Svima nam je poznata Jovana Jeremić kao trenutno najpopularnija voditeljka na Balkanu. Ono po čemu je ona poznata su svakako kontroverzni stavovi, čudne i zanimljive izjave i njen stav. Nedavno je takođe bila meta tabloida zbog kraha njene veze sa poznatim biznismenom pekarom.
Malo ko zna da je karizmatična voditeljka Jovana Jeremić, koja petkom, subotom i nedjeljom vodi Jutarnji program na Pinku, jednom prilikom doživjela pravi šok u etru – i to zbog gaf koji je njen nadređeni ocijenio kao nepopravljiv.
Naime, početkom 2024. godine, dok je emisija išla uživo, Željko Mitrović – prvi čovjek televizije Pink – odlučio je da javno izrekne disciplinsku mjeru. Tokom programa, iznenadio je i gledaoce i Jovanu kada joj je rekao da će joj plata za decembar biti prepolovljena.
“Nećeš dobiti punu platu. Skidam ti 50 odsto,” saopštio joj je Mitrović pred kamerama. Zatečena voditeljka pokušala je da shvati šta se dešava i u nevjerici upitala: “Zbog čega?”
Ostalo je zabilježeno kao jedan od najneobičnijih trenutaka u istoriji domaće televizije – trenutak u kojem se granica između realnosti i programa potpuno izbrisala.
„Dogodile su se dvije manje neprijatnosti, ali za jednu snosiš punu odgovornost“, poručio je Mitrović gledajući Jovanu s dozom ozbiljnosti koja nije ostavljala prostor za sumnju. „Postupila si na svoju ruku, bez prethodne dozvole, ni ja ni urednik informative nismo bili obaviješteni. Dobro znaš na šta mislim.“
Govoreći odlučno, dodao je: „Bez obzira na to što si tehnički ispoštovala pravila i zamutila lica u snimku, suština je ostala ista – emitovan je intimni sadržaj iz tuđeg života. Takve stvari se ne prikazuju na našoj televiziji, to nije deo naše politike.“
Zatim se obratio porodici osobe čiji je snimak emitovan: „Iskreno im se izvinjavam. Nismo to smjeli da dozvolimo. Zbog toga si i sankcionisana. Iako mi je drago što si shvatila ozbiljnost greške, moram da naglasim – to nije stil koji želim da negujemo na Pinku.“
„Ponašala sam se dostojanstveno. Umijem da stanem iza svojih grešaka i da ih priznam kada treba,“ rekla je Jovana sa dozom ponosa, pokazujući da joj nije strano da preuzme odgovornost.
Na to se nadovezao Mitrović, želeći da dodatno pojasni situaciju koja se dogodila:
„Takođe, želim da se javno izvinim zbog komentara jednog od gostiju koji je uvrijedio predstavnika jedne ambasade. U pitanju su diplomate, ljudi koji dolaze kao zvanični i poštovani gosti. Bez obzira na lična mišljenja, određeni nivo uvažavanja mora uvijek da postoji. Taj respekt ne smije da izostane.“
Nastavio je smirenim tonom: „Naravno, uživo emitovanje nosi svoje rizike. Ne možemo uvijek kontrolisati šta će neko reći u datom trenutku, ali ipak – izvinjenje je neophodno.“
U tom trenutku, Jovana se ponovno uključila i rekla…
Televizija Happy – od skromnih početaka do jedne od najkontroverznijih medijskih kuća u Srbiji
Televizija Happy danas je nezaobilazno ime na medijskoj sceni Srbije, poznata po svom specifičnom programu, skandaloznim rijalitijima, burnim debatama i licima koja često izazivaju podijeljene reakcije javnosti. Njeno putovanje od lokalne televizije do nacionalne frekvencije obilježeno je nizom transformacija, vlasničkih promjena, uredničkih eksperimenata, kao i stalnom borbom za gledanost u vremenu kada se publika sve više okreće digitalnim platformama.
Skromni počeci i prve transformacije
Priča o Happy televiziji započela je početkom 2000-ih godina, kada je ona funkcionisala pod imenom Košava. U to vrijeme, Košava je bila lokalna televizija sa skromnim dometom, fokusirana na kulturu, obrazovni program i društveno-političke emisije, sa vrlo ograničenim uticajem i malim udjelom u gledanosti. Vlasnička struktura Košave bila je tema interesovanja medija kada je objelodanjeno da je vlasnica bila i tadašnja maloljetna kćerka bivšeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića – Marija Milošević. Iako se ta veza kasnije umanjivala i pravdala pravnim konstrukcijama, ostala je simbol jednog vremena kada su mediji bili čvrsto povezani s državnim vrhom.
