Popularni voditelj koji je u posljednje vrijeme izostao iz javnog života zbog svog zdravstvenog stanja izazvao je zabrinutost njegovih pratitelja i poštovaoca njegove karijere. U ovom tekstu vam prenosimo njegovu bolnu ispovijest u kojoj se osvrnuo na teške stvari.
U proteklom periodu, javnost je s velikom zabrinutošću ispratila vijest da se Živorad Žika Jakšić, omiljeno lice domaće televizije i tvorac emisije “Nikad nije kasno”, suočava s ozbiljnim zdravstvenim izazovima. Vijest o njegovom odlasku u bolnicu odjeknula je među gledaocima i kolegama, izazivajući lavinu podrške i brige. Iako su detalji bolesti ostali u sferi privatnog, ono što se zna jeste da njegovo stanje ide nabolje. Aleksandar Sofronijević, blizak prijatelj i saradnik, potvrdio je da se Jakšić polako vraća sebi, te da je njegovo trenutno stanje ohrabrujuće.
Međutim, unatoč optimističnim izjavama, izostanak Žikinog prisustva na završnici takmičenja koje je lično stvorio i godinama predano vodio, ostavio je gorak trag među publikom i dodatno ukazao na ozbiljnost njegovih zdravstvenih problema. Emisija bez Žikinog energičnog prisustva djeluje gotovo nezamislivo, što samo svjedoči o njegovoj nezamjenjivoj ulozi u domaćem zabavnom programu.
Ove zdravstvene nedaće dolaze neposredno nakon što je Jakšić proslavio 61. rođendan u februaru, simbolično obilježen skromnošću i introspekcijom. Nedugo nakon toga, u gostovanju kod dr Slavice Đukić Dejanović, Žika je otvorio dušu i podijelio misli koje su mnogima dale povod za razmišljanje. Govoreći o protoku vremena, istakao je kako ga je život naučio jednoj bolnoj istini – da je vrijeme neprocjenjiv resurs koji najčešće rasipamo bez svijesti o njegovoj vrijednosti.
„Ljudi misle da je novac najskuplji kapital. Nije. Vreme je ono što ne možeš ni vratiti, ni kupiti“, izrekao je Žika, prenoseći mudrost koja dolazi tek nakon godina iskustva i ličnih preispitivanja. Njegove riječi, iako izrečene u kontekstu ličnih doživljaja, duboko su odjeknule među gledateljima, podsjećajući ih da se sreća ne krije u trčanju za postignućima, već u sposobnosti da se zastane i oslušne sadašnji trenutak.
U jednom od svojih najiskrenijih priznanja, Jakšić je rekao da, iako je decenijama radio bez predaha, sada je napokon naučio da bude „gospodar svog vremena“. Ova promjena nije došla lako – tek suočavanje sa sopstvenom krhkošću natjeralo ga je da preispita način na koji je do tada živio. Ta transformacija – od stalnog rada do namjernog usporavanja – ogledalo je životne mudrosti koje mnogi ne dosegnu nikada.
U svijetu u kojem smo naučeni da brzamo, trčimo i jurimo za onim „još samo jednim ciljem“, Žika Jakšić, čovjek koji je decenijama stajao pred kamerama sa osmijehom i energijom, sada nas tiho poziva da usporimo. Njegova poruka nije patetična ni sentimentalna – ona je realna, istinita i nužna. Vrijeme, kako kaže, ne prašta.
Možda upravo zato njegova odsutnost na sceni ima težinu – jer nije samo riječ o javnoj ličnosti koja se povukla zbog bolesti. To je priča o čovjeku koji je prepoznao granice sopstvenog tijela i duha i odlučio da posluša ono što mnogi ignorišu: da život ne traje zauvijek, ali da može biti ispunjen ako znamo kako da ga proživimo.
A možda će se, kada se opet pojavi pred kamerama – jer svi se nadaju da hoće – pojaviti ne samo kao voditelj i autor, već kao simbol jedne tihe životne revolucije: da usporavanje nije poraz, već pobjeda nad sobom.
Kad se govori o Žiki Jakšiću, teško je ne pomenuti korene iz kojih je iznikao — jer upravo je porodica bila temelj na kojem se gradio njegov karakter, pogledi na svijet i način ophođenja prema ljudima. Njegovo odrastanje nije bilo obilježeno dramama ni traumama, već toplinom doma u kojem su ljubav i razumijevanje bili svakodnevnica. Majka, učiteljica puna strpljenja, nježnosti i mudrosti, bila je njegov oslonac, dok je otac Dušan, staložen i dostojanstven čovjek, predstavljao ideal koji se tiho, ali snažno utisnuo u njegovo biće. U toj porodičnoj atmosferi, bez galame i teških riječi, Žika je učio o poštovanju, čestitosti i unutrašnjem miru.
