Papige su životinje koje su od početka svog postojanja fascinirale ljude. Najviše je fascinantna sposobnost govora, odnosno tačnije sposobnost imitiranja zvukova iz njene okoline. U ovoj priči imamo Muju koji je kupio papigu koja priča ali je pravila problem zbog stvari koje je pričala.
–Akobogda, akobogda.
Papige su među najfascinantnijim bićima koje je priroda ikada oblikovala – ptice koje nisu samo šarene i glasne, nego inteligentne, emotivne, društvene i, u mnogo čemu, zapanjujuće slične ljudima. One nisu samo ukras tropskih šuma niti kućni ljubimci u kavezima; papige su svjetovi za sebe, sa složenim ponašanjem, snažnim vezama, dugim pamćenjem i nevjerovatnom sposobnošću učenja.
Na prvi pogled, papige osvajaju bojama. Njihovo perje djeluje kao da ga je neko oslikao najhrabrijim potezima: smaragdno zelena, vatreno crvena, sunčano žuta, duboka plava, ljubičasti tonovi koji se presijavaju na svjetlu. Te boje nisu tu samo radi ljepote – one služe komunikaciji, privlačenju partnera i prepoznavanju unutar jata. U gustim tropskim krošnjama, papiga ne viče samo glasom, već i bojom.
Ali prava čar papiga ne leži u perju, već u njihovom umu. Papige spadaju među najinteligentnije ptice na svijetu. Njihov mozak je, u odnosu na veličinu tijela, izuzetno razvijen. One ne ponavljaju zvukove mehanički, kako se često misli, već ih povezuju s kontekstom. Papiga koja kaže „dobro jutro“ ne mora to reći slučajno – ona zna da se to govori u određenom trenutku dana, određenim ljudima, u određenoj atmosferi. Neke papige znaju razlikovati raspoloženje vlasnika, reagovati na tugu, nervozu ili radost, pa čak i pokušati „utješiti“ osobu kojoj su vezane.
Društveni život papiga je posebno složen. U prirodi, one gotovo nikada ne žive same. Jata mogu brojati desetine, stotine, pa čak i hiljade jedinki. U tim jatima postoje hijerarhije, prijateljstva, sukobi i savezništva. Papige biraju partnera za cijeli život. Kada se jednom vežu, ta veza je snažna, duboka i trajna. Partneri se međusobno hrane, čiste perje jedno drugome i provode sate u blizini. Ako jedna papiga izgubi partnera, može upasti u stanje nalik depresiji – povučenost, gubitak apetita i smanjena aktivnost nisu rijetkost.
Njihov način komunikacije je izuzetno bogat. Papige koriste glas, pokrete tijela, položaj perja, pogled, pa čak i ritam disanja. Glasanje papiga u divljini može biti zaglušujuće, ali svaki zvuk ima značenje: upozorenje na opasnost, poziv jatu, signal za hranu ili izraz uzbuđenja. Kada žive s ljudima, papige vrlo brzo shvate da je ljudski govor „važan zvuk“ i pokušavaju ga usvojiti kao dio svog komunikacijskog arsenala.
Jedna od najpogrešnijih predstava o papigama jeste da su one „lake za čuvanje“. Istina je potpuno suprotna. Papige zahtijevaju pažnju, mentalnu stimulaciju i emocionalnu povezanost. One nisu igračke niti dekoracija. Papiga ostavljena sama, bez društva i izazova, može razviti ozbiljne probleme u ponašanju: čupanje perja, agresiju, stalno vrištanje ili potpuni gubitak interesa za okolinu. Njima je potreban prostor za kretanje, igračke koje podstiču razmišljanje, redovan kontakt i osjećaj pripadnosti.
Njihova dugovječnost dodatno iznenađuje. Mnoge vrste papiga žive desetljećima, a neke čak i duže od čovjeka koji ih je udomio. Postoje papige koje su živjele 60, 70 pa i više od 80 godina. To znači da odluka o držanju papige nije kratkoročna – to je gotovo životno partnerstvo. Papiga pamti ljude, glasove i događaje iz daleke prošlosti. Ona se sjeća ko ju je volio, a ko zapostavljao.
U ishrani papige su jednako posebne. Iako se često misli da žive samo od sjemenki, u prirodi jedu raznovrsnu hranu: plodove, orašaste plodove, cvjetove, pupoljke, pa čak i glinu, koju koriste za neutralizaciju toksina iz hrane. Raznovrsnost je ključ njihovog zdravlja. Jednolična ishrana može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema, uključujući bolesti jetre i oslabljen imunitet.
Papige imaju i snažan karakter. One mogu biti nježne, razigrane i privržene, ali i tvrdoglave, ljubomorne i vrlo glasne kada nešto nije po njihovoj volji. One znaju „testirati granice“, baš kao dijete. Ako osjete slabost, mogu pokušati dominirati. Ako osjete strah, mogu se povući. Upravo zato, odnos s papigom zahtijeva strpljenje, dosljednost i razumijevanje njihove prirode.
U simboličkom smislu, papige su kroz historiju predstavljale mudrost, slobodu, govor i povezanost svjetova. U mnogim kulturama smatrane su glasnicima između prirode i ljudi. Njihova sposobnost oponašanja govora doživljavana je kao magija, a njihova dugovječnost kao znak posebne životne energije.
Papige nisu samo ptice koje govore. One su bića koja osjećaju, pamte, uče i vole. One su dokaz da inteligencija u prirodi dolazi u različitim oblicima, perjem i glasovima. Ko jednom zaista upozna papigu – ne kao kućnog ljubimca, već kao ličnost – shvati da se nalazi pred nečim mnogo dubljim od ptice u kavezu. Pred njim stoji karakter, um i duša sa krilima.
