VIC DANA: Mujo duguje neke pare Hasi…

Priča govori o tome kako je Mujo dugovao neke pare Hasi. Posudio je pare vjerovatno jer je imao veliku potrebu, rijetko ko posuđuje pare tek tako. No, nije imao da vrati i zabrinuo se. Ali tu uskače njegova supruga koja od ove priče pravi šegu.

Fata, zamotana u deku do brade, zijevnu i promrmlja:

– Šta je sad, bolan, što ne spavaš?

Mujo slegnu ramenima, a onda tužno uzdahnu:

– Ne da mi Haso mira… kako ću mu vratit onaj dug, a para niotkuda?

Fata se ispravi kao da je nešto genijalno smislila.

– Jes’, bolan, to te muči? E, pa gledaj sad ovu!

Bez riječi, otkopa se iz posteljine, priđe prozoru i širom ga otvori. U noćnu tišinu, punu zrikavaca i mjesečine, zaurla svom silinom:

– Hasooo! Hasoooo, bolan, jesi l’ živ?

Iz kuće preko puta, nakon nekoliko sekundi, čuo se promukli, pospani glas:

– Šta je, ženo, šta se dereš k’o da gori? Tek je dva i po iza ponoći!

Fata, bez trunke kajanja, mirno odgovori:

– Da znaš odmah – Mujo ti pare neće vratit! Nikad!

I prije nego što je Haso stigao išta reći, zalupi prozor, okrenu se Muji i, zadovoljna kao da je popravila svijet, reče:

– Eto, sad zna i on. A ti sad mirno spavaj, kad već nemaš pare – nek se Haso vrti!

Kako su banke i krediti nastali: putovanje kroz historiju novca, povjerenja i moći

Danas, kada se predamo digitalnim ekranima i jednim klikom uzimamo kredit, lako zaboravljamo da je koncept banke i kredita stara priča, duboko ukorijenjena u tkanje ljudske civilizacije. Priča o bankama nije samo priča o novcu – to je priča o povjerenju, moći, riziku, pohlepi, ali i o razvoju društva. Krenimo zato na jedno veliko putovanje, unatrag nekoliko hiljada godina, gdje je sve počelo.

1. Počeci razmjene: kada nije bilo ni novca ni banaka

Prije nego što su postojale banke, ljudi su trgovali kroz tzv. trampu – razmjenu dobara. Ko je imao višak žita, mogao ga je zamijeniti za kožu, stoku, ili alat. Ali ova metoda je imala očitih mana: šta ako onaj ko ima kožu ne želi tvoje žito? Ili ako ti treba ta koža odmah, a tvoje žito još nije sazrelo?

Ova nespretnost je stvorila potrebu za nečim što svi prihvataju – univerzalnim sredstvom razmjene. U nekim društvima to je bila so, u drugima kakaovac, školjke, ali vremenom se rodio – novac.

2. Prvi tragovi “bankarstva” u Mesopotamiji i Egiptu

Prvi poznati oblik banke dolazi iz drevne Mesopotamije, oko 2000. godine prije nove ere. Tadašnji hramovi i palače nisu bili samo vjerska i politička središta – bili su i mjesta čuvanja bogatstva. Ljudi su mogli ostaviti svoju pšenicu, ulje, vino i druge vrijednosti na čuvanje, a u zamjenu bi dobili pisanu potvrdu – primitivni depozitni sistem.

U to vrijeme razvija se i prva forma zajmova. Svećenici i upravitelji hramova su često posuđivali pšenicu ili srebro uz dogovor da im se vrati nešto više – to je bio interes, iako tada još nije bio sofisticiran kao danas.

Kod starih Egipćana, hramovi su imali sličnu ulogu – bili su mjesta sigurnosti i kontrole nad vrijednostima. Međutim, Egipat je više volio zlato i srebro kao mjeru vrijednosti, i tu se već vidi kako se metalni novac pojavljuje kao standard.

3. Antička Grčka i Rimsko Carstvo: bankarstvo dobija oblik

U antičkoj Grčkoj, naročito u Atini, pojavljuju se privatni bankari – poznati kao “trapeziti”, jer su radili za stolovima zvanim trapeza. Njihova funkcija bila je miješanje valuta, čuvanje novca, i najvažnije – davanje zajmova uz kamatu.

Kamate su bile često visoke, i nije bilo centralnog nadzora. To je stvorilo potrebu za regulacijom, ali i otvorilo prostor za prvu bankarsku manipulaciju – špekulacije, lihvarenje i prevara su već tada bili poznati.

