Vremena su turbulentna i svakodnevno dobijamo nove informacije o novim ratovima u svijetu. Zasigurno živimo u nesigurnim vremenima, a shodno tome države se aktiviraju i započinju regrutovanje vojske. Evo šta čeka regrute u Srbiji.
Vojni rok u Srbiji: Novi planovi i izazovi
Vraćanje obaveznog vojnog roka u Srbiji izazvalo je značajnu pažnju javnosti, kako zbog promjena koje donosi, tako i zbog izazova s kojima se suočava. Ovaj potez predstavlja stratešku odluku države da ojača svoje odbrambene kapacitete i poboljša vojnu spremnost. Dok je u prošlosti služenje vojnog roka bilo obavezno, njegova obustava 2011.
godine otvorila je mnoga pitanja o vojnoj spremnosti zemlje. Sada se, s novim izazovima u regionu i svjetskoj geopolitičkoj situaciji, ponovo razmatra njegova implementacija. Trenutno se radi na pripremama za dolazak prve generacije regruta u kasarne.
Prema najavama, vojni rok bi trajao 75 dana, a regruti će biti podijeljeni u tri grupe. Oni koji odaberu civilnu službu trebali bi služiti duplo duže, što znači 155 dana. Načelnik Generalštaba Vojske Srbije, Milan Mojsilović, naglašava da Vojska Srbije radi na unutrašnjim zadacima pripreme i uređenja ambijenta za služenje vojnog roka.
Ove pripreme uključuju nabavku materijala poput uniformi i naoružanja, ali i obuku instruktora koji će biti odgovorni za provedbu programa obuke. Pored toga, infrastruktura kasarni se modernizira kako bi se prilagodila povećanom broju mladih ljudi koji će biti smješteni tijekom obuke.
Mojsilović ističe da je za sve mladiće i djevojke vojni rok predviđen da traje 75 dana. “Mi smo normativno zakružili jednu cjelinu u kontekstu planova i programa,” izjavio je, dodajući da su već započeli s nabavkom materijala poput uniformi i naoružanja.
Ovo je prvi korak ka uspostavljanju efikasnog sistema obaveznog vojnog roka, koji će uključivati i usklađivanje zakonodavne sfere s predviđenim planovima.
S obzirom na povijest vojnog roka u Srbiji, mnogi se pitaju kako će se nova generacija regruta prilagoditi ovom sistemu, te kakve će beneficije donijeti kako za pojedince, tako i za društvo u cjelini.
Prema trenutnim planovima, vojni rok bi služili samo muškarci, uz 60 dana obuke i 15 dana vojnih vježbi. Žene će i dalje imati mogućnost dobrovoljnog služenja vojnog roka.
Prije nego što se ovaj plan može sprovesti, potrebno je donijeti zakon o vraćanju obaveznog vojnog roka, s obzirom da trenutni zakonski okvir to ne omogućava. Zoran Dragišić, profesor Fakulteta bezbjednosti i narodni poslanik SNS-a, ocijenio je da bi najrealnije bilo započeti s implementacijom od naredne godine.
Dragišić ističe i važnost edukacije mladih o vojnoj službi, kako bi se smanjila skepsa i povećala motivacija za služenje.
Regruti će biti podijeljeni u tri grupe prema starosti i spremnosti na služenje s oružjem. Najmlađi će provesti 75 dana u vojsci, a stariji malo kraće. Prigovor savjesti će omogućiti civilnu službu u trajanju od 155 dana, što je duplo duže od standardnog vojnog roka.
Ovo je važan aspekt koji omogućava mladima da izraze svoje stavove i uvjerenja, dok istovremeno ispunjavaju svoju obavezu prema državi. Prigovor savjesti je značajan korak u priznavanju individualnih prava i sloboda, što je u skladu s modernim demokratskim standardima.
Civilna služba također nudi priliku za angažman u društveno korisnim projektima, što može imati dugoročne pozitivne efekte na zajednicu.
U Srbiji, prvi regruti bi mogli biti mladići rođeni 2006. godine. General Mojsilović ističe da je značajno povećanje broja regruta planirano za naredne godine. Na primjer, godišnje bi moglo biti regrutovano do 20.000 vojnika, raspoređenih u nekoliko ciklusa.
Prvih 30 dana vojnog roka posvećeno je osnovnoj obuci, uključujući gađanje, sanitetsku obuku i vježbe vezane za zaštitu. Sljedećih 45 dana uključivat će taktičku obuku i vježbe u terenskim uvjetima, osiguravajući da regruti budu adekvatno pripremljeni za sve moguće scenarije.
