Alkoholizam je postao jako ozbiljan problem u društvu a ono što primjećujemo jeste da trend porasta alkoholičara postoji u zemljama Zapada, što je zanimljiva pojava. O alkoholizmu se možda malo priča i nekako je može se reći, zanemarena tema ali ostavlja zaista velike posljedice i jedna je od ozbiljnijih negativnih pojava u društvu.
–Ali oče, ja tamo gdje si ti pokazao mogu vidjeti samo jedno drvo.
Alkoholizam je jedna od najsloženijih i najrasprostranjenijih bolesti modernog doba, a alkoholičari su ljudi čiji život, porodica, zdravlje i društveni status često postanu potpuno podređeni jednoj jedinoj stvari – alkoholu. Iako se u društvu ponekad bagatelizira, a ponegdje se još uvijek tretira kao mana ili „nedostatak karaktera“, alkoholizam je zapravo hronična, progresivna i često smrtonosna bolest koja zahvata sve aspekte čovjekovog života – od fizičkog zdravlja i psihološkog stanja do socijalnih odnosa i egzistencije.
Alkohol – tihi neprijatelj
Alkohol je supstanca koja je duboko ukorijenjena u mnogim kulturama. On se koristi u svečanim prilikama, kao sredstvo opuštanja, kao način druženja i zabave, pa čak i kao dio tradicije. U našim krajevima, čašica rakije često se doživljava kao simbol gostoprimstva, a vino kao sastavni dio trpeze. Međutim, upravo ta normalizacija alkohola čini ga opasnim – jer se linija između „povremenog uživanja“ i ovisnosti vrlo lako prijeđe, često neprimjetno.
Kod alkoholičara ta linija je odavno pređena. Ono što je počelo kao „piće iz razonode“ ili kao način da se „skine stres“, pretvara se u začarani krug u kojem tijelo i psiha sve više traže alkohol, a volja i samokontrola postaju sve slabije.
Faze alkoholizma
Alkoholizam se ne dešava preko noći – on se razvija kroz različite faze.
-
Faza eksperimentisanja i druženja – osoba počinje piti u društvu, na zabavama, svadbama, proslavama. U ovoj fazi sve izgleda normalno, jer se alkohol doživljava kao dio socijalnog života.
-
Faza navike – osoba počinje piti češće, i bez posebnog razloga. Alkohol postaje dio svakodnevnice, ne samo posebnih prilika.
-
Faza tolerancije – tijelo se navikava na alkohol i potrebne su sve veće količine da bi se postigao isti efekat. Čaša vina koja je nekad opuštala, sada nije dovoljna – treba cijela flaša.
-
Faza ovisnosti – alkohol postaje potreba. Osoba počinje piti sama, često u tajnosti. Bez alkohola se javljaju drhtavica, nervoza, nesanica, znojenje i osjećaj praznine.
-
Faza sloma – alkohol postaje centar života. Gube se prijatelji, posao, porodica, zdravlje. Čovjek se povlači u sebe, a jedini cilj dana postaje pronaći piće.
Psihologija alkoholičara
Alkoholičar nije samo osoba koja pije – on postaje zarobljenik u vlastitom umu. Alkohol pruža privremeni bijeg od stvarnosti, smanjuje tjeskobu, briše bol, daje lažni osjećaj snage i samopouzdanja. Ali taj osjećaj traje kratko, a nakon njega dolaze grižnja savjesti, depresija i nova potreba za bijegom. To stvara začarani krug u kojem se alkoholičar osjeća nemoćno.
Psihološki gledano, alkoholičari često imaju nizak prag tolerancije na stres, slabije razvijene mehanizme suočavanja s problemima i izražene unutrašnje konflikte. Neki piju da bi se izborili s traumama, neki da bi se nosili sa usamljenošću, a neki jednostavno zato što nisu naučili drugačije da se opuste. Alkohol postaje njihova „štaka“ – način da funkcionišu u svijetu koji doživljavaju kao pretežak.
Posljedice alkoholizma
Alkoholizam razara čovjeka na svim nivoima.
Fizičke posljedice
-
Jetra: ciroza, masna jetra, hepatitis.
-
Srce i krvni sudovi: povećan rizik od srčanog udara, hipertenzija, slabljenje mišića srca.
-
Mozak: gubitak pamćenja, oštećenje nervnog sistema, povećan rizik od demencije.
