Posljednjih mjeseci dosta se govorilo o slučaju nestanka Milana Đorđevića, farmaceuta iz Niša. On je jednog dana samo nestao, pronađeno je njegovo službeno auto, kao i telefon i laptop u autu. No od Milana do dana danas nema ni traga ni glasa. Ovo je jedan od najmisterioznijih slučajeva koji se ikada desio na Balkanu.
Neobjašnjiv Nestanak: Misterija Milana Đorđevića
Prošlo je gotovo 19 mjeseci od misterioznog nestanka Milana Đorđevića, farmaceuta iz Niša, a njegov slučaj i dalje ostaje nerazjašnjen. Njegova porodica živi s neprestanim pitanjima i gotovo bez ikakvih odgovora. Milan je posljednji put viđen 10. juna 2024.
godine na popularnom izletištu Bojanine vode na Suvoj planini, a otada mu se gubi svaki trag. Njegova majka, Marica Đorđević, nastavlja tragati za bilo kakvim informacijama koje bi mogle pomoći u rasvjetljavanju ovog misterioznog slučaja.
Marica Đorđević često evocira uspomene na prošle blagdane kada bi cijela porodica bila na okupu. “Ovo je druga Nova godina i drugi Božić bez njega”, kazala je Marica sa tugom. Njena bol je neizdrživa, a nada neprestano tinja. Porodica Đorđević uložila je mnogo napora u potragu, ali bez većih uspjeha.
Veliki broj volontera pridružio se pretrazi Suve planine, ali rezultati su izostali. Marica je uvjerena da je njen sin na neki način protiv svoje volje odveden s planine, ali dokazi koji bi podržali ovu teoriju još uvijek nedostaju.
Izvještaji istrage ukazuju na to da je ona naišla na zid, bez novih tragova ili informacija. Marica se mnogo nadala da će pregled Milanovih telefona donijeti neka nova saznanja.
“Nije mi jasno kako mogu reći da nema ničega u listingu poziva i baznih stanica”, rekla je Marica, izražavajući duboku sumnju u efikasnost istrage i vjerujući da se istina može saznati ako se dovoljno istražuje.
Na dan kada je nestao, Milan je obavljao svoje svakodnevne aktivnosti, uključujući poslovne sastanke. Njegova posljednja komunikacija bila je s porukom supruzi da neće moći pokupiti njihovu ćerku iz vrtića. Nakon toga, sve veze s Milanom su prekinute.
Njegov službeni automobil pronađen je zaključan ispred planinarskog doma, zajedno s mobilnim telefonima, novčanikom i laptopom, ali bez ikakvih dodatnih znakova koji bi mogli ukazati na njegovu sudbinu.
Jedna od teorija koju zagovara Marica je da je Milan bio odveden s planine. Pas tragač je osjetio njegov miris samo na parkingu, terasi planinarskog doma i ispred osmatračnice, ali ne i na stazama koje vode s planine. “On je stavljen u auto i odvezen.
To je jedini način”, objašnjava Marica. Iako nema konkretnih dokaza koji bi podržali ovu teoriju, ona se oslanja na intuiciju i nedostatak drugih tragova kako bi formirala ovu hipotezu.
Ovaj slučaj ostaje neriješen, a Marica ne gubi nadu u otkrivanje istine. Redovno apeluje na javnost da pruži bilo kakve informacije koje bi mogle pomoći u rasvjetljavanju misterije Milanovog nestanka.
“Ako iko ima ikakvu informaciju, molim vas da nas obavijestite ili kontaktirate policiju”, poziva Marica sa nadom da će svaki detalj, ma koliko mali bio, biti ključan za rješavanje ovog slučaja. Dok porodica Đorđević nastavlja živjeti u neizvjesnosti, oni se nadaju da će jednog dana dobiti odgovore koje zaslužuju.
Nestanak farmaceuta Milana iz Niš ostao je jedna od onih priča koje se ne zaboravljaju lako, jer u sebi nose ono najteže – tišinu bez odgovora. To nije bio nestanak čovjeka s margine društva, nekoga bez korijena i bez traga, već obrazovanog, mirnog i naizgled potpuno “uređenog” čovjeka, koji je imao posao, rutinu i život koji se spolja činio stabilnim. Upravo zbog toga, ovaj slučaj je potresao porodicu, prijatelje, kolege i širu javnost, jer je razbio onu opasnu iluziju da nestanci pripadaju nekom drugom svijetu, daleko od “normalnog” života.