Osim fizičkog i taktičkog treniranja, posebna pažnja bit će posvećena i psihološkoj pripremi mladih vojnika, što je ključni faktor za suočavanje s izazovima vojne službe.
Stariji regruti, posebno oni koji studiraju ili rade, suočavaju se s posebnim izazovima. Načelnik Generalštaba naglašava potrebu za fleksibilnošću, uključujući mogućnost mirovanja radnog odnosa ili odgađanja otplate kredita za vrijeme trajanja vojnog roka. Pristup koji osigurava ravnotežu između vojnih potreba i osobnih obaveza regruta ključan je za uspjeh ovog programa.
Također, planira se da regruti po završetku vojnog roka budu raspoređeni najbliže svojim domovima, čime se dodatno olakšava njihov povratak u civilni život. Kroz ove mjere, vojska nastoji promovirati vojni rok kao pozitivno iskustvo koje doprinosi ličnom razvoju i društvenom angažmanu mladih ljudi.
Obavezni vojni rok – između tradicije, obaveze i izazova modernog doba
Obavezni vojni rok je tema koja u našim krajevima gotovo nikada ne izlazi iz javnih rasprava. Neki ga smatraju nužnošću i stubom nacionalne bezbjednosti, drugi ga vide kao relikt prošlosti, dok treći posmatraju vojsku i služenje roka kroz prizmu ličnog iskustva – bilo pozitivnog, bilo traumatičnog. Kada se govori o vojnom roku, uvijek se otvara čitav niz pitanja: kome se uvodi, koliko traje, šta podrazumijeva obuka, šta se dešava sa onima koji odbijaju da nose pušku, ali i – ima li u svemu tome nagovještaja većih geopolitičkih potresa i strahova od ratova?
Istorijski razvoj vojnog roka
Institucija obaveznog vojnog roka nije izum novog vremena. Još u antičkim civilizacijama, mladići su odrastali sa jasnom spoznajom da će određeni period života provesti u službi vojske. U Spari, vojna obuka počinjala je već u djetinjstvu, dok su u Rimu svi punoljetni muškarci mogli biti pozvani pod zastavu. Tokom srednjeg vijeka, feudalci su slali svoje ljude kao vojsku kraljevima, dok se u 19. i 20. vijeku oblikuje model masovnih nacionalnih vojski – svaki građanin bio je potencijalni vojnik.
Na Balkanu je obavezni vojni rok stoljećima bio dio državnog sistema. U Osmanskom carstvu postojala je obaveza služenja, kasnije i u Kraljevini Jugoslaviji, a naročito u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, gdje je vojni rok trajao od 12 do 18 mjeseci, zavisno od roda vojske. Gotovo da nije bilo muškarca koji nije prošao kroz kasarne, a vojni rok se smatrao svojevrsnom „muškom školom života“.
Savremena percepcija i ukidanje
Početkom 2000-ih godina, mnoge države regiona odlučile su da ukinu obavezni vojni rok i pređu na profesionalne vojske. Razlozi su bili brojni – od ušteda u budžetu, preko modernizacije i manjih, efikasnijih vojnih snaga, pa sve do želje da se uklone traume i nelagodnosti koje su pratile vojni rok u burnim devedesetim godinama. Međutim, ukidanje roka nije značilo da se tema zatvara. Naprotiv, mnoge zemlje periodično otvaraju raspravu o ponovnom uvođenju, naročito u trenucima globalnih kriza, povećane nesigurnosti ili rata u blizini.
Trajanje i organizacija obuke
U savremenim prijedlozima, vojni rok obično traje kraće nego nekada. Umjesto godinu i po, najčešće se govori o periodu od 75 do 90 dana osnovne obuke u centrima širom zemlje. Tokom tog vremena regruti prolaze kroz:
-
Osnovnu fizičku obuku – marševi, kondicija, snaga i izdržljivost.
-
Učenje o rukovanju oružjem – sigurnost, disciplina, gađanje, održavanje naoružanja.
-
Vojnu taktiku i disciplinu – kretanje u grupama, komunikacija, osnovna strategija.
-
Prvu pomoć i preživljavanje – kako reagovati u kriznim situacijama, snalaziti se bez resursa.
-
Psihološku i moralnu pripremu – osjećaj pripadnosti i discipline, kao i izgradnja timskog duha.