U Rimskom Carstvu, banke su bile još razvijenije. Rimljani su imali “argentarii” – bankare koji su vršili uplate, isplate, kreditiranje, pa čak i vođenje računa. Imali su i nešto što jako podsjeća na današnje čekove i mjenice.

4. Pad carstva i stagnacija: mračni srednji vijek

Nakon pada Rimskog Carstva, Evropa je utonula u dug period stagnacije. Trgovina je oslabila, a s njom i potreba za organiziranim bankarstvom. U srednjem vijeku, Crkva je zabranjivala uzimanje kamata, nazivajući ga lihvarenjem – što je značajno usporilo razvoj kreditiranja.

Međutim, potreba za novcem nije nestala. Tako su se pojavile alternativne forme kreditiranja, koje su bile prikrivene i često obuhvaćale dužničke ugovore bez kamate, ali sa “poklonima” ili drugim vrstama naknada. Ove kreativne metode omogućile su razvoj “skrivenog” bankarstva.

5. Procvat bankarstva u Italiji: rođenje modernih banaka

U 12. i 13. stoljeću dolazi do prave eksplozije bankarstva, a centar tog novog razvoja bile su talijanske republike – Venecija, Firenca, Genova.

Tu se pojavljuju prve banke u modernom smislu, među kojima su najpoznatije porodice Medici, Bardi i Peruzzi. One su počele nuditi usluge koje danas smatramo osnovama bankarstva:

• Čuvanje novca

• Zajmovi sa precizno ugovorenim kamatama

• Mjenjačnica valuta

• Vođenje računa

• Investicije u trgovačke ekspedicije

Porodica Medici iz Firence se naročito proslavila jer je njihova banka imala podružnice širom Evrope – od Londona do Pariza. Njihov uspjeh pokazuje da su banke počele igrati političku i društvenu ulogu, oblikujući ekonomije i države.

6. Renesansa i početak centralnog bankarstva

Tokom renesanse, sve više zemalja shvata da privatno bankarstvo bez nadzora može izazvati krize. Tako se javlja ideja da država mora imati centralnu instituciju koja kontroliše novac. Prva takva banka bila je Banka Švedske – Riksbank, osnovana 1668. godine. Nedugo zatim, osnovana je Bank of England 1694, koja je imala pravo izdavanja papirnog novca – prva moderna centralna banka.

Ove institucije su počele regulisati količinu novca u opticaju, određivati kamatne stope i osiguravati stabilnost sistema.

7. Industrijska revolucija: krediti postaju pokretači svijeta

U 18. i 19. stoljeću, dolazi do industrijalizacije. Potrebni su veliki kapitali za izgradnju željeznica, tvornica, brodova… A gdje je kapital? U bankama.

Banke tada počinju nuditi masovne kredite firmama, pa čak i vladama. Uvode se:

• Hipotekarni krediti – zajmovi osigurani imovinom

• Krediti na potrošačku robu

• Investicijske banke – koje ulažu u razvoj industrije

Istovremeno, pojavljuju se i štedne banke za “običan narod”, gdje građani mogu ostaviti novac i dobiti malu kamatu.

8. 20. vijek – uspon banaka, krize i digitalizacija

Bankarstvo 20. stoljeća donijelo je ogromne promjene:

• Velika depresija 1929. pokazala je opasnost neregulisanog kreditiranja.

• Države su počele uvoditi zakone o osiguranju depozita i strožu regulaciju.

• Kreditne kartice su se pojavile 1950-ih (Diners Club, pa zatim Visa i Mastercard).

• Računari su omogućili automatsku obradu računa, bankomate, online bankarstvo.

Banke su postale okosnica globalne ekonomije, ali su ujedno bile uzrok i brojnih kriza (npr. kriza 2008. zbog rizičnih hipotekarnih kredita).

9. Krediti danas – između algoritama i rizika

Danas, krediti su svuda oko nas. Možemo ih uzeti za:

• Kupovinu stana (stambeni kredit)

• Kupovinu auta (auto kredit)

• Potrošnju (gotovinski kredit)

• Biznis (investicioni kredit)

Postoje i mikrokrediti, studentski krediti, čak i peer-to-peer zajmovi preko interneta bez banaka.

Savremeni krediti se dodjeljuju pomoću algoritama, na osnovu kreditne sposobnosti, istorije otplate i čak ponašanja na društvenim mrežama.