Milan je bio farmaceut – zanimanje koje samo po sebi nosi dozu povjerenja, odgovornosti i preciznosti. Ljudi koji su ga poznavali opisivali su ga kao povučenog, ali izuzetno korektnog, profesionalnog i posvećenog poslu. Nije bio sklon konfliktima, nije upadao u rizična društva, nije imao vidljive neprijatelje niti probleme koji bi unaprijed “mirisali” na tragediju. I baš zato, dan kada mu se gubi svaki trag ostao je zapamćen kao trenutak kada je svakodnevica pukla – tiho, bez buke, ali sa ogromnim posljedicama.
Nestanak nije bio dramatičan u klasičnom smislu. Nije bilo svjedoka koji su vidjeli nasilje, nije bilo pronađenih ličnih stvari koje bi ukazivale na borbu, nije bilo oproštajne poruke. Bio je to jedan od onih slučajeva u kojima čovjek jednostavno – nestane. Telefon prestaje da se javlja, koraci se više ne vraćaju kući, a vrijeme počinje da radi protiv onih koji čekaju. Prvi sati, dani i sedmice prolaze u nadi da će se pojaviti, da će se javiti, da će se ispostaviti kako je riječ o nesporazumu ili privremenom udaljavanju. Ali kako dani odmiču, nada se polako pretvara u strah, a strah u nemoć.
Posebnu težinu ovom slučaju daje činjenica da je Milan bio zdravstveni radnik – osoba koja pomaže drugima, koja razumije sistem, lijekove, ljudsko tijelo i psihičko stanje. Upravo zbog toga su se pojavile brojne pretpostavke i teorije: da li je riječ o ličnoj odluci, psihičkom slomu, nekoj vrsti pritiska koji niko nije primijetio, ili o nečemu mnogo mračnijem. Svaka od tih mogućnosti jednako boli, jer nijedna ne donosi konkretan odgovor.
Porodica nestalog farmaceuta našla se u najtežoj mogućoj poziciji – stanju vječitog čekanja. Nestanak je, za razliku od smrti, rana koja se ne zatvara. Ne postoji kraj, ne postoji tačka na kojoj se može reći “gotovo je”. Postoji samo beskrajno pitanje: gdje je i šta mu se desilo? Svaki poziv telefona, svaki zvuk poruke, svaki prolaznik koji liči na njega budi novu nadu i novi šok. To je emocionalni pakao koji traje godinama.
Slučaj Milana iz Niša takođe je otvorio širu raspravu o tome koliko su i “tihi” ljudi zapravo vidljivi društvu. Često se kaže da su povučeni i mirni ljudi najmanje primijećeni – dok su tu, svi ih uzimaju zdravo za gotovo, a kada nestanu, ostane praznina koju niko nije očekivao. Njegov nestanak postao je simbol pitanja: koliko zaista znamo o ljudima oko sebe, čak i onima s kojima radimo svakodnevno?
Istraga je, kao i u mnogim sličnim slučajevima, nailazila na zidove – nedostatak konkretnih tragova, kontradiktorne informacije i vrijeme koje briše detalje. Sa svakom godinom bez odgovora, slučaj prelazi iz vijesti u sjećanje, a iz sjećanja u tiho pitanje koje povremeno ispliva u javnosti. Ipak, za porodicu i bliske ljude, taj slučaj nikada nije “star”. On je uvijek sada, uvijek otvoren i uvijek bolan.
Nestanak farmaceuta Milana iz Niša ostaje podsjetnik da se život može prekinuti bez upozorenja, bez objašnjenja i bez pravde. To je priča o čovjeku koji je bio dio sistema, dio grada, dio svakodnevice – i koji je jednog dana iščeznuo, ostavljajući za sobom samo tišinu, sjećanja i nadu koja, uprkos svemu, još uvijek tinja. Jer dok nema odgovora, postoji i vjera da istina, kakva god bila, jednog dana mora izaći na vidjelo.
