Područje Turske i Bliskog istoka krije brojne tajne obzirom da su tu živjele antičke civilizacije, mnogi historičari smatraju da upravo iz tog predjela potiče historija ljudske civilizacije. Nedavno se desila jedna jako neobična pojava u jednom mjestu u Turskoj koja je zbunila mještane ali i svijet.
Neobičan prizor iz prošlosti izronio iz turskog rezervoara
Ponekad priroda ima moć da nas iznenadi na načine koje nismo ni sanjali. Takav događaj nedavno se zbio u malom mjestu na jugu Turske, kada je suša otkrila drevne tajne skrivene pod vodom.

Priroda je, čini se, odlučila da se poigra s vremenom i prostorom, otkrivajući dijelove prošlosti koji su bili zaboravljeni.
Rezervoar Sejhan, zbog izrazito sušne godine, povukao se na svega 16% svog kapaciteta, otkrivajući staro groblje sela Topalak, koje je bilo potopljeno više od sedam decenija unazad. Ovaj neobičan prizor izazvao je snažne emocionalne reakcije među mještanima.
Suočeni s ovim neočekivanim povratkom prošlosti, mnogi su se prisjetili svojih korijena i sjećanja koja su gotovo iščezla pod vodama rezervoara.
Groblje je potopljeno pedesetih godina prošlog vijeka prilikom izgradnje velike brane na rijeci Sejhan, koja je tada bila simbol modernizacije i napretka regije. Izgradnja brane predstavljala je prekretnicu u razvoju područja, s ciljem da obezbijedi navodnjavanje za poljoprivredu i proizvodnju električne energije.
Međutim, cijena koju su platila lokalna naselja bila je visoka, jer su mnogi morali napustiti svoje domove i prilagoditi se novim uslovima života.
Potopljena su cijela sela, plodna polja i sveta mjesta, među kojima i ovo groblje. Generacije stanovnika Topalaka sahranjivale su svoje voljene na ovom mjestu, a decenijama nisu ni pomišljali da će ga ikada ponovo vidjeti.
Groblje je bilo središte zajednice, mjesto gdje su se ljudi okupljali da odaju počast svojim precima i da zadrže uspomene na prošlost živom. Sa iznenadnim povratkom groblja, mnogi su došli da vide ovaj prizor.
Kada se voda povukla, nadgrobni spomenici, obrasli mahovinom i oštećeni zubom vremena, ponovo su ugledali svjetlo dana. Iako su mnogi natpisi postali nečitljivi, samo prisustvo tih spomenika probudilo je duboke emocije među mještanima. Ljudi su dolazili, donosili cvijeće, palili svijeće i izgovarali molitve koje su decenijama bile zatrpane vodenim slojem.
Ovaj trenutak ponovnog susreta s prošlošću bio je istovremeno i dirljiv i tužan, jer su mnogi shvatili koliko su krhka njihova sjećanja.
Faruk Ajdin, lokalni ribar, podijelio je sa nama svoje misli: “Ove godine suša je bila najgora koju pamtimo. Voda se povukla i groblje je ponovo izronilo. To su naši preci, naše uspomene.
Kada smo ih ugledali, svi smo došli da se pomolimo.” Njegove riječi odražavaju osjećaj povezanosti s prošlim generacijama i potrebe da se sačuva sjećanje na one koji su došli prije nas.
Osjećaj nostalgije i tuge podijelila je i Neslihan Čam, koja je dodala: “Iako među grobovima nije bilo članova moje porodice, tamo počiva rodbina starijih generacija. Kada su grobovi izronili, odmah smo otišli.
Kada se voda vrati, oni opet nestanu.” Ovaj neočekivani prizor postao je više od lokalne anegdote – on je svjedočanstvo o prošlosti i podsjetnik na klimatske promjene koje pogađaju ovaj kraj.
Posljednjih godina suše u Turskoj postaju sve učestalije i razornije. Poljoprivrednici gube usjeve, ribari ostaju bez prihoda, a čitave zajednice suočene su s nestašicom vode. Izranjanje groblja, koliko god bilo emotivno značajno, istovremeno je simbol upozorenja: priroda pokazuje posljedice zanemarivanja njenog balansa.
U tom kontekstu, priča o groblju postaje simbol za dublje probleme koji se tiču klimatskih promjena i ljudskog utjecaja na prirodu.
Fotografije iz Adane, koje su lokalni mediji intenzivno prenosili, prikazuju nadgrobne spomenike kako vire iz suvog tla, izazivajući različite reakcije među ljudima.
