Gojaznost predstavlja sve veći problem, a naročito je postao aktuelan u zapadnim zemljama u ovo moderno doba. Kada vidimo slike ljudi prije 50 godina na plažama, vidimo da su svi zgodni i nema niko debeo. Danas je skoro svaka druga osoba pretila a naravno smatra se da je glavni razlog rafinisana hrana i velika ekspanzija industrije hrane.
U trenutku kada je postalo jasno da bi svaki novi dan mogao biti borba za dah i opstanak, jedna žena je odlučila da više ne želi biti zatočenik sopstvenog tijela.
Maja Radanović, porijeklom iz Srbije, odrasla je u Sjedinjenim Američkim Državama gdje je, još kao djevojčica, počela da gradi nezdrav emocionalni odnos prema hrani. Ono što je trebalo da bude izvor energije, postalo je sklonište – njeno utočište od nerazumijevanja, naročito bolne dinamike sa majkom. Umjesto da dobija nježnost i razumijevanje, pronalazila je privremeni mir u zalogajima koji su gutali tugu, ali i zdravlje.
Godine su prolazile, a kilogrami su se gomilali, sve dok nije došla do teške granice – preko 270 kilograma u 33. godini života. Svakog jutra se budila sa pitanjem: hoće li srce izdržati još jedan dan? Hoće li pluća moći da iznesu još jedan korak? Hoće li uopšte moći da ustane iz kreveta bez pomoći?
Svjesna da ide ka tački bez povratka, odlučila je da stane. Ne zbog estetike. Ne zbog tuđih pogleda. Već zato što je osjećala da se gubi, i da mora da se pronađe. Prijavila se na emisiju posvećenu spašavanju života ekstremno gojaznih osoba – ne iz želje za slavom, već iz potrebe za spasom.
Na televiziji, pred kamerama i milionima gledalaca, ogolila je svoju priču – bez uljepšavanja, bez izgovora. Ispričala je kako je bol koji nije umjela drugačije da izrazi postajao sve veći, a hrana sve jedini odgovor. Ali sada, kako kaže, više nema vremena za čekanje. Ovo je posljednji voz. I na njega je odlučila da se ukrca.
Maja više ne traži sigurnost u hrani, već u promjeni. Njen put je dug, težak, i neizvjestan – ali je njen. I za razliku od prethodnih godina, sada ne jede da bi zaboravila. Sada se sjeća da želi da živi.
Zajedno sa svojim partnerom, krenula je na dug i neizvjestan put – ne samo kroz kilometre koji su ih dijelili od Hjustona, već i kroz vlastite strahove i nade. Cilj im je bio jasan: susret sa ljekarom koji se godinama bavi najtežim slučajevima gojaznosti i čije ime pacijenti izgovaraju s poštovanjem, ali i nadom da im može promijeniti život.
Za nju je taj susret bio više od običnog medicinskog termina. Bio je to možda posljednji pokušaj da povrati kontrolu nad sobom. Ljekar ju je dočekao bez iluzija, ali s jasno postavljenim pravilima. Ako želi da započne ozbiljan proces liječenja, mora ući u režim koji ne prašta izgovore. Pred nju je postavio izazov: za samo osam nedjelja mora skinuti 45 kilograma. To je bio prvi korak – težak, ali neizbježan.
Nije joj obećao čuda. Nije je mazio riječima. Umjesto toga, dao joj je striktan plan ishrane – strogu dijetu bez kompromisa. Svaki obrok, svaki dan, svaki gram hrane – sve je moralo biti pod kontrolom. Jer njen organizam više nije imao luksuz tolerancije.
Dok su napuštali bolnicu, osjećala je kako se u njoj miješaju panika i odlučnost. Znala je da je pred njom borba koja će zahtijevati više snage nego što je ikada ranije prikupila. Ali ako postoji i najmanja šansa da izađe iz zatvora u koji ju je vlastito tijelo zaključalo – prihvatiće je. Bez oklevanja.
GOJAZNOST: TIHI TERET MODERNOG DOBA
U savremenom dobu, kada svijet funkcioniše u vrtoglavom ritmu, kada se komunikacija obavlja brže nego ikada, a hrana se dostavlja jednim dodirom ekrana, gojaznost je tiha epidemija koja iz dana u dan pogađa milione ljudi. Nema granica – prisutna je kod bogatih i siromašnih, obrazovanih i neukih, starih i mladih. Ona nije samo fizička pojava – ona je simptom, posljedica, ali i uzrok dubljih problema. Gojaznost ne bira, ali itekako stigmatizuje. I zbog toga je važno sagledati je iz svih uglova – i tijela, i duha, i društva.
ŠTA JE GOJAZNOST?
Gojaznost, ili medicinski rečeno adipozitet, predstavlja stanje u kojem se u organizmu nakuplja prekomjerna količina tjelesne masti do nivoa koji može ugroziti zdravlje. Najčešće se mjeri putem indeksa tjelesne mase (BMI), koji se računa tako što se tjelesna težina u kilogramima podijeli sa kvadratom visine u metrima.
-
BMI između 25 i 29.9 označava prekomjernu težinu,
-
BMI 30 i više ukazuje na gojaznost.
Ali BMI nije savršeno mjerilo. Neko može imati visok BMI zbog mišićne mase, dok drugi može imati normalan BMI, ali visok procenat masnoće. Ipak, u opštoj medicinskoj praksi, BMI se koristi kao osnovni parametar.