Te porodične slike, ispunjene skladom i toplinom, nisu izblijedjele u njegovom pamćenju. Naprotiv, danas ih čuva kao dragocjene relikvije prošlosti, svjestan da su upravo one oblikovale njegovu životnu putanju. Njegove uspomene na djetinjstvo u Aleksandrovcu odišu skromnošću i zahvalnošću. Rado se prisjeća dana provedenih sa bratom, školskih klupa u velikoj zgradi “Aca Aleksić”, gdje je bio među najboljim učenicima, i svečanih trenutaka kada je s ponosom položio pionirsku zakletvu. Tada su riječi poput „poštenje“, „prijateljstvo“, „poštovanje starijih“ bile više od pukih fraza – bile su stubovi odrastanja, nešto čime se živjelo.
Danas, sa zrelim godinama i bogatim životnim iskustvom, Jakšić ne krije žal što su te vrijednosti u današnjem društvu potisnute u zapećak. S tugom primjećuje da, iako živimo u eri brzih informacija, pametnih telefona i tehničke revolucije, gubimo nešto mnogo važnije – dušu međuljudskih odnosa. Sve više se udaljavamo jedni od drugih, sve češće se zadovoljavamo površnim kontaktima umjesto stvarnim razgovorima, a prijateljstva često završavaju iza ekrana, umjesto da se njeguju kroz istinske trenutke bliskosti.
Njegove riječi ne zvuče kao nostalgično kukanje starijeg čovjeka, već kao ozbiljan poziv na razmišljanje. Upozorava nas da, dok jurimo za modernim, ne zaboravimo ono ljudsko – toplinu iskrene riječi, odanost, vrijeme provedeno sa onima do kojih nam je stalo. Pita se, a s njim i mi: koliko danas mladi ljudi uopšte razmišljaju o pojmovima poput čestitosti ili poštovanja, i da li ih iko uopšte uči tim vrijednostima?
U vremenima kad su ekrani zamijenili poglede, a poruke zamijenile zagrljaje, Žika Jakšić ostaje jedan od onih koji se ne mire sa takvom stvarnošću. Njegova poruka je tiha, ali snažna – podsjetnik da ono što smo ponijeli iz kuće nikad ne izlazi iz mode. Vrijednosti koje su ga oblikovale, i danas, kao i nekad, vrijede više od svih lajkova i pregleda na svijetu. I možda je baš zato važno s vremena na vrijeme zastati, osvrnuti se i zapitati: ko smo postali i kuda idemo? Jer, ako izgubimo ono najosnovnije što nas čini ljudima, čemu sve ostalo?
U konačnici, Živorad Žika Jakšić ostaje mnogo više od televizijskog lica i muzičkog znalca — on je postao svojevrsni glas razuma u vremenu koje sve brže juri, a sve manje osluškuje. Njegova životna priča, protkana usponima, izazovima i introspektivnim preispitivanjima, služi kao tiha, ali moćna lekcija svima koji su spremni da zastanu i oslušnu.
Ono što Žiku izdvaja nije samo harizma kojom vlada scenom, već dubina sa kojom promišlja o životu. Njegova iskrena zapažanja o vremenu koje neumitno prolazi i odnosima koji sve češće postaju površni, podsjećaju nas na ono što se često zaboravi – da je prava vrijednost u onome što živimo sada, sa ljudima koje volimo, a ne u nečemu što jurimo bez kraja.
U svijetu gdje su sati rasuti između obaveza i ekrana, Jakšićeva poruka ne poziva na revoluciju, već na unutrašnju tišinu. Na pažnju. Na povratak jednostavnim stvarima. Njegov pogled na život, oblikovan iskustvom, boli i zahvalnošću, može biti nit vodilja svima nama koji smo, možda nesvjesno, postali robovi sopstvenog tempa.
Umjesto da stalno gledamo unaprijed, tražeći ono što nam nedostaje, možda bismo mogli pogledati oko sebe – i shvatiti koliko već toga imamo. Možda je pravi luksuz danas znati stati. I zahvaliti se.
U Žikinim riječima krije se podsjetnik da smisao ne leži u tome koliko postižemo, već kako živimo – i koliko smo prisutni u sopstvenom životu. I zato, ako od njega nešto možemo naučiti, neka to bude ova jednostavna, ali moćna misao: da ono što je najvrednije ne traži pažnju – već prisustvo.
Emisija „Nikad nije kasno“ predstavlja jedan od najoriginalnijih i najemotivnijih formata koji su se pojavili na srpskoj i regionalnoj televizijskoj sceni u posljednjih nekoliko decenija. Njen koncept, ideja i način realizacije su toliko autentični da su brzo osvojili srca gledalaca ne samo u Srbiji, već i širom bivše Jugoslavije. U vremenu kada dominiraju talent šou programi sa mladim učesnicima koji sanjaju o brzoj slavi i popularnosti, „Nikad nije kasno“ se pojavila kao osvježenje – kao emisija koja je odlučila da okrene svjetla reflektora prema onima koji su već ušli u zrelije životno doba, ali u srcu još uvijek gaje ljubav prema muzici, pozornici i publici.