Za mještane, ponovno suočavanje s grobovima predaka bilo je prožeto kontradiktornim osjećanjima – tugom zbog okolnosti u kojima su se našli, ali i ponosom zbog mogućnosti da obnove vezu s korijenima. Priča o groblju kod Adane otvara dublje pitanje odnosa ljudi i prirode.
Iako su brane simbol napretka i razvoja, njihovom izgradnjom često se potapaju sela, domovi i istorija. Kada se jezero ponovo napuni, groblje će opet nestati, ali uspomene na ovaj događaj ostat će duboko urezane u kolektivno pamćenje.
Ova situacija ukazuje na kompleksne odnose između ljudskih potreba za razvojem i očuvanja istorijskog i kulturnog nasljeđa.
U konačnici, sve je počelo sa sušom, ali završilo se podsjećanjem na važnost očuvanja prirodne ravnoteže i poštovanja prema prošlosti. Ova priča naglašava kako klimatske promjene mogu uticati na živote običnih ljudi, a istovremeno nas uče koliko je bitno da brižno postupamo s prirodom i našim naslijeđem.
Možda će nas ovakvi događaji potaknuti da preispitamo naše prioritete i pronađemo načine kako živjeti u harmoniji s prirodom, dok istovremeno čuvamo sjećanja na prošlost za buduće generacije.
Civilizacije na području današnje Turske i Bliskog istoka – kolevka ljudske istorije
Područje današnje Turske i Bliskog istoka jedno je od najvažnijih prostora u ljudskoj istoriji. Tu se ukrštaju Evropa, Azija i Afrika, tu su nastale prve civilizacije, razvili se gradovi, nastale prve pisane riječi, zakoni i religije. Nigdje drugdje na svijetu ne postoji tako bogata i slojevita prošlost, jer se na relativno malom prostoru smjenjuju deseci naroda, carstava i kultura koji su oblikovali sudbinu čitavog čovječanstva.
U ovom velikom pregledu pokušaćemo obuhvatiti najznačajnije civilizacije i carstva koja su živjela na prostoru današnje Turske i Bliskog istoka – od prvih neolitskih naselja do osmanskog perioda.
1. Prve civilizacije i neolitska revolucija
Göbekli Tepe – najstariji hram čovječanstva
Na jugoistoku današnje Turske, kod Šanliurfe, nalazi se arheološko nalazište Göbekli Tepe, staro oko 11.500 godina. To je najstariji poznati hram na svijetu, stariji od egipatskih piramida i Stonehengea. Monumentalni kameni stubovi ukrašeni su reljefima životinja, što govori o tome da su ljudi tog doba već imali složene religijske i društvene rituale.
Neolitska naselja
Područje Bliskog istoka često se naziva “Plodni polumjesec”, jer je upravo tu nastala neolitska revolucija – prelazak sa lova i sakupljanja na poljoprivredu i stočarstvo. Ljudi su tu prvi put pripitomili pšenicu, ječam, ovce i koze. Naselja kao što su Çatalhöyük u Anatoliji (7000. godina p.n.e.) predstavljaju prve proto-gradove u istoriji.
2. Sumerska civilizacija – začetnici pisane riječi
Na jugu današnjeg Iraka, u Mesopotamiji, između rijeka Eufrat i Tigris, nastali su Sumeri (oko 4000. g. p.n.e.). Smatraju se prvom civilizacijom u istoriji.
-
Izumili su klinasto pismo, najstariji oblik pisma.
-
Gradovi poput Ur, Uruk i Eridu imali su hramove – zigurate, administraciju i trgovinu.
-
Stvorili su prvi zakonski sistem, prve škole, književnost („Epopeja o Gilgamešu“).
-
Njihov napredak postavio je temelje svim kasnijim narodima u Mesopotamiji.
3. Akađani, Vavilonci i Asirci
Nakon Sumerana, prostor Bliskog istoka bio je pozornica brojnih carstava.
-
Akađansko carstvo (oko 2300. p.n.e.) – pod vođstvom Sargona Velikog, stvorili su prvo veliko carstvo u istoriji koje je obuhvatalo veći dio Mesopotamije.
-
Vavilonci – grad Vavilon postao je simbol moći. Najpoznatiji vladar, Hammurabi, stvorio je prvi zakonik (oko 1750. p.n.e.). Kasnije, pod Nabukodonosorom II, Vavilon je bio centar astronomije, matematike i arhitekture (viseći vrtovi – jedno od 7 svjetskih čuda).
