Danas se osvrćemo na jedan ozbiljan problem u društvu. U pitanju je alkoholizam. Porok koji je zadnjih decenija naročito zavladao svijetom, ljudi masovno konzumiraju alkohol a određen broj se pretvara u ovisnike alkoholičare koji moraju svakodnevno da piju.
Čovjek odovara to:
–Znaš kako pope, ako može ja bih da budem flaširan.
Alkoholizam – tiha bolest koja mijenja živote
Alkoholizam je jedan od najraširenijih i najtežih oblika ovisnosti u savremenom društvu. Iako se često prikazuje kroz prizmu poroka, istina je da se radi o ozbiljnom hroničnom oboljenju koje pogađa ne samo osobu koja pije, već i cijelu porodicu, prijatelje i zajednicu. Alkohol nije samo tečnost u čaši – on je socijalni simbol, kulturni fenomen, ali i podmukli neprijatelj koji može razoriti zdravlje, uništiti odnose i odvesti čovjeka u potpunu propast.
Zašto ljudi posežu za alkoholom?
Razlozi zašto neko počne piti rijetko su jednostavni. Nekada je to običaj: čašica rakije ujutro „za zdravlje“, pivo s društvom nakon posla, čaša vina uz ručak. U početku, alkohol daje osjećaj opuštenosti, oslobađa od treme, otvara ljude i daje privid samopouzdanja. Međutim, kod nekih osoba to prelazi granicu. Stres na poslu, porodični problemi, osjećaj besmisla ili jednostavno želja da pobjegnu od svakodnevnice – sve to može biti okidač.
U mnogim kulturama alkohol je prihvaćen kao „normalna“ stvar. Pije se na svadbama, slavama, rođendanima i proslavama. Međutim, upravo ta društvena prihvaćenost čini ga opasnijim od drugih droga – jer granica između „druženja“ i „ovisnosti“ često postaje neprimjetna.
Kako se razvija alkoholizam?
Proces od povremenog pijenja do ovisnosti često je spor i neprimjetan:
-
Eksperimentalna faza – alkohol se pije povremeno, uglavnom u društvu.
-
Socijalna faza – osoba postaje poznata kao neko ko uvijek pije „za veselje“.
-
Faza rane ovisnosti – gubi se kontrola nad količinom. Planirana „jedna čaša“ pretvara se u cijelu bocu.
-
Faza prave ovisnosti – alkohol postaje potreba. Tijelo traži sve više, a apstinencija izaziva drhtavicu, znojenje, nervozu, pa i halucinacije.
-
Terminalna faza – zdravlje je ozbiljno narušeno, životni odnosi uništeni, a volja za životom svedena na borbu od jedne do druge čaše.
Fizičke posljedice
Alkoholizam ne pogađa samo psihu već i tijelo. Jetra je prvi organ koji strada – od masne jetre, preko hepatitisa, pa sve do ciroze. Srce i krvni sudovi postaju slabiji, a rizik od moždanog i srčanog udara raste. Mozak gubi moždane ćelije, pamćenje slabi, a reakcije postaju sporije. Imuni sistem slabi, što otvara vrata brojnim infekcijama.
Posebno je opasno to što alkohol potiče nesreće – saobraćajne, na poslu ili u kući. Brojni životi su ugašeni jer je neko „popio samo malo“.
Psihičke posljedice
Alkoholičar ne strada samo fizički. Psihički teret je ogroman. Alkohol uzrokuje depresiju, paranoju, agresivno ponašanje, ljubomoru i halucinacije. Osoba može postati nasilna prema partneru ili djeci, a istovremeno nesposobna da preuzme odgovornost za svoje postupke.
Pored toga, alkohol razara karakter – laži, izgovori, obećanja da će „biti bolje“ postaju svakodnevni obrazac. Čovjek koji je nekad bio vrijedan i poštovan, pretvara se u osobu kojoj se više ništa ne vjeruje.
Porodica – najveća žrtva
Alkoholičar nikad ne pije sam – njegova porodica pije s njim, ali suze i bol, a ne čašu. Djeca koja odrastaju uz roditelja alkoholičara često nose traume cijeli život. Partneri gube vjeru, poštovanje i sigurnost. Finansijski problemi postaju hronični, jer alkohol ne košta malo, a s njim dolazi i nesposobnost da se normalno radi i zarađuje.
Često se dešava da upravo porodica najduže trpi i najteže pati, jer ljubav i nada da će se „on/ona promijeniti“ sputava ljude da naprave odlučan rez.
Društvo i alkohol
Zanimljivo je da se alkoholizam ne posmatra uvijek jednako strogo kao druge ovisnosti. Društvo često zatvara oči. Pijanica u kafani je predmet šale, a ne zabrinutosti. Tek kada neko napravi težak prekršaj – vožnja u pijanom stanju, nasilje ili kriminal – postaje jasno koliko je alkohol poguban.
Troškovi koje alkoholizam pravi društvu ogromni su – liječenje oboljelih, sudski procesi, gubitak produktivnosti, socijalna pomoć porodicama. Ipak, prevencija i edukacija i dalje su često zapostavljeni.
Put ka izlazu
Iako izgleda bezizlazno, alkoholizam se može pobijediti. Ali put nije lak. Prvi korak je priznati problem – a to je najteže. Nakon toga slijedi liječenje, koje uključuje detoksikaciju, psihološku podršku i često boravak u rehabilitacionim centrima.
Postoje i grupe samopomoći, poput „Anonimnih alkoholičara“, gdje ljudi dijele svoja iskustva i međusobno se ohrabruju. Vjera, porodica i društvena podrška također igraju ogromnu ulogu.
Ipak, najvažnije je shvatiti da nema „sigurnog povratka“ – osoba koja je jednom bila alkoholičar mora cijeli život ostati apstinent. Čak i jedna čaša može pokrenuti lavinu povratka u staro stanje.
Alkoholizam nije slabost karaktera, već ozbiljna bolest koja traži razumijevanje, ali i odlučnu borbu. Svaka čaša može biti početak tragedije, ali i svaka odluka da se prestane piti može značiti novi život.
Alkoholičari su ljudi koji su izgubili put, ali nisu izgubljeni zauvijek. Uz podršku, terapiju i vlastitu odlučnost, mogu se vratiti sebi, porodici i društvu. Najvažnije je prestati šutjeti o problemu i shvatiti da iza svake boce stoji priča – priča koja se može završiti tragedijom, ali i novim početkom.