POČETAK I IDEJA
Emisija „Nikad nije kasno“ prvi put je emitovana 25. oktobra 2015. godine na televiziji Prva, a idejni tvorac i producent ovog projekta je Živorad Žika Jakšić – muzičar, voditelj i televizijski autor koji je već bio prepoznat kao jedno od najprepoznatljivijih lica srpske estrade kroz rad u Grand produkciji. Žika je sa ovom emisijom odlučio da dokaže upravo ono što njen naziv sugeriše – da nikad nije kasno da ostvarimo snove, da se predstavimo javnosti, da zasijamo i pokažemo svu snagu koju nosimo u sebi, bez obzira na godine.
KONCEPT EMISIJE
„Nikad nije kasno“ je muzički talent šou, ali za razliku od ostalih sličnih formata, ovdje učestvuju ljudi stariji od 40 godina. Većina takmičara nikada ranije nije imala priliku da javno pjeva, neki su odustali od snova iz porodičnih ili životnih razloga, dok su drugi muzici posvetili mladost, ali im život nije pružio šansu da se ostvare na velikoj sceni. Emisija im daje priliku da dobiju ono što su zaslužili – trenutak pažnje, aplauz, priznanje i, često, drugu šansu za novi životni početak.
Takmičari u svakoj emisiji izvode muzičke numere, najčešće iz žanra narodne, zabavne i pop muzike, a njihov nastup prati orkestar i publika u studiju. Osim samog pjevanja, veliki fokus stavljen je na životne priče takmičara – njihovi putevi, izazovi, borbe i neostvareni snovi često ostavljaju publiku i žiri u suzama. Upravo ta iskrenost, toplina i duboka ljudska nota je ono što „Nikad nije kasno“ čini posebnom.
EMOCIONALNI NABOJ I SUŠTINA
Za razliku od mnogih emisija koje forsiraju dramu ili konflikt, „Nikad nije kasno“ je emisija koja oplemenjuje. Njena snaga je u istinskim emocijama. Tu nema lažnog glamura, nema egocentričnih ispada, već samo obični ljudi sa neobičnim srcima i hrabrošću da stanu pred kamere i pjevaju o svojim uspomenama, tugama, ljubavima i neostvarenim snovima. Njihove ispovijesti vraćaju vjeru u čovjeka, podsjećaju nas da je svaka osoba vrijedna poštovanja i da ne postoji „propušteno vrijeme“ kada je duša još uvijek živa i puna strasti.
VODITELJI I ŽIRI
Emisiju uglavnom vodi Dragana Katić, iskusna voditeljka koja zna kako da balansira između humora, podrške i emocije. Pored nje, u studiju se često pojavljuje i sam Žika Jakšić, koji sa učesnicima vodi posebne razgovore – često vrlo emotivne, duboke i inspirativne. Njegova harizma, toplina i sposobnost da sagovornika natjera da se otvori pred kamerama, ključni su elementi koji čine emisiju toliko uspješnom.
Žiri emisije se kroz godine mijenjao i sastojao se od poznatih muzičkih imena, glumaca, voditelja i drugih ličnosti javnog života. Ipak, ono što žiri u „Nikad nije kasno“ razlikuje od drugih formata jeste odsustvo surovih kritika i ismijavanja – ovdje se ne traži savršenstvo, već emocija, istina i snaga karaktera. Često članovi žirija ustaju i aplaudiraju takmičarima, iskreno dirnuti njihovim nastupima.
USPJEH I UTICAJ
Emisija je postigla ogroman uspjeh – gledanost je od prve sezone bila izuzetno visoka, a mnogi od takmičara su postali prave zvijezde. Njihove priče se prenose na društvenim mrežama, dijele u novinama i prepričavaju u domovima. Gledaoci se vežu za učesnike, navijaju za njih i doživljavaju njihove pobjede kao svoje.
Mnogi takmičari su nakon emisije započeli nove karijere, snimili pjesme, počeli nastupati, a neki su čak pronašli i ljubav svog života. Emisija je tako postala više od muzičkog šoua – postala je platforma za novi početak, za hrabrost, za život. Dala je ljudima vjeru da nikad nije kasno da se kaže ono što se ćutalo, da se otpjeva ono što se osjećalo, da se krene putem koji nas zove cijelog života.
DRUŠTVENA PORUKA
Jedna od najvećih vrijednosti emisije jeste poruka koju šalje društvu: da godine ne smiju biti prepreka snovima, da dostojanstvo, ljubav i umjetnost nemaju rok trajanja, i da su ljudi koji su preživjeli najviše – najljepši kada se osmjele da zablistaju. „Nikad nije kasno“ je odgovor na sve predrasude koje nas uče da s godinama gubimo vrijednost – ova emisija dokazuje upravo suprotno.
ŽIKINA ULOGA
Žika Jakšić nije samo producent ove emisije. On je njeno srce i duša. Njegova ideja da se ljudima da druga šansa u godinama kada su ih mnogi već zaboravili, proizlazi iz dubokog razumijevanja ljudske psihe i potrebe da budemo priznati i viđeni. Njegov odnos prema takmičarima nikada nije formalan – on ih sluša, grli, savjetuje, ponekad i zaplače s njima. Njegovo prisustvo daje emisiji posebnu toplinu.