-
Probavni sistem: čir, gastritis, rak želuca ili jednjaka.
-
Imunitet: slabljenje otpornosti na infekcije.
Psihičke posljedice
-
Depresija, anksioznost, paranoja.
-
Izgubljena kontrola impulsa, agresivnost.
-
Promjene ličnosti – od povučenosti i tuge do burnih ispada bijesa.
-
Slom porodičnih odnosa, osjećaj izolacije i bezvrijednosti.
Društvene posljedice
-
Gubitak posla, finansijski problemi.
-
Slom brakova i porodica.
-
Kriminalne radnje ili nasilje u alkoholisanom stanju.
-
Gubitak ugleda i poštovanja u društvu.
Porodica alkoholičara
Jedna od najvećih tragedija alkoholizma jeste to što nikada ne strada samo alkoholičar – stradava cijela porodica. Djeca odrastaju u nesigurnom i haotičnom okruženju, partneri se bore s tugom, ljutnjom i razočaranjem, a roditelji i braća/sestre nose osjećaj srama i bespomoćnosti.
Djeca alkoholičara posebno pate – često razvijaju anksioznost, poteškoće u učenju, pa čak i kasniju sklonost ka ovisnostima. Partneri alkoholičara često zapadaju u ulogu „spasitelja“ – pokušavaju popraviti situaciju, ali istovremeno trpe psihičko i fizičko nasilje.
Zašto je teško prestati?
Mnogi ljudi koji nikada nisu bili u dodiru s alkoholizmom pitaju se: „Zašto jednostavno ne prestane piti?“ Međutim, prestati piti za alkoholičara nije stvar volje – to je fiziološka, psihološka i emocionalna bitka. Tijelo je naviklo na alkohol, a mozak traži taj osjećaj olakšanja. Kada se alkohol oduzme, nastupa apstinencijska kriza: drhtavica, znojenje, povraćanje, halucinacije, nesanica, pa čak i životno opasni napadi.
Uz to, psihička ovisnost tjera čovjeka da se ponovo vrati alkoholu čim naiđe na problem. Tako alkohol postaje jedini „lijek“ za bol, a zapravo je glavni uzrok tog bola.
Liječenje alkoholizma
Izlazak iz alkoholizma je moguć, ali nikada nije lak. Najvažniji korak je priznavanje problema – a to je ono što alkoholičar najčešće izbjegava.
Metode liječenja uključuju:
-
Detoksikaciju – medicinski nadzor u bolnici, kako bi se tijelo očistilo od alkohola i ublažili simptomi apstinencije.
-
Psihoterapiju – rad s psiholozima i terapeutima kako bi se otkrili uzroci i razvili novi načini suočavanja s problemima.
-
Grupe podrške – najpoznatije su Anonimni alkoholičari (AA), gdje se kroz zajedničke priče i podršku gradi snaga za borbu.
-
Porodičnu terapiju – jer bez podrške porodice i razumijevanja, oporavak je mnogo teži.
-
Duhovni aspekt – za mnoge alkoholičare vjera i duhovnost postaju snažan oslonac u oporavku.
Stigma i društvo
Nažalost, u našem društvu alkoholizam se često doživljava kao „sramota“ ili „nedostatak karaktera“. Ljudi rijetko posmatraju alkoholičara kao bolesnu osobu kojoj je potrebna pomoć, već ga odbacuju, ismijavaju ili se od njega udaljavaju. Ta stigma dodatno otežava liječenje, jer alkoholičar osjeća krivicu i izolaciju, pa još više tone u piće.
Važno je naglasiti da alkoholizam nije izbor, već bolest – bolest koja traži stručnu pomoć, razumijevanje i podršku.
Alkoholizam je tiha, ali brutalna bolest koja uništava živote i porodice. Alkoholičar nije samo „čovjek koji voli da popije“ – on je osoba koja je izgubila kontrolu nad svojim životom i kojoj je potrebna podrška da je povrati. Rješenje nikada nije lako, ali je moguće – uz priznanje problema, stručnu pomoć i podršku bližnjih.
Društvo mora prestati posmatrati alkoholičare kao „propalice“ i početi ih gledati kao pacijente kojima treba liječenje, isto kao što se liječe dijabetes, rak ili bilo koja druga bolest. Tek tada će se smanjiti stigma i povećati šanse da mnogi ljudi pronađu izlaz iz pakla alkoholizma.