-
Asirsko carstvo (900–600. p.n.e.) – bili su poznati po svojoj vojnoj moći i okrutnosti. Osvojili su Bliski istok, a njihova prijestonica Niniva bila je simbol imperijalne sile.
4. Hetiti i civilizacije Anatolije
Na prostoru današnje Turske razvila se civilizacija Hetita (oko 1600–1200. p.n.e.). Oni su bili:
-
prvi narod koji je masovno koristio gvozdeno oružje,
-
imali su razvijeno pravo, administraciju i vojne strategije,
-
sukobljavali su se s Egiptom (poznata bitka kod Kadeša).
Osim Hetita, u zapadnoj Anatoliji postojali su Frigijci, Lidijci i Urartu. Lidijci su posebno važni jer su prvi u istoriji uveli kovani novac (7. vijek p.n.e.).
5. Persijsko carstvo
U 6. vijeku p.n.e. pojavljuju se Perzijanci pod vođstvom Kira Velikog. Njihovo Ahemenidsko carstvo protezalo se od Indije do Grčke i Egipta – jedno od najvećih carstava u istoriji.
-
Imali su složenu administraciju i mrežu puteva (Kraljevski put).
-
Razvili su ideju vjerske tolerancije.
-
Njihova religija, zoroastrizam, snažno je uticala na kasnije monoteizme.
6. Grci i Helenistički period
Aleksandar Veliki iz Makedonije osvojio je Persijsko carstvo u 4. vijeku p.n.e. i time donio helenističku kulturu na Bliski istok. Grčki jezik i kultura postali su dominantni, a gradovi poput Aleksandrije u Egiptu i Antiohije u Siriji bili su centri znanja i trgovine.
7. Rimsko i Vizantijsko carstvo
Od 1. vijeka p.n.e. Bliski istok i Anatolija ulaze u sastav Rimskog carstva. Rimljani grade puteve, akvadukte, amfiteatre i gradove. Nakon pada Zapadnog rimskog carstva, istok nastavlja da živi kao Vizantijsko carstvo, s centrom u Konstantinopolju (današnji Istanbul). Vizantija je čuvala antičko nasljeđe, hrišćansku kulturu i bila je most između istoka i zapada.
8. Islamsko doba i Arapski kalifati
U 7. vijeku dolazi do uspona islama. Arapski kalifati osvajaju Bliski istok, sjevernu Afriku i dio Evrope. Bagdad, Damask i Kairo postaju centri nauke, medicine i filozofije. U tzv. Zlatnom dobu islama, između 8. i 13. vijeka, nastaju epohalna otkrića u astronomiji, matematici (algebra), medicini i arhitekturi.
9. Seldžuci i Osmanlije
U 11. vijeku, turkijska plemena – Seldžuci – osvajaju Anatoliju i pripremaju teren za dolazak Osmanlija.
Osmansko carstvo, nastalo krajem 13. vijeka, ubrzo postaje svjetska sila.
-
Godine 1453. Osmanlije osvajaju Konstantinopolj, čime završava vizantijska epoha.
-
Carstvo se protezalo preko tri kontinenta, od Mađarske do Jemena i od Alžira do Iraka.
-
Osmanlije su uveli sofisticirani administrativni sistem, razvili arhitekturu (Aja Sofija pretvorena u džamiju, Sultanahmet džamija), a Istanbul je postao jedan od najvažnijih gradova svijeta.
10. Bliski istok u novom vijeku
Sa slabljenjem Osmanlijskog carstva u 19. i 20. vijeku, evropske sile počele su da preuzimaju kontrolu nad Bliskim istokom. Nakon Prvog svjetskog rata carstvo se raspalo, a novi svijet oblikovan je kolonijalnim granicama i pojavom modernih država: Turske, Iraka, Sirije, Libana, Izraela.
Budućnost regiona i nasljeđe starih civilizacija
Područje današnje Turske i Bliskog istoka i dalje je centar svjetske pažnje – zbog bogatih resursa, geopolitičkog položaja, ali i kulturnog nasljeđa. Gradovi poput Istanbula, Bagdada, Damaska i Jerusalima nose slojeve istorije: sumerske, hetitske, grčke, rimske, vizantijske, islamske i osmanske.
Arheološka otkrića poput Göbekli Tepea pokazuju da o prošlosti još uvijek znamo premalo. Budućnost ovog regiona biće isprepletena izazovima politike i religije, ali i ogromnim potencijalom da se nasljeđe starih civilizacija iskoristi za turizam, kulturu i znanost.