Za one koji odbijaju da nose pušku, obično postoji alternativa: duplo duži vojni rok u kasarnama, gdje bi obavljali pomoćne i logističke poslove, bez kontakta sa oružjem. To se naziva civilna služba ili alternativna vojna obaveza.
Argumenti ZA obavezni vojni rok
Zagovornici ponovnog uvođenja obaveznog vojnog roka navode više ključnih argumenata:
-
Nacionalna bezbjednost – u nesigurnom svijetu, obučeni građani predstavljaju rezervu koju država može aktivirati u slučaju rata ili prirodnih katastrofa.
-
Patriotizam i disciplina – vojni rok oblikuje karakter, uči mlade ljude odgovornosti i timskom radu.
-
Jednakost – svi prolaze kroz isto iskustvo, bez obzira na porijeklo, obrazovanje ili bogatstvo.
-
Korist u civilnom životu – vještine naučene u vojsci (prva pomoć, snalaženje u krizi, disciplina) mogu koristiti u svakodnevnom životu.
Argumenti PROTIV obaveznog vojnog roka
S druge strane, protivnici navode da je obavezni rok zastarjela praksa:
-
Troškovi – država mora izdvajati ogromna sredstva za obuku, opremu i smještaj regruta.
-
Profesionalne vojske su efikasnije – moderni ratovi se vode visokom tehnologijom, dronovima i specijalizovanim jedinicama, a ne masovnim vojskama.
-
Prisila umjesto izbora – mnogi mladi ljudi žele graditi karijeru, školovati se ili putovati, a obavezni rok im remeti planove.
-
Traume i negativna iskustva – u prošlosti su vojni rok pratile hazing-prakse (šikaniranje, maltretiranja), što je ostavilo gorak ukus mnogima.
Psihološki aspekt vojnog roka
Ne može se zanemariti ni psihološki uticaj. Za mnoge mladiće (a u nekim zemljama i djevojke) odlazak u kasarnu znači prvi susret sa strogom hijerarhijom, pravilima, odvojenost od porodice i komfora doma. Neki to dožive kao izazov i jačanje karaktera, dok drugi osjete strah, stres pa čak i anksioznost. Vojni psiholozi naglašavaju da se takvi programi moraju voditi uz pažljivu kontrolu, kako bi se spriječile zloupotrebe i traume.
Politički i društveni kontekst
Rasprave o vojnom roku često su više političke nego vojničke. Kada država najavi uvođenje vojnog roka, u društvu se odmah javljaju pitanja: da li se sprema rat, zašto baš sada, koga će slati i ko će biti izuzet?. U vrijeme kada su geopolitičke tenzije povećane, svaka takva odluka izaziva strahove i nesigurnost. Ujedno, vojni rok otvara i socijalna pitanja – šta sa onima koji studiraju, rade u inostranstvu ili imaju zdravstvene probleme? Hoće li bogati moći da „izbjegnu“ službu, dok siromašni budu prva meta?
Međunarodni primjeri
Mnoge zemlje i dalje imaju obavezni vojni rok.
-
Izrael: vojna služba je obavezna za muškarce i žene, i traje 2–3 godine.
-
Finska i Norveška: vojni rok traje od 6 do 12 mjeseci, uz mogućnost civilne službe.
-
Švicarska: svi muškarci prolaze obaveznu obuku i kasnije periodične vježbe.
-
Austrija i Grčka: i dalje imaju vojni rok, ali sa kraćim trajanjem.
U mnogim od ovih zemalja, vojni rok se ne doživljava samo kao priprema za rat, već i kao građanska obaveza i prilika za lični razvoj.
Žene i vojni rok
U modernim vremenima sve češće se postavlja pitanje: treba li i žene služiti vojni rok? Dok su u prošlosti bile pošteđene, danas u nekim zemljama žene ravnopravno služe. Argument za to je rodna jednakost, ali i potreba za što većom obučenošću populacije. Protivnici pak tvrde da bi obavezna služba za žene predstavljala dodatno opterećenje i narušavanje tradicionalnih uloga.
Budućnost vojnog roka
Da li će se obavezni vojni rok zaista vratiti u zemljama Balkana, ostaje otvoreno pitanje. Neke vlade najavljuju pilot-projekte i kraće obuke, dok druge oklijevaju zbog troškova i otpora javnosti. No, jedno je sigurno – sama tema vojnog roka uvijek izaziva snažne emocije i dijeli društvo. Za jedne je to simbol discipline, za druge znak potencijalne ratne opasnosti.