Nakon što je Košava dobila nacionalnu frekvenciju 2006. godine – što je izazvalo veliko nezadovoljstvo i optužbe za političko pogodovanje – došlo je do značajnih promjena. Uskoro je televiziju preuzeo poznati srpski biznismen Predrag Ranković, u javnosti poznatiji kao Peconi. Tada počinje transformacija u ono što danas poznajemo kao Happy televiziju.
Nova era: Happy televizija
Pod novim vlasništvom, televizija je promijenila naziv u “Happy” i krenula u potpunu programsku transformaciju. Fokus se prebacio na zabavu, rijaliti sadržaj, popularne emisije sa lakom formom i teme koje su za mnoge bile na ivici ukusa. Upravo ta promjena programske politike donijela je Happy-ju značajan rast gledanosti.
Jedna od prvih emisija koja je zacementirala novu uređivačku politiku bila je čuvena Parovi. Ovaj rijaliti šou, koji je startovao kao takmičenje za zaljubljene parove, vrlo brzo se pretvorio u arenu u kojoj su se sukobljavale najrazličitije ličnosti – od bivših kriminalaca, glumica, kontroverznih influensera, bivših političara pa do osoba koje su već bile poznate po skandalima iz prošlosti. Parovi su nudili sve ono što je tabloidna publika željela – suze, psovke, raskide, pomirenja, tuče, golotinju, raskrinkavanja i, naravno, stalne dramatične obrate.
Za jedne, Happy je postao simbol dekadencije i padanja medijskih standarda, dok su ga drugi smatrali utočištem „realnih ljudi“ i iskrenih emocija koje nisu lažirane i montirane. Bez obzira na ideološki stav, ne može se poreći da je Happy uspio da privuče veliki broj gledalaca – naročito u kasnim večernjim satima, kada su Parovi i slični programi dostizali vrhunac gledanosti.
Politička pozicioniranost i informativni program
Osim zabavnog dijela, Happy televizija je razvijala i informativni segment. Emisije poput Ćirilice, koju vodi Milomir Marić, postale su brend za sebe. Marić je poznat po svojoj nekonvencionalnoj novinarskoj formi, opuštenim razgovorima i gostima koji su često politički kontraverzni. U Ćirilici su se izgovarale rečenice koje na drugim televizijama nisu imale prostora, što je publici dalo osjećaj da gleda „nešto istinito, bez cenzure“, iako su brojne teme bile izuzetno selektivno obrađene i često usmjerene u pravcu koji je pogodovao određenim političkim strukturama.
Mnogi medijski analitičari isticali su da je Happy, iako formalno privatna televizija, često bio vrlo naklonjen vlastima, naročito u eri Aleksandra Vučića. Gosti koji su kritikovali aktuelnu vlast rijetko su dobijali značajniji prostor, dok su predstavnici vladajuće strukture mogli u miru da prezentuju svoju verziju stvarnosti. Ipak, ova uređivačka politika nije mnogo smetala dijelu publike koji je u Happy-ju pronašao sigurnost, spektakl i sadržaje koji nisu bili sterilni, kao što su to bili na drugim kanalima.
Sporno pitanje frekvencije i nadzor REM-a
Sporovi oko toga kako je Happy došao do nacionalne frekvencije nikada nisu potpuno utihnuli. Mnogi su smatrali da je televizija koja emituje eksplicitan sadržaj, psovke, golotinju i uvrede uživo, morala biti pod oštrijim nadzorom Regulatornog tela za elektronske medije (REM). Ipak, uprkos brojnim prijavama i upozorenjima, Happy je nastavljao po svom. U više navrata kažnjavan je novčano, ali bez većih posljedica po njegovo poslovanje.
Zbog toga su i dalje aktuelna pitanja koliko REM zapravo nadgleda televizije s nacionalnom frekvencijom, i zašto se prema Happy-ju primjenjuje drugačiji aršin u odnosu na, recimo, RTS ili Prvu. Mnogi smatraju da se Happy koristi kao ventil za najniže strasti u društvu – dozvoljavajući publici da kroz tuđe skandale, raskole i afere proživljava sopstvenu katarzu.