UZROCI GOJAZNOSTI
Gojaznost nije samo posljedica prejedanja i nedostatka kretanja, kako se često banalno tvrdi. Iako su ovi faktori ključni, uzroci su mnogo složeniji:
1. GENETIKA I NASLJEĐE
Određeni ljudi imaju genetsku predispoziciju da se lakše goje, sporije sagorijevaju kalorije ili imaju pojačan apetit. Geni utiču i na raspodjelu masnog tkiva po tijelu, što dalje određuje zdravstvene rizike.
2. PSIHOLOŠKI FAKTORI
Stres, anksioznost, depresija i traume iz djetinjstva često dovode do tzv. emocionalnog jedenja. Hrana tada postaje lijek, utjeha, bijeg – a ne izvor nutritivne podrške.
3. OKRUŽENJE
Savremeni svijet podstiče gojaznost. Fast food je jeftin i lako dostupan. Ljudi rade u kancelarijama, voze se automobilima, sve manje hodaju. Čak ni djeca više ne trče napolju – već klikću prstima ispred ekrana.
4. HORMONALNI DISBALANSI
Poremećaji poput hipotiroidizma, sindroma policističnih jajnika (PCOS), Cushingovog sindroma i rezistencije na insulin mogu drastično otežati kontrolu tjelesne mase.
5. LIJEKOVI
Neki medikamenti (antidepresivi, kortikosteroidi, antipsihotici) uzrokuju nagli porast apetita ili zadržavanje tečnosti.
ZDRAVSTVENE POSLJEDICE GOJAZNOSTI
Gojaznost nije samo estetski problem. Ona bukvalno mijenja unutrašnju strukturu i funkcionalnost organizma.
-
Kardiovaskularne bolesti – povećava se rizik od infarkta, hipertenzije, moždanog udara.
-
Dijabetes tip 2 – povezan direktno s viškom masti, naročito oko trbuha.
-
Apneja u snu – masno tkivo oko vrata može ometati disanje tokom spavanja.
-
Osteoartritis – zglobovi, naročito koljena i kukovi, trpe veliki pritisak.
-
Masna jetra – višak masti se nakuplja i u jetri, dovodeći do oštećenja.
-
Infertilitet – i kod žena i kod muškaraca.
-
Rak – gojaznost povećava rizik od mnogih karcinoma: dojke, debelog crijeva, materice, pankreasa.
PSIHOLOŠKI ASPEKTI
Gojaznost nosi ogroman emocionalni i društveni teret. Ljudi s viškom kilograma često se suočavaju sa:
-
Stigmom i ismijavanjem, počevši od djetinjstva.
-
Niskim samopouzdanjem, zbog ideala ljepote nametnutih kroz medije.
-
Izolacijom i depresijom, jer se povlače iz društvenih aktivnosti.
-
Strahom od odlaska u teretanu, jer osjećaju da nisu dobrodošli.
Gojazni ljudi često žive dvostruki život – spolja se smiju, a iznutra se osjećaju izgubljeno. Hrana za njih nije zadovoljstvo, već lanac.
GOJAZNOST KOD DJECE
Ovo je posebno alarmantan problem. Sve više djece u svijetu pati od prekomjerne težine. Uzroci su:
-
previše zaslađenih pića i grickalica,
-
nedostatak fizičke aktivnosti,
-
prekomjerno vrijeme ispred ekrana.
Gojazno dijete ima veće šanse da odraste u gojaznog odraslog čovjeka, noseći sa sobom sve rizike koji dolaze uz to.
LIJEČENJE GOJAZNOSTI
Rješenje gojaznosti nije brzo ni jednostavno. Ne postoji čarobna tableta. Riječ je o dugotrajnom procesu koji zahtijeva:
1. PROMJENU ŽIVOTNOG STILA
-
Balansirana, nutritivno bogata ishrana (više povrća, manje rafiniranih šećera).
-
Redovna fizička aktivnost – ne mora biti teretana; hodanje, plivanje, bicikl.
-
Povećanje unosa vode i kvalitetnog sna.
2. STRUČNA PODRŠKA
Nutricionisti, psiholozi, endokrinolozi – svi zajedno čine tim koji pomaže.
3. TERAPIJA I PSIHOLOŠKA POMOĆ
Emocionalno jedenje zahtijeva rad sa terapeutom. Bez toga, svaki pokušaj dijete je samo površinsko rješenje.
4. HIRURŠKE INTERVENCIJE
U slučajevima ekstremne gojaznosti, kada zdravlje postane ugroženo, primjenjuje se barijatrijska hirurgija – npr. smanjenje želuca. Ove operacije mogu spasiti život, ali nisu “laka rješenja”. One traže cjeloživotnu disciplinu.
GOJAZNOST I DRUŠTVO
Problem gojaznosti nije individualan – to je društveni problem. Živimo u vremenu hiperprodukcije hrane, reklama koje podstiču prejedanje, i s druge strane – društvenog pritiska da budemo vitki. Ironično, svijet nas ugoji pa nas zatim sudi zbog toga.
Rješenje mora doći iz više pravaca:
-
Zdravija školska ishrana.
-
Porezi na zaslađena pića.
-
Edukacija u porodici.
-
Pristupačnost svježih namirnica.
-
Promocija stvarnog, ne nerealnog izgleda tijela.
