kritikuje, čini to s mjerom i namjerom da popravi, a ne da ponizi. Kada pohvali, to radi iskreno, bez skrivenih motiva.
Posebna snaga džentlmena vidi se u teškim trenucima. Kada stvari krenu loše, kada pritisak raste, a problemi se gomilaju, on ne traži krivce u drugima. Ne bježi, ne krije se iza izgovora i ne prebacuje odgovornost. Džentlmen stoji iza svojih postupaka, priznaje greške i uči iz njih. Njegova sposobnost da kaže „pogriješio sam“ nije slabost, već dokaz zrelosti. On razumije da je rast nemoguć bez suočavanja s vlastitim manama.
Biti džentlmen znači i imati kontrolu nad sobom. Ne reagovati impulzivno, ne dopustiti da bijes, ljubomora ili povrijeđeni ego upravljaju ponašanjem. To ne znači potiskivanje emocija, već njihovo razumijevanje. Džentlmen osjeća duboko, ali ne dozvoljava da emocije pretvore njegov život u haos. On zna kada treba stati, udahnuti i razmisliti prije nego što djeluje. Upravo ta unutrašnja disciplina čini ga pouzdanim – čovjekom na kojeg se može osloniti.
Odnos džentlmena prema slabijima govori više o njemu nego bilo koji uspjeh ili titula. Kako se ponaša prema konobaru, starijoj osobi, djetetu ili nekome ko mu ne može ništa ponuditi zauzvrat – tu se vidi prava slika karaktera. Džentlmen ne koristi moć da bi gazio, već da bi zaštitio. Ne ismijava slabost, već je razumije. U njegovom prisustvu ljudi se osjećaju sigurnije, jer znaju da neće biti iskorišteni ili poniženi.
Važno je razumjeti da džentlmenstvo nema veze s materijalnim statusom. Skupo odijelo, sat ili automobil ne čine džentlmena. Sve to može imati i neko ko nema ni trunke dostojanstva. Pravi džentlmen može nositi jednostavnu odjeću, raditi običan posao i živjeti skromno, ali će se iz njega osjećati mir, red i samopoštovanje. Njegova vrijednost ne mjeri se onim što posjeduje, već onim kakav je kada mu se oduzme sve spoljašnje.
Džentlmen je i čovjek koji drži riječ. U svijetu prepunom praznih obećanja, to je rijetka i dragocjena osobina. Ako nešto obeća, on će učiniti sve da to ispuni, čak i kada mu to više ne ide u prilog. Ako ne može – objasnit će, preuzeti odgovornost i ne nestati bez objašnjenja. Ljudi mu vjeruju jer znaju da iza njegovih riječi stoje djela.
Na kraju, biti džentlmen znači živjeti s integritetom. To je svakodnevna odluka da se bude bolji nego jučer, da se ne ide linijom manjeg otpora, da se ne prodaje vlastita čast za kratkoročne dobitke. Džentlmen ne traži aplauz, ne traži priznanje i ne glumi veličinu. On je jednostavno takav – dosljedan, smiren, pošten i svjestan sebe.
U vremenu buke, površnosti i lažnih slika, pravi džentlmen je tih, ali primjetan. Ne po onome što govori o sebi, već po tragu koji ostavlja u životima drugih. I upravo u tome leži suština: biti džentlmen znači biti čovjek čije prisustvo donosi red, a ne haos, mir, a ne nemir, poštovanje, a ne strah